Endokrini sustav
 
KONTROLORI ŽIVOTNIH FUNKCIJA
 
Djelovanje organizma reguliraju dva glavna kontrolna sustava: živčani sustav i endnokrini sustav, čiji je rad umnogome povezan i uvjetovan radom živčanog sustava. Endokrini sustav je složen sustav žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (endokrinih žlijezda).
 
 
Endokrine žlijezde luče u tjelesne tekućine hormone, kemijske tvari koje služe za regulaciju različitih metaboličkih funkcija (npr. intenziteta kemijskih reakcija u stanicama, transporta tvari kroz stanične membrane, rasta, sekrecije itd.).

Žlijezde
Najvažnije su endokrine žlijezde: hipofiza, epifiza, štitna žlijezda, doštitne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, gušterača te spolne žlijezde, odnosno jajnici u žena i sjemenici u muškaraca.

Većina žlijezda endokrinog sustava u izravnoj je vezi sa živčanim sustavom, a povezane su i međusobno te djeluju preko osovina (npr. hipotalamus – hipofiza - nadbubrežne žlijezde). Rad endokrinog sustava temelji se na mehanizmu povratne sprege, pri čemu je važno znati kako hipotalamus može otpuštati i oslobađajuće i inhibirajuće hormone.

Naime, hipotalamus otpušta hormone koji živčanim vlaknima dolaze u hipofizu i tu oslobađaju hormone hipofize, koji onda djeluju na hormone periferne endokrine žlijezde. Djelatni hormoni periferne endokrine žlijezde kruže krvotokom i stižu do ciljnih organa. Svako povećanje razine djelatnog hormona registrira se u hipotalamusu, pa slijedi otpuštanje inhibirajućih hormona, čime se koči/inhibira izlučivanje hormona hipofize, kao i hormona periferne endokrine žlijezde. Takvim mehanizmima pozitivne, odnosno negativne povratne sprege održava se poželjna razina djelatnog hormona u organizmu.

Hipofiza
Hipofiza je endokrina žlijezda veličine zrna graška, smještena ispod hipotalamusa, na bazi mozga („tursko sedlo“), a glavna joj je zadaća upravljanje svim endokrinim žlijezdama. Ona se sastoji od dva režnja: prednjeg i stražnjeg.
Prednji režanj hipofize (adenohipofiza) luči:

- hormon rasta (STH) koji potiče proizvodnju proteina i rast stanica/tkiva;
- adrenokortikotropni hormon (ACTH) koji uzrokuje lučenje hormona kore nadbubrežne žlijezde;
- tireotropni hormon (TSH) koji uzrokuje lučenje hormona štitne žlijezde, tiroksina (T4) i trijod-tironina (T3);
- gonadotropine, i to folikulostimulirajući hormon (FSH), koji uzrokuje sazrijevanje folikula u jajnicima kod žena i potiče stvaranje spermija u muškaraca, i luteinizirajući hormon (LH), koji regulira sazrijevanje folikula, lučenje estrogena i progesterona, ovulaciju i nastanak žutog tijela u žena, a u muškaraca potiče lučenje androgenih hormona;
- prolaktin (PL) koji uzrokuje razvoj mliječnih žlijezda i izlučivanje mlijeka.
Stražnji režanj hipofize (neurohipofiza) izlučuje antidiuretski hormon (vazopresin, ADH) koji djeluje na izlučivanje/zadržavanje vode u bubrezima i povisuje krvni tlak i oksitocin, koji uzrokuje kontrakcije glatkih mišića maternice prilikom poroda te omogućava naviranje i istjecanje mlijeka pri dojenju.

Epifiza ili pinealna žlijezda
Smještena je između moždanih hemisfera, a luči melatonin (melanocit stimulirajući hormon, MSH) koji potiče proizvodnju pigmenta u koži, a također utječe i na regulaciju ciklusa budnosti i sna (cirkadijalni ritam).

Štitna žlijezda – štitnjača
Nalazi se u prednjem dijelu vrata, ispred dušnika, a sastoji se od lijevog i desnog režnja koji su povezani suženim dijelom (lat. isthmus). Ona izlučuje hormone tiroksin (T4) i trijod-tironin (T3) koji povećavaju intenzitet kemijskih reakcija u svim stanicama, zbog čega se povećava opći metabolizam tijela. Štitna žlijezda luči i hormon kalcitonin koji potiče odlaganje kalcija u kosti smanjujući koncentraciju kalcija u izvanstaničnoj tekućini.

Paratiroidne (doštitne) žlijezde
Smještene su uz stražnje rubove štitne žlijezde, uz dušnik, a najčešće ih je ukupno četiri (jedan gornji i jedan donji par, iako broj žlijezda može individualno varirati od 2 do 6). One luče paratiroidni hormon (PTH) koji kontrolira koncentraciju kalcija u izvanstaničnoj tekućini (odnosno apsorpciju kalcija u crijevima, njegovo izlučivanje bubrezima i otpuštanje iz kostiju).

Nadbubrežne žlijezde
Nadbubrežne žlijezde poput kapice prekrivaju gornje polove lijevog i desnog bubrega. Sastoje se od kore (lat. cortex) i moždine (lat. medulla), koje se razlikuju i po podrijetlu i po funkciji.
Kora nadbubrežne žlijezde luči mineralokortikoidne hormone, odnosno aldosteron i kortikosteron, koji reguliraju promet elektrolita (natrija i kalija) i vode te održavaju homeostazu. Također, kora luči i glukokortikoidne hormone, od kojih je najvažniji kortizol jer djeluje u kontroli metabolizma proteina, ugljikohidrata i masti te inhibira obrambene reakcije i upale u tkivima. Kora luči i androgene i estrogene hormone koji utječu na razvoj spolnih organa u dječjoj dobi.
Srž nadbubrežne žlijezde luči adrenalin i noradrenalin, koji djeluju na ubrzavanje rada srca, povisivanje krvnoga tlaka, pojačavanje metabolizma glukoze, širenje dišnih putova i usporavanje probave.

Gušterača
Gušterača se nalazi ispod želuca, pokraj prednjeg dijela tankog crijeva (dvanaesnika). Ona nije dio probavne cijevi, ali njeni enzimi ulaze u probavnu cijev kroz papilu Vateri, zajedno s probavljenom hranom. Gušterača anatomski ima tri glavna dijela: glavu (lat. caput), tijelo (lat. corpus) i rep (lat. cauda). Funkcionalno, gušteraču izgrađuju dvije glavne vrste tkiva: Langerhansovi otočići (lat. insulae pancreatice) i acinusi (egzokrino žljezdano tkivo). Langerhansovi otočići zapravo su „endokrini dio“ gušterače jer luče hormone inzulin, glukagon i somatostatin izravno u krv. Inzulin djeluje na metabolizam ugljikohidrata tako da pojačava ulazak glukoze u stanice, ali utječe i na metabolizam masti i bjelančevina. Glukagon potiče razgradnju glikogena u jetrima i otpuštanje glukoze u krv, izaziva razgradnju masti i povećavanje razine masnih kiselina u krvi. Somatostatin sudjeluje u regulaciji hormona rasta, ali i u regulaciji probavnog sustava. Važno je znati kako inzulin inhibira lučenje glukagona, a somatostatin inhibira lučenje inzulina i glukagona.

Spolne žlijezde
• Ženske spolne žlijezde – jajnici (lat. ovarium)

Jajnici su parni organi, dio unutarnjeg ženskog spolnog sustava, a smješteni su u maloj zdjelici, na krajevima jajovoda s obje strane maternice. Uloga im je stvaranje ženskih spolnih hormona: estrogena (estradiol, estron i estriol) i progestina (progesteron). Glavna je funkcija estrogena da potiču razvoj jajašca i bujanje stanica i rast tkiva spolnih organa i drugih tkiva u vezi s reprodukcijom. Oni utječu i na lokomotorni sustav, na metabolizam bjelančevina i masti, imaju učinke na kožu i ravnotežu elektrolita. Progesteron, pak, potiče cikličke promjene endometrija maternice i na taj način priprema maternicu za prihvaćanje oplođenog jajašca, potiče sekrecijske promjene u jajovodima te razvoj režnjića i alveola dojke, a pokazuje i učinak na ravnotežu elektrolita, kao i katabolički učinak na bjelančevine.

• Muške spolne žlijezde – sjemenici (lat. testis)


Sjemenici su muški parni spolni organi, a smješteni su u skrotalnoj vrećici (mošnice). Svaki sjemenik sastoji se od spiralno izvijuganih sjemenih kanalića. Osnovna im je funkcija stvaranje muških spolnih hormona i stvaranje spermija (spermatogeneza). Oni luče nekoliko muških spolnih hormona, koji se svi zajedno zovu androgeni, a među njima su testosteron, dihidrotestosteron i androstendion. Testosteron je odgovoran za svojstva kojima se odlikuje tijelo muškaraca, a već u fetusnom razvoju utječe na spuštanje testisa u skrotum. Nadalje, testosteron uzrokuje razvoj primarnih i sekundarnih spolnih oznaka u odraslih muškaraca (učinak na raspored dlaka na tijelu i vlasištu, učinak na glas, kožu i razvoj akna, učinak na stvaranje bjelančevina i razvitak mišića, učinak na rast kostiju i zadržavanje kalcija; pokazuje i učinke na bazalni metabolizam, eritrocite te ravnotežu vode i elektrolita).

 
 
Mr. Ivana Bočina, dr.med., spec. javnog zdravstva