Mozak čovjeka
 
MISTERIJ KOJI TRAJE
 
Središnji živčani sustav (SŽS ili CNS) dio je živčanog sustava koji koordinira aktivnosti svih dijelova tijela svih višestaničnih životinja i sastoji se od dva osnovna dijela: mozga i kičmene moždine. U njima se nalaze područja ispunjena pretežno živčanim stanicama - neuronima (siva tvar) i područja ispunjena mijeliziranim nervnim vlaknima (bijela tvar).
 
 
Mozak je najvažniji organ za čovjekovu sposobnost razmišljanja, osjećanja, pamćenja. Njime rješavamo probleme, zamišljamo, volimo i sanjamo. Međutim, mozak je ujedno i organ koji služi kao kontrolni centar u našem tijelu. On prikuplja sve informacije i na osnovi njih djeluje, odnosno šalje druge informacije nazad prema mišićima koji pokreću naše tijelo.

Jači od kompjutora
Aktivnost u mozgu je veoma visoka, postoje milijuni i milijuni veza između različitih dijelova mozga. Po kapacitetu informacija koje može obraditi, iza sebe ostavlja i najbolje kompjutore. Postoje procjene da bi moderno računalo trebalo biti deset tisuća puta veće od mozga da bi dostiglo njegov kapacitet. Iako mozak izgleda simetrično, moždane se polutke - hemisfere međusobno razlikuju po veličini, obliku i funkciji. Desna hemisfera upravlja radom lijeve strane tijela i obrnuto. Pretpostavlja se da je u većine ljudi lijeva hemisfera dominantna u kontroli govora i logičkih operacija, dok je desna hemisfera zadužena za kontrolu prostorne orijentacije, umjetnost, glazbu i kreativno mišljenje

 
 
Dijelovi mozga
 

Mozak možemo podijeliti na sljedeće anatomske dijelove:
1. Veliki mozak (cerebrum) najveći je dio centralnog nervnog sustava. Ima dvije polutke – hemisfere koje nepotpuno dijeli duboka uzdužna pukotina (fissura longitudinalis) u kojoj je i vezivna pregrada (falx cerebri).

Područje smješteno ispod uzdužne pukotine, a između polutki velikog mozga i moždanog debla nazivamo međumozak (diencephalon). Međumozak sadrži dvije glavne strukture: talamus i hipotalamus.
Talamus je važan za povezivanje informacija što dolaze iz nižih regija mozga s moždanom korom.



Hipotalamus, koji leži ispod talamusa, važan je za regulaciju automatskih i endokrinih funkcija te funkcija vezanih uz unutarnje organe. Iznad i okolo diencefalona nalaze se moždane polutke ili hemisfere. One se sastoje od moždane kore i dublje smještenih struktura, uključujući bazalne ganglije, jezgre koje sudjeluju u kontroli motoričkih pokreta, hipokampus, uključen u pohranjivanje pamćenja, te amigdala koja su koordinacijski centar za automatske i endokrine odgovore povezane s emocionalnim stanjima.

Na svakoj moždanoj hemisferi razlikujemo po četiri režnja, i to su čeoni, sljepoočni, tjemeni i zatiljni režanj.
2. Moždano deblo (truncus cerebri) povezuje mozak s kičmenom moždinom. Moždano deblo je naziv kojim obuhvaćamo srednji mozak (mesencephalon), most (pons) i produženu kičmenu moždinu (medulla oblongata).
3. Mali mozak (cerebellum) smješten je u stražnjoj lubanjskoj jami. Sudjeluje u koordinaciji mišićne aktivnosti (upravlja pokretima koji ne ovise o našoj volji), reguliranju mišićnog tonusa i održavanju ravnoteže, a utječe na sve vrste motoričke aktivnosti.

CNS okružuje međusobno povezan sustav četiri komore, ventrikula, koje sadrže moždanu tekućinu.

Moždana kora (cortex cerebri) sloj je živčanih stanica – neurona koje su razmještene u nekoliko redova i njihov oblik, veličina i raspored različiti su u pojedinim područjima kore. Različita građa pojedinih dijelova moždane kore upućuje na to da svakome od tih područja pripada i posebna funkcija. U području moždane kore, ispred centralne brazde, odnosno precentralne vijuge (gyrus praecentralis), nalaze se vrlo velike, piramidama slične stanice koje upravljaju radom mišića pa govorimo o pokretačkom (motoričkom) području ili motoričkim centrima i svako pojedino mjesto u tom području upravlja pojedinom skupinom mišića suprotne strane tijela koja obavlja određenu kretnju (npr. stiskanje šake, pregibanje lakatnog zgloba, pokret očiju itd.).

Područje moždane kore iza centralne brazde, odnosno postcentralna vijuga (gyrus postcentralis) sadrži primarne osjetne centre koji prihvaćaju obavijesti iz osjetnih organa u različitim područjima kože i dijelovima tijela. Pritom svakom području kože pripada posebno područje moždane kore suprotne polutke, a raspored je sličan kao i u motoričkom području precentralne vijuge. Podraživanjem takvih mjesta nastaje osjet, kao da je obavijest stigla iz pojedinih područja kože na suprotnoj strani tijela (npr. osjet pritiska ili osjet topline u nozi) pa govorimo o osjetnom (senzibilnom) području.
Tijekom embrionalnog razvoja, živčane stanice se organiziraju u tubularne strukture koje ostaju i u odrasloj dobi. Dio koji završi u glavi razvija se u mozak, a ostatak formira leđnu moždinu.


Mozak se sastoji od približno 25 milijardi stanica, od kojih je 13 milijardi živčanih stanica - neurona. Živčana stanica sastoji se od tijela i ogranaka. Na tijelu živčane stanice možemo uočiti više kratkih ogranaka, zvanih dendriti, i jedan dugi ogranak, zvan neurit ili akson. Pomoću kratkih ogranaka (dendrita) neuron prima informacije iz svoje okoline, dok mu dugi ogranak (neurit, akson) služi da bi djelovao na svoju okolinu, tj. proslijedio informacije drugim stanicama (živčanim, mišićnim itd.). Živčane stanice najčešće su povezane sinapsama koje, između ostalog, sadrže i procjep tako da se ne dodiruju direktno, već komuniciraju izmjenom neurotransmitera. Brojne stanice i njihovi ogranci čine bogatu mrežu koja ima strukturu "maloga svijeta" i koja u konačnoj cjelini čini živčani sustav.

Kičmena moždina smještena je u sredini kičmenog stuba, između trupova kralježaka i njihovih nastavaka te je tako zaštićena od mehaničkih udara. Kičmeni se stub (vertebra) sastoji od dva dijela: koštani čine 33 - 34 pršljena, koji osiguravaju čvrstinu i mehaničku zaštitu kičmenoj moždini, i diska između dva kralješka (intervertebralni discus) koji učestvuje u pokretljivosti. Tako čine cjelinu za pokret - dinamički vertebralni segment. Vratni dio kičme (cervikalni) čini sedam kralježaka, grudni (torakalni) dvanaest, slabinski (lumbalni) pet, a krstačni (sakralni) dio pet spojenih kralježaka. Kičmena moždina veza je sa svim dijelovima našeg tijela: rukama, trupom, kao i nogama, mišićima, tetivama, kontrolom kretanja, mokrenja, seksualnih funkcija. Ne može "misliti" kao mozak, već samo prenosi naređenja prema ostalim dijelovima tijela. Tako kontrolira pokrete šaka i stopala, ostale pokrete ruku i nogu, pokrete trupa, kao i rad mokraćnog mjehura i crijeva. Upravlja osjetom na koži, mišićima i tetivama. Iz kičmene moždine izlaze dvije vrste živaca: oni koji ulaze u mišiće ruku i nogu i odgovorni su za njihove pokrete - to su motorni živci, i drugi koji prenose osjete za dodir, bol, temperaturu i pritisak - to su senzitivni (osjetni) živci.

Ljudski je mozak vrlo kompliciran. Osim što obavlja milijune svakodnevnih uobičajenih radnji, sklada koncerte, izdaje manifeste i jednadžbama daje elegantna rješenja, mozak je izvor ljudskih osjećaja, ponašanja, doživljaja, kao i svojevrsno spremište sjećanja i samosvijesti. Stoga i nije iznenađenje da mozak ostaje veliki misterij za sebe. Dodatak tom misteriju jest i rasprava da ljudi koriste samo 10% svojih mozgova, no prava istina je da danas razumijemo samo 10% njegovog sustava funkcioniranja.

 
 
Mr.sc. Ines Strenja Linić, dr.med.