UVODNIK
 
Anatomija i fiziologija ljudskoga bića
 
Oni koji će se, pozivom ili na drugi način, posvetiti zdravlju ljudskih bića, na samom početku usvajanja znanja i vještina susrest će se s građom i ulogom pojedinih dijelova i potom cijeloga tijela. No, što je s onom ogromnom većinom ostalih?
 
 
Na ovom mjestu više je puta spomenuto kako je znanje o zdravlju te, naravno, o ustroju i djelovanju našeg tijela, nedostatno. Neznanje kao da raste sukladno primjerenom rastu samog znanja. Posljedica je toga da i dalje suvremeni ljudi ne upravljaju svojim zdravljem pa su svaki dan sve ovisniji o „tuđoj“ pomoći, koja je na ovaj ili onaj način sve manje dostupna.

Sasvim malo o samim riječima:
- „anatomija“, disciplina o građi, obliku i sastavu ljudskoga tijela (doslovno, riječ starogrčkog podrijetla u značenju „rasijecanje“),
- „fiziologija“, znanost o vitalnim aktivnostima i tipičnim procesima (djelovanju i ulozi) ljudskog tijela (u prijevodu, također starogrčki: „priroda + znanost“).
Usput, zanimljivo je da je jezikoslovac prvi pojam objasnio jednoznačnim hrvatskim riječima, a drugi tuđicama, uz uzdizanje na razinu znanosti (pojašnjenje u zagradama nije izvorno).

Također, više je puta naglašena potreba da našoj djeci što ranije omogućimo znanja i vještine kao bi mogla što uspješnije unaprijediti, očuvati vlastito zdravlje ili što ranije uočiti poremećaj. U okviru odgojno - obrazovnog procesa, netko će reći, sve se to događa. Bez imalo pretjerane strogosti, svega toga je daleko premalo i, što je još gore, započinje prekasno.
Nigdje na svijetu, što samo po sebi nije utješno, ni u osnovnom, niti u srednjem školovanju nije programirano „svakogodišnje“ i cjelogodišnje obrazovanje o jednoj od najvažnijih odrednica života svake buduće odrasle osobe, o zdravlju. Ako se ne počne od najranijih dana, kako očekivati da će budući odrasli moći unaprijediti i očuvati svoje zdravlje i zdravlje budućih generacija, za koje su posredno ili neposredno odgovorni?

Nekoliko upozoravajućih istina:
- broj ljudi (globalno) raste,
- broj bolesti također,
- broj zdravstvenih radnika i djelatnika ne raste istom brzinom, dakle, realno opada,
- dijagnosticiranje i liječenje apsolutno i relativno poskupljuju,
- živi se sve duže, ali ne i kvalitetnije.
Ima li optimizma? Trebalo bi biti:
- znatiželja mladih veća je i jača od tromosti i nedostatnosti odgojno - obrazovnog sustava,
- treba se nadati da će „vaninstitucijski“ izvori obrazovanja (Internet, npr.) biti sve pouzdaniji i tako zatomiti nepresušnu znatiželju.

Tek kad mladima, našoj djeci omogućimo dobro poznavanje građe i djelovanja pojedinih dijelova pa potom cijelog njihovog tijela, bit će oni u stanju upravljati svojim zdravljem.
Ako je istina, a jest, da neznanje stvara nesigurnost, a ona je uvod u nasilje ili agresiju, nije teško zaključiti da će znanje uspješno okrenuti mnoga negativna i pogubna kretanja.
Za kraj samo jedan primjer: međuljudski odnosi znatno bi se unaprijedili kad bi osobe jednoga spola spoznale sličnosti i razlike građe i djelovanja tijela osoba drugoga spola, odnosi koji danas započinju u „sumraku neznanja“, danas kad je sve bitno poznato i spoznato.

Od teorije do prakse, od zapisanog do primijenjenog, samo je jedan korak, zar ne?
 
 
Vladimir Smešny, dr.med.