Sedam problema odgoja i roditeljstva
 
NJEŽNO I DOSLJEDNO
 
Podizanje djece nedvojbeno je jedno od najljepših i najzahtjevnijih iskustava koje ljudsko biće može imati. Previše pravila i smjernica ubija život u nama, a premalo njih vodi u kaos opasan po život.
 
 
Iako ne tvrdimo da znamo sve prave odgovore, vi ćete možda ustanoviti da su neke muke koje proživljavate kao roditelj, barem djelomično uzrokovane jednom od ovih sedam roditeljskih grešaka.
Djeca i roditelji bolje se snalaze u jasnoj strukturi. Ako posustajete u provođenju promjena koje pokušavate uvesti u svom domu, ne gubite nadu. Da bi postali dobri roditelji, svima je potrebna vježba.
 
 
1. RAZMAZILI STE SVOJE DIJETE
 
Od rođenja do približno osamnaestog mjeseca, potrebama beba mora se dosljedno udovoljavati kako bi shvatile da će uspjeti i da se mogu osloniti na svoju okolinu - dakle, imati povjerenja u nju. Ali u kasnijim mjesecima te faze, približno od dvanaest do osamnaest mjeseci, isto tako je važno da se nekim potrebama beba ne udovoljava odmah.

Kad bebe moraju neko vrijeme čekati na razne stvari, uče dvije vrlo važne činjenice o životu:

1.da nisu jedno s ljudima koji ih podižu,
2.da ne mogu uvijek dobiti ono što žele.


Prvo, kao roditelji skloni smo raditi ono što je učinjeno nama ili raditi suprotno onome što su radili nama. Ako ono što je nama učinjeno nije bilo dobro, na primjer, odrastanje u prekrutoj obiteljskoj strukturi, s previše pravila i uputa, mi ćemo ili ponoviti obrazac, ili raditi suprotno - svojoj djeci pružit ćemo vrlo malo strukture, što je jednako loše.

Drugo, mnogi od nas osjećaju se toliko krivima zbog onoga što kao roditelji radimo, da nastojimo nadoknaditi greške u jednom području tako što smo popustljivi u drugom. To staroj patnji samo dodaje novu patnju, uvećavajući probleme kao kamate na štednom računu.

Što učiniti umjesto toga? Otkrijte problem. Krenite hrabro, pošteno i odlučno, s nepokolebljivim duhom. Vode li vaši klinci glavnu riječ? Nisu oni stvoreni da bi odgajali vas. Nisu oni uspostavili obiteljska pravila, nego vi! Djeca su puno sretnija i zdravija kad imaju ograničenja i strukturu.

Infantilizirana djeca
Radite li sve za svoju djecu? Trčite li za njima, uništavate si leđne mišiće saginjući se da ih uhvatite kako ne bi pala na stražnjicu dok uče hodati? Isto to radite kad im u njihovoj dvadeset i prvoj godini podmirujete dugovanje na kreditnim karticama ili tražite od svog prijatelja odvjetnika da ih izvuče od optužbe za vožnju u pijanom stanju, a pritom jako dobro znate da su vozila u pijanom stanju. Ako vezujete cipele svojoj djeci zato što vjerujete da je to preteško za njih, uspostavljate opasan presedan. A jednom kad se uspostavi, teško ga je promijeniti. Njemu danas vezujete cipele. Njoj ćete sutra, kad joj bude devet godina, pisati domaću zadaću.

Kad god se on nađe u nekoj maloj razmirici s vršnjacima, vi ulijećete i spašavate ga uz veliku buku. Kad njoj s dvadeset četiri godine bude teško steći prijatelje jer je uvijek bila pomalo povučena, vi ćete joj postati najbolja prijateljica zato da joj ne bi bilo teško i ona nikada neće odrasti.
Ako odgajate djecu uz nekoliko pravila koja se stalno primjenjuju, to uopće ne bi trebao biti problem. Klinci se osjećaju puno sigurnije i puno su zdraviji kad u njihovom životu postoji pravilan ritam.
Djeci ćete najbolje pomoći da odrastu ako s rješavanjem problema počnete odmah sada. Jedna promjena, dosljedno uvedena, može promijeniti cijeli sustav. I, ne pokušavajte promijeniti sve odjednom.

Infantiliziranje djece
Ne zaboravite, život nije test nego eksperiment, dakle, nesavršenstvo neće dovesti do kaznenih bodova u igri života.

Upustite se u rizik i iskušajte ove savjete.

1. Pustite ih da sami vezuju cipele. Naučite svoju petogodišnjakinju da sama vezuje cipele. Namjerno joj ujutro pustite pet ili čak deset minuta viška za spremanje, kako bi za to imala dovoljno vremena. Prvih nekoliko puta, kad to obavi barem približno kako treba, istaknite to i pohvalite je zbog uspjeha. Nevjerojatna osobna radost zbog tog uspješno obavljenog zadatka održat će naviku jednom kad je usvojena.

2. Neće im biti ništa ako moraju pričekati nekoliko minuta. Ako se vaš osamnaestomjesečnjak probudi iz sna baš kad ste vi usred posla, doviknite mu vedrim glasom da ćete za minutu biti kod njega. Ako počne protestirati, čak i ako je protest ozbiljan, nastavite raditi ono što ste radili (osim ako vam to ne bi oduzelo više od pet ili deset minuta).Onda, kad ste gotovi, s pouzdanjem, vedro otiđite u njegovu sobu i zahvalite mu što vas je čekao i pobrinite se za njegove potrebe. Nemojte iz toga raditi veliku stvar. Budite opušteni, najviše što možete. Izlažući svoju djecu takvim, vrlo malim dozama frustracije, pomoći ćete im da nauče kako čekanje nije kraj svijeta i da vi i oni niste jedna osoba.

3. Pustite neka se isplaču. Kad vaša četrnaestogodišnja kći dođe iz škole u suzama zato što je njezin prvi dečko prekinuo s njom, samo je slušajte. Izbjegavajte dijeljenje savjeta. Samo slušajte, slušajte i slušajte. Sama činjenica da ste s njom i slušanje i procjenjivanje dovoljno je da ona zna kako vam je istinski stalo do nje.

4. Nemojte mu pokrivati dugove! Vaš dvadesetogodišnji sin dolazi kući i objavljuje da ima dug koji ne može platiti. Recite:»Stvarno, to je puno novaca.» Nemojte se mrštiti, nemojte izgledati užasnuto, nemojte odmah uletjeti u shemu spašavanja situacije. Pričekajte koji trenutak. Napeta stanka bit će neugodna za oboje, ali kad on shvati da mu nećete pokriti dug, počet će smišljati što bi se moglo učiniti.

Svi bi roditelji htjeli potpuno očistiti put svojoj djeci. Kompetentni roditelji uspijevaju se othrvati tim porivima jer znaju da bi, s vremenom, ublažavanje svih oštrica života osakatilo njihovu djecu i spriječilo ih da zaista odrastu. To je bit njihova izbora.

 
 
2. STAVLJATE BRAK NA POSLJEDNJE MJESTO
 
Koliko je prošlo otkako ste vas dvoje otišli nekamo sami, bez djece, i ostali preko noći? Ako su djeca dobro zbrinuta, treba podržati i ohrabriti razdvajanje djece i roditelja. Kada djeca vide čvrst bračni odnos, opuštena su i dobro napreduju.
Uspješni roditelji navode stvari kao «slušajte svoje dijete», recite «molim» i «hvala» i «ne očekujte da ćete biti savršeni roditelji». Kao što su naveli «važno je da je vaše dijete voljeno i da osjeća pripadnost», naveli su i «neka potreba vašeg partnera bude na prvom mjestu - obitelji usmjerene na djecu ne daju ni zdrave roditelje ni zdravu djecu».
Bračni vrt možete održavati na mnoge načine. Ako njegujete svoj brak i usto pružate strukturu svojoj djeci, tada će oni imati redovno vrijeme za spavanje zato što vi znate da je to dobro za njih i za vas.

Roditelji: rukovodeće osobe u sustavu

Sva nesvjesna pravila za život i međusobne odnose u obitelji potječu od rukovodećih osoba u sustavu - od roditelja. Ako ste odrasli gledajući kako su djeca uvijek na prvome mjestu, tada ćete morati paziti da od svog braka ne napravite roditeljsku jedinicu za podizanje djece. Dobri roditelji provode puno vremena sa svojom djecom. Isto tako, provode dovoljno vremena nasamo, jedno s drugim, bez klinaca na vidiku, da bi sačuvali svoj brak.

Sjednite i smislite kako ćete naći vremena za svoj brak. Neki savjeti uključuju i ovo:

1. Uzmite malo vremena svaki dan, makar nekoliko minuta, i stvarno razgovarajte.
2. Odvojite barem jednu večer tjedno za izlazak.
3. Najmanje jednom godišnje otiđite na nekakav odmor koji ne uključuje djecu.
4. Pronađite kompetentnu, valjanu osobu koja čuva djecu različite dobi.
Ako su djeca u mlađoj dobi lišena zdravog iskustva odvajanja, kao odrasli često trpe strah od odvajanja i nedostatak sposobnosti da ostvare iskrene veze.
Naša djeca nas trebaju na svojim nastupima, utakmicama, školskim predstavama i koncertima zbora. Trebaju nas da ih vozimo liječniku i zubaru. Trebaju nas da im pružimo osjećaj obitelji i pripadnosti, zajedništva i jedinstva. Trebaju vidjeti kako izgleda zdrav brak, kako funkcionira, kako se suočava s problemima i kako se rješavaju sukobi. Trebaju vidjeti da tata i mama imaju svoj život.

 
 
3. NAMEĆETE DJETETU PREVIŠE AKTIVNOSTI
 
Što učiniti umjesto toga

1. Upitajte se je li vaše dijete uravnoteženo
Sposobnost i samopoštovanje proizlaze iz borbe i napora, ali ne iz tetošenja i razmaženosti. Ako su vaša djeca u vrtlogu aktivnosti od jutra do kasno navečer, pokušajte primijeniti jednostavno pravilo: uspijeva dobivati odlične ocjene, ide na tri aktivnosti, ne razbolijeva se često (to uključuje emocionalna oboljenja, kao što su depresija, ovisnost i upadanje u destruktivne veze), ima vremena za društveni život i za obitelj, tada se vaše dijete vjerojatno sasvim dobro snalazi.
S druge strane, ako je dijete stalno bolesno, nema društvenog života ni društvene snalažljivosti, nema vremena da bude s ostatkom obitelji, emocionalno je otupjelo ili prigušeno, onda je nesumnjivo vrijeme za promjenu.
2. Preispitajte vlastite vrijednosti
Korisno je vidjeti odrasle kako se bore za ono što im je važno. Moramo naučiti lekciju o tome kako trošimo vrijeme i energiju. Radi se o vrijednostima. Radi se o onome što nam je važno, a djeci je vrlo jasno što je nama važno, govorili mi to ili ne. Oni to uče kroz život kakav živimo.
3. Najprije promijenite sebe
Jedini je djelotvorni način mijenjanja bilo čijeg života taj da promijenimo sebe. Ne možemo natjerati druge da se promijene. Za djecu je smisleno ono što vide oko sebe. Što god vi radili, radit će i oni, što god vi vjerovali, vjerovat će i oni, što god je za vas vrijedno, bit će vrijedno i za njih
4. Raspravite s djetetom mogućnost da smanji količinu aktivnosti; ako to ne uspije, intervenirajte.
5. Budite ustrajni, i više nego ustrajni.
Dakle, kada dođe do toga da su vam djeca prezauzeta do krajnjih granica i iscrpljena, morate priznati problem, a onda biti ustrajni.
 
 
4. ZANEMARUJETE SVOJ EMOCIONALNI ILI DUHOVNI ŽIVOT
 
Velik broj iznimnih istraživanja povezuje kvalitetu naših odnosa s fizičkim zdravljem. Duhovnost i religija nisu isto, iako mogu biti čvrsto povezane. Skloniji smo promatrati duhovnost kao sposobnost svojstvenu svim ljudskim bićima, kao što je sposobnost rasta, reprodukcije, komuniciranja, razmišljanja ili osjećanja

Duhovnost shvaćamo kao:
1. sposobnost ostvarivanja odnosa s onim što je izvan nas,
2. osjećaj koji često uključuje dubok doživljaj povezanosti sa svime što postoji i
3. osjećaj divljenja i strahopoštovanja pred univerzumom koji je nemoguće opisati.
Duhovni ljudi imaju mudrost koja se pretvara u znanje o tome kada treba mijenjati stvari, a kada ne, kada se predati, a kada se boriti dalje, kada se suprotstaviti pravilima, a kada ne.
Mnogi od nas znaju što možemo učiniti kako bismo svojoj djeci pomogli da postanu duhovni, ali ponekad nam je to teško učiniti jer to zahtijeva promjenu i predanost s naše strane.
 
 
5. SVOM DJETETU STE NAJBOLJI PRIJATELJ
 
Kad roditelji i djeca imaju slabe međusobne granice, rezultat je kaos. Kada postoji kruta granica između roditelja i djece, rezultat je udaljavanje i izolacija. Ni jedno od toga nije zdravo. Kada je granica između roditelja i djece jasna i fleksibilna, sustav bolje funkcionira.

Emocionalni kaos
Ako mama i tata nastoje biti prijatelji djetetu, zašto bi to izazvalo kaos? Pogledajte oko sebe. Na što sliči učionica kada nastavnik uvijek pokušava biti «dobar»? Djeca trebaju i žele strukturu. Glavni je problem za roditelje i djecu u tome što jedni i drugi žele da ih se voli, jer međusobno osjećaju ljubav i brigu, a opet, i jednima i drugima potrebna je struktura.

Izolacija i udaljavanje
Druga su krajnost obitelji u kojima su roditelji toliko odvojeni od djece da među njima ima malo topline ili povezanosti. To bi uključilo roditelje koji su pretjerano strogi, kruti, nefleksibilni i autoritarni, kao i one koji su previše nezainteresirani. U takvim sustavima obično je vrlo malo šansi da roditelji postanu prijatelji svoje djece.
Neće vam biti ništa ako oni pobjesne
Ne možete popraviti ništa unutar sustava ne izazivajući pritom teškoće. Nije ništa neobično ako se djeca razljute na roditelje kad im oni kažu «ne». Prirodno je da se naljutimo kad netko odbija naše zahtjeve.

Primjeri prijateljskog ponašanja
Često je lakše imati poseban odnos sa sinom ili kćeri nego poseban odnos s odraslim partnerom jer su djeca ranjiva i prirodno sklona da nas vole zato što su toliko ovisna o nama. Ako dovoljno dugo loše postupamo s odraslim partnerom, on/ona će nas najčešće napustiti. Puno je manje vjerojatno da će nas napustiti djeca. Postupajući tako da vam brak ostane nešto posebno (a ne dijete mezimac nešto posebno), a svi članovi obitelji se osjećaju važno, poštedjet ćete svoj brak.

Mama je dio škvadre!
Najjednostavnije je kod tog problema pronaći za sebe drugi život osim života s djecom i njihovim prijateljima. Zapamtite, svaki put kada kažete da nešto ne možete, ili da se nešto nikada neće dogoditi, onda zaista i neće. Kad zadatak smatrate izazovom koji je ostvariv uz napor, tada će biti ostvaren. Između roditelja i djece trebale bi postojati jasne, fleksibilne granice. To znači da postoje određene stvari koje roditelji trebaju raditi međusobno ili s drugim odraslima, a ne s djecom. Zapamtite, mi i naši klinci nismo jednako biće. Oni su ljudi za sebe. Vaši problemi njih ni približno neće zanimati toliko koliko vas. Kad im to bude važno, ako ste bili otvoreni i sigurni, oni će pitati. Djeca nauče ono što vide, a ne ono što im govorite.
 
 
6. NE USPIJEVATE PRUŽITI STRUKTURU SVOM DJETETU
 
Ne pomaže ako djeci držimo predavanja. Ne pomaže ako djeci govorimo kako da razmišljaju i zaključuju. Ako pokažemo, umjesto da kažemo, to zaista djeluje, i to dobro. Puno je djelotvornije da roditelji imaju nekoliko pravila koja dosljedno primjenjuju, umjesto mnogih pravila koja primjenjuju kaotično. Nemojte djeci držati predavanja ili im propisivati strategiju. Odaberite strategiju koju sami interno koristite i govorite na glas dok prolazite zadatak koji podučavate. Kad je sustav u kaosu, možete ga načeti s bilo koje strane, i ako se usredotočite na ostvarivanje jedne male promjene i držite se te promjene bez obzira na sve, to će na kraju smiriti kaos i omogućiti da se u većem broju pojave elementi strukture.
 
 
7. OČEKUJETE DA DIJETE OSTVARI VAŠE SNOVE
 
Ako roditelji žive u skladu s vlastitim vrijednostima i svojim postupcima iskazuju predanost, tada djeca imaju veliko poštovanje za svoje roditelje. Ako su roditelji samo na riječima zastupali svoje vrijednosti, a u djelima bili nedosljedni, tada djeca nisu imala puno poštovanja za njih. Djeca iz obitelji sa stalnim vrijednostima i sama su odrasla u ljude s jasnim vrijednostima i identitetom; s druge strane, djeca iz obitelji «jakih na riječima» postala su zbunjena, nejasnih vlastitih vrijednosti.

Licemjerno je govoriti djeci kako želimo da postanu jaki, čvrsti, dosljedni, promišljeni, predani odrasli, kad mi sami nismo bili takvi i nismo bili voljni ponuditi svojoj djeci jasan primjer. Djeca zaista uče ono što žive.
Jedan od najmudrijih savjeta koje možemo ponuditi roditeljima kad im se djeca približe odrasloj dobi glasi: «Pustite ih.» To ne znači da trebate zapustiti svoje tinejdžere. Oni moraju imati dogovoreno vrijeme dolaska kući, kućanske zadatke i odgovornosti. Ali, znatan dio popuštanja mora poteći s roditeljske strane, i to nije uvijek lako. Roditeljstvo danas zahtijeva puno više fleksibilnosti nego ikad ranije. Izazov je ponuditi dovoljno strukture i roditeljskog vodstva kako bi naši klinci imali vlastito unutarnje kormilo kad odrastu, ali ne toliko strukture da uopće ne mogu odrasti.

Uklanjanje neodgovarajućeg ponašanja:
1. Ako to namjeravate učiniti, onda i učinite; ne kolebajte se.
Dakle, kad odlučite da ignorirate ispade - kad krenete tim putem - preuzeli ste obvezu. Nikad to nemojte izgubiti iz vida.
2. Ustrajte do kraja, pa i dalje od kraja. Kad uklonite poticaj na neko ponašanje, tako mora i ostati. Nema ako, ali i iznimaka, posebnih prilika ili podilaženja našoj neurotičnoj svijesti. «Ne» znači «ne».
3. Ne pokušavajte, ponavljamo, ne pokušavajte raspravljati s djetetom koje je izvan kontrole. Možda ćete pomisliti da je raspravljanje s nekim tko je izvan kontrole dobra ideja. To nije dobra ideja ni kad je riječ o odrasloj osobi, a glupo je kad je riječ o djetetu.
4. Ma što radili, nemojte sabotirati svojeg partnera. Parovi koji za svoju djecu ne predstavljaju ujedinjenu frontu, ne riskiraju samo da će zbuniti svoju djecu, nego i to da će narušiti svoj brak.

Kaznu koristite vrlo rijetko, a prije toga se upitajte nemate li potrebu za kažnjavanjem zato što svojem djetetu ne posvećujete dovoljno pažnje. Najbolji su oni roditelji koji imaju malo pravila i dosljedno ih primjenjuju, barem kad je riječ o disciplini. Disciplina bi trebala nečemu učiti, a ne ubijati djetetov duh. Trebala bi pomoći djeci da izgrade temeljno poštovanje prema roditeljima i da se upoznaju sa strukturom i ograničenjima, a ne da roditeljima omoguće apsolutnu totalitarnu dominaciju nad djecom.

Jedanaest najboljih stvari koje mogu učiniti roditelji
1. Ako vam vlastita prošlost stoji na putu, tada je u svakom slučaju raščistite.
2. Razgovarajte s drugim ljudima o svojim roditeljskim problemima - ako se previše bojite ili stidite, prisilite se na to.
3. Ne zaboravite: nema savršenih roditelja, obitelji i djece.
4. Vaša djeca nisu tu da vas podižu, služe, savjetuju ili budu vaše stalno društvo i potpora.
5. Ne zaboravite da jedna mala promjena koje se dosljedno pridržavate vrijedi koliko i tisuće krupnih kojima nedostaje ustrajnosti.
6. Ako ste previše ozbiljni i kruti, naučite se i vi opustiti i zabaviti.
7. Ako ste previše labavi, pritegnite se.
8. Zapamtite, kad iz ekstrema krenete prema zdravoj sredini, to izgleda «krivo».
9. Ispitajte vlastite vrijednosti i način života i budite spremni na male, djelotvorne promjene ako je to nužno.
10. Pokažite vodstvo, a ne vlasništvo. Ne bojte se pokazati vodstvo. Mi nismo vlasnici svoje djece, nego smo njihovi čuvari, zaštitnici i vodiči. Zapamtite da dobro vodstvo uključuje ljubav, brigu i toplinu, jednako kao i strukturu i ograničenja.
11. Ne bojte se eksperimenata. Otvorenost za alternativna rješenja i spremnost na eksperimentiranje u načinu odgoja djece i oblikovanja vlastitih uvjerenja pokazuju fleksibilnost koja će i vama i vašoj djeci na kraju dobro poslužiti.

Život nije test. Ne dobivamo ocjene na kraju svake godine. Život možemo živjeti najbolje što možemo, što potpunije i sa što više dostojanstva. Isto vrijedi i za naše roditeljske napore.
 
 
Gordana Stolfa, dipl.soc.radnica