| Mozak je najvažniji organ za čovjekovu sposobnost razmišljanja, osjećanja, pamćenja.
Njime rješavamo probleme, zamišljamo, volimo i sanjamo. Međutim, mozak je ujedno
i organ koji služi kao kontrolni centar u našem tijelu. On prikuplja sve informacije
i na osnovi njih djeluje, odnosno šalje druge informacije nazad prema mišićima
koji pokreću naše tijelo.
Jači od kompjutora
Aktivnost u mozgu je veoma visoka, postoje milijuni i milijuni veza između različitih
dijelova mozga. Po kapacitetu informacija koje može obraditi, iza sebe ostavlja
i najbolje kompjutore. Postoje procjene da bi moderno računalo trebalo biti
deset tisuća puta veće od mozga da bi dostiglo njegov kapacitet. Iako mozak
izgleda simetrično, moždane se polutke - hemisfere međusobno razlikuju po veličini,
obliku i funkciji. Desna hemisfera upravlja radom lijeve strane tijela i obrnuto.
Pretpostavlja se da je u većine ljudi lijeva hemisfera dominantna u kontroli
govora i logičkih operacija, dok je desna hemisfera zadužena za kontrolu prostorne
orijentacije, umjetnost, glazbu i kreativno mišljenje |
Mozak
možemo podijeliti na sljedeće anatomske dijelove:
1. Veliki mozak (cerebrum) najveći je dio centralnog nervnog sustava.
Ima dvije polutke – hemisfere koje nepotpuno dijeli duboka uzdužna pukotina
(fissura longitudinalis) u kojoj je i vezivna pregrada (falx cerebri).
Područje smješteno ispod uzdužne pukotine, a između polutki velikog mozga
i moždanog debla nazivamo međumozak (diencephalon). Međumozak sadrži dvije
glavne strukture: talamus i hipotalamus.
Talamus je važan za povezivanje informacija što dolaze iz nižih regija
mozga s moždanom korom.
Hipotalamus, koji leži ispod talamusa, važan je za regulaciju automatskih
i endokrinih funkcija te funkcija vezanih uz unutarnje organe. Iznad i
okolo diencefalona nalaze se moždane polutke ili hemisfere. One se sastoje
od moždane kore i dublje smještenih struktura, uključujući bazalne ganglije,
jezgre koje sudjeluju u kontroli motoričkih pokreta, hipokampus, uključen
u pohranjivanje pamćenja, te amigdala koja su koordinacijski centar za
automatske i endokrine odgovore povezane s emocionalnim stanjima.
Na svakoj moždanoj hemisferi razlikujemo po četiri režnja, i to su čeoni,
sljepoočni, tjemeni i zatiljni režanj.
2. Moždano deblo (truncus cerebri) povezuje mozak s kičmenom moždinom.
Moždano deblo je naziv kojim obuhvaćamo srednji mozak (mesencephalon),
most (pons) i produženu kičmenu moždinu (medulla oblongata).
3. Mali mozak (cerebellum) smješten je u stražnjoj lubanjskoj jami. Sudjeluje
u koordinaciji mišićne aktivnosti (upravlja pokretima koji ne ovise o
našoj volji), reguliranju mišićnog tonusa i održavanju ravnoteže, a utječe
na sve vrste motoričke aktivnosti.
CNS okružuje međusobno povezan sustav četiri komore, ventrikula, koje
sadrže moždanu tekućinu.
Moždana kora (cortex cerebri) sloj je živčanih stanica – neurona koje
su razmještene u nekoliko redova i njihov oblik, veličina i raspored različiti
su u pojedinim područjima kore. Različita građa pojedinih dijelova moždane
kore upućuje na to da svakome od tih područja pripada i posebna funkcija.
U području moždane kore, ispred centralne brazde, odnosno precentralne
vijuge (gyrus praecentralis), nalaze se vrlo velike, piramidama slične
stanice koje upravljaju radom mišića pa govorimo o pokretačkom (motoričkom)
području ili motoričkim centrima i svako pojedino mjesto u tom području
upravlja pojedinom skupinom mišića suprotne strane tijela koja obavlja
određenu kretnju (npr. stiskanje šake, pregibanje lakatnog zgloba, pokret
očiju itd.).
Područje moždane kore iza centralne brazde, odnosno postcentralna vijuga
(gyrus postcentralis) sadrži primarne osjetne centre koji prihvaćaju obavijesti
iz osjetnih organa u različitim područjima kože i dijelovima tijela. Pritom
svakom području kože pripada posebno područje moždane kore suprotne polutke,
a raspored je sličan kao i u motoričkom području precentralne vijuge.
Podraživanjem takvih mjesta nastaje osjet, kao da je obavijest stigla
iz pojedinih područja kože na suprotnoj strani tijela (npr. osjet pritiska
ili osjet topline u nozi) pa govorimo o osjetnom (senzibilnom) području.
Tijekom embrionalnog razvoja, živčane stanice se organiziraju u tubularne
strukture koje ostaju i u odrasloj dobi. Dio koji završi u glavi razvija
se u mozak, a ostatak formira leđnu moždinu.
Mozak se sastoji od približno 25 milijardi stanica, od kojih je 13 milijardi
živčanih stanica - neurona. Živčana stanica sastoji se od tijela i ogranaka.
Na tijelu živčane stanice možemo uočiti više kratkih ogranaka, zvanih
dendriti, i jedan dugi ogranak, zvan neurit ili akson. Pomoću kratkih
ogranaka (dendrita) neuron prima informacije iz svoje okoline, dok mu
dugi ogranak (neurit, akson) služi da bi djelovao na svoju okolinu, tj.
proslijedio informacije drugim stanicama (živčanim, mišićnim itd.). Živčane
stanice najčešće su povezane sinapsama koje, između ostalog, sadrže i
procjep tako da se ne dodiruju direktno, već komuniciraju izmjenom neurotransmitera.
Brojne stanice i njihovi ogranci čine bogatu mrežu koja ima strukturu
"maloga svijeta" i koja u konačnoj cjelini čini živčani sustav.
Kičmena moždina smještena je u sredini kičmenog stuba, između trupova
kralježaka i njihovih nastavaka te je tako zaštićena od mehaničkih udara.
Kičmeni se stub (vertebra) sastoji od dva dijela: koštani čine 33 - 34
pršljena, koji osiguravaju čvrstinu i mehaničku zaštitu kičmenoj moždini,
i diska između dva kralješka (intervertebralni discus) koji učestvuje
u pokretljivosti. Tako čine cjelinu za pokret - dinamički vertebralni
segment. Vratni dio kičme (cervikalni) čini sedam kralježaka, grudni (torakalni)
dvanaest, slabinski (lumbalni) pet, a krstačni (sakralni) dio pet spojenih
kralježaka. Kičmena moždina veza je sa svim dijelovima našeg tijela: rukama,
trupom, kao i nogama, mišićima, tetivama, kontrolom kretanja, mokrenja,
seksualnih funkcija. Ne može "misliti" kao mozak, već samo prenosi
naređenja prema ostalim dijelovima tijela. Tako kontrolira pokrete šaka
i stopala, ostale pokrete ruku i nogu, pokrete trupa, kao i rad mokraćnog
mjehura i crijeva. Upravlja osjetom na koži, mišićima i tetivama. Iz kičmene
moždine izlaze dvije vrste živaca: oni koji ulaze u mišiće ruku i nogu
i odgovorni su za njihove pokrete - to su motorni živci, i drugi koji
prenose osjete za dodir, bol, temperaturu i pritisak - to su senzitivni
(osjetni) živci.
Ljudski je mozak vrlo kompliciran. Osim što obavlja milijune svakodnevnih
uobičajenih radnji, sklada koncerte, izdaje manifeste i jednadžbama daje
elegantna rješenja, mozak je izvor ljudskih osjećaja, ponašanja, doživljaja,
kao i svojevrsno spremište sjećanja i samosvijesti. Stoga i nije iznenađenje
da mozak ostaje veliki misterij za sebe. Dodatak tom misteriju jest i
rasprava da ljudi koriste samo 10% svojih mozgova, no prava istina je
da danas razumijemo samo 10% njegovog sustava funkcioniranja. |