Sustav organa za pokretanje
 
TIJELO U AKCIJI
 
Sustav organa za pokretanje sastoji se od skeleta (uključuje kosti, hrskavice i ligamente) i pripadajućih mišića.
 
 
Kosti
 
Kostur ljudskoga tijela sačinjava 206 kostiju.

Koštani sustav ima nekoliko funkcija:
- daje osnovnu strukturu i potporu našem tijelu,
- služi kao hvatište mišićima,
- štiti organe u tjelesnim šupljinama,
- mjesto je stvaranja krvnih stanica,
- skladište je kalcija, fosfata i drugih minerala.
Kosti muzejskih kostura suhe su, krhke i lomljive. Ali u tijelu je kost veoma aktivna i živa. Kost nije suha - jednu petinu njezina sadržaja čini voda; nije ni krhka – jer se donekle može saviti (zahvaljujući vlaknima tjelesnog proteina kolagena), a nije ni lomljiva, naprotiv, vrlo je kruta, jer sadrži kristale minerala kao što je kalcijev fosfat. A poput svih dugih organa u tijelu, i kost sadrži svoje krvne žile i živce. Struktura kostiju neprekidno se mijenja, istodobno se odvija razgradnja “starog” i izgradnja “novog” tkiva

Proces pregradnje kosti odvija se cijeli život.
Po obliku, kosti mogu biti plosnate (primjer su kosti svoda lubanje), duge (kosti ekstremiteta, npr. natkoljenice) i kubične (npr. kralješci). Gornji je sloj kostiju, koji se naziva tvrdo koštano tkivo, tvrd, gust i krut. Unutrašnji dio kosti, gdje je tvrdoća bitno manja, naziva se koštana moždina, a nalikuje na pčelinje saće ili spužvu. To je zbog toga da bi kost bila što lakša.


U središtu je nekih (najčešće dugih) kostiju šupljina u kojoj se nalazi mekana, želatinozna koštana srž. Srž proizvodi crvena i bijela krvna zrnca brzinom od oko 2 milijuna jednih i drugih u sekundi (kako bi zamijenila stara i potrošena krvna zrnca).

Zglobovi
Kosti su međusobno spojene zglobovima. Postoje tri osnovne vrste zglobova:
- pokretni ili pravi zglobovi, u kojima postoji mogućnost slobodnih pokreta, imaju sinovijsku membranu i sadrže sinovijsku tekućinu,
- minimalno pokretni zglobovi, u kojima su susjedne kosti odijeljene zglobnom hrskavicom ili diskom, vezani su čvrstim ligamentima, što omogućuje vrlo male pokrete (npr. intervertebralni disk između dva kralješka),
- šavni zglobovi, koji se nalaze samo na lubanji, a pokreti među kostima nisu mogući.
Završeci kostiju u pokretnom zglobu prekriveni su zglobnom hrskavicom i omotani zglobnom čahurom. Zglobna je hrskavica glatka, sjajna, čvrsta i otporna na djelovanje sila kod pokreta. Ona ne dopušta završecima kostiju da se pri pokretima taru jedni o druge i time se ubrzano troše. Zglobna čahura čvrsta je ovojnica oko krajeva kostiju, koja štiti zglob, osigurava negativni tlak unutar zgloba i stvara zglobnu, uljenu tekućinu koja podmazuje zglob, baš kao što ulje podmazuje motor.

Ligamenti
Kontakt između kostiju osiguravaju ligamenti ili sveze. Ligamenti su razapeti između dvije kosti, poput trake ili savitljivog remena. Njihova je funkcija održavanje odgovarajućeg kontakta među zglobnim tijelima: s jedne strane ne dopuštaju kostima da se pretjerano razmaknu, a s druge ograničavaju prevelik pokret (savijanje) u zglobu.

Mišići
Mišići koji pokreću zglobove i daju im stabilnost poprečno su prugasti mišići (za razliku od glatkih mišića ili srčanog mišića). Najčešće su mišići dugački i tanki, sastavljeni od velikog broja pojedinih snopića i obavijeni ovojnicom. Na svom kraju mišić se suzuje u tanku, čvrstu tetivu, nalik vrpci. Tetivom je mišić vezan za kost.
Mišići su motorička snaga svakog pokreta u tijelu. Za razliku od ligamenata, mišići se tijekom pokreta produžuju, skraćuju, grče.
Kada se mišić skupi, on postaje deblji i povlači kost za sobom, tj. pokreće dio tijela. Najveći je mišić u tijelu veliki mišić stražnjice. On pri hodu i trčanju povlači natkoljeničnu kost prema natrag. Duboko u unutrašnjosti uha najmanji je mišić u čovječjem tijelu – stapedius. Dug je svega nekoliko milimetara i tanji je od konca. Kod buke povlači malenu ušnu košćicu – stremen, kako prejaki zvuk ne bi oštetio unutarnje uho.

Pokret
Kako bi se dio tijela, odnosno kost pomaknula na točno određen način, mišići moraju djelovati u skupinama. Uz jednu kost može biti pripojeno 20 do 30 mišića. Svaki od njih spojen je na nekom drugom mjestu i vuče u različitom smjeru. Zahvaljujući tomu naši pokreti su odmjereni i precizni.
Za primjer opisujemo pokret kod tenisa. U pokretu udarca loptice sudjeluje više od 100 mišića ramena, ručnog zgloba i šake. Ali, u tom pokretu sudjeluju i drugi mišići. Druga ruka pomiče se prema natrag kako bi se održala ravnoteža. Središnji dio tijela naginje se prema naprijed kako bi udarac imao dodatnu snagu. Stopala se pomaknu prema nožnim prstima, a pri kraju tog pokreta jedna se noga izbaci naprijed. Da bi pokret u potpunosti završio, potrebno je sudjelovanje gotovo svih mišića.

 
 
Violeta Vičević Srdoc, dr.med.