Voda
 
ISTINE I MITOVI
 
Voda je najvažniji faktor u nastajanju života. Čak je 80% Zemljine površine pokriveno vodom, a naše je tijelo sadrži još više, do 90%. Dakle, sav je život nastao i održava se u vodi. Čovjek može živjeti bez vode svega 72 sata. (D. Plečko, Čudesna voda)
 
 
Voda čini 65-90% čovječjeg organizma pa ju s pravom nazivamo „unutrašnje more“. “Unutrašnje more“ obavijeno je zaštitnim omotačem - kožom. Voda je najvažniji nutrijent, neophodan za funkcioniranje svakog organizma. Sastoji se od minerala, mineralnih soli, bikarbonata, sulfata, klorida, kalcija, magnezija, fluorida, željeza i natrija.

Osvježava i čisti
U organizmu se voda nalazi u slini i želučanim sokovima (pomaže pravilnu probavu hrane), u krvi (pomaže transport nutrijenata i kisika prema svim stanicama u organima), u tjelesnim tekućinama (pomaže u podmazivanju te održavanju elastičnosti organa i tkiva), u urinu (odnosi otpadne tvari iz organizma, pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari), u znoju (regulira tjelesnu toplinu), pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji sudjeluju u kontroliranju krvnog tlaka, ovlažuje oči, usta i nosne putove, osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće, apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi. Unos adekvatnih količina vode važan je radi održavanja zdrave kože.
Različite stanice sadrže različite količine vode: mišićne stanice 7o-75% vode, krv 87%, mozak 80%, zubi 10%, dok masne stanice imaju samo 10-15% vode. Stoga osobama koje imaju više mišićnoga tkiva veći postotak tjelesne mase potječe od vode, odnosno ima veću potrebu za vodom.

Koža – vanjski pokazatelj
Gubitkom tekućine krv se počinje zgušnjavati, a gubitak od samo 2% dovoljan je da dođe do osjetnog pada životnih potencijala i pojave osjećaja sveopćeg umora (pri tjelesnoj aktivnosti i natjecanju učinak opada za oko 20%). Kod gubitka tekućine od 4% javljaju se glavobolja i mišićni umor, 5% rezultira nesvjesticom i grčevima, a gubitak od 10-15% volumena tekućine u organizmu završava fatalno po život. Nedostatak vode posebno je vidljiv na koži (čini je 80% vode), koja je glavni sakupljač tekućine. Do trenutka kad mozak signalizira žeđ, gubi se oko 1% tjelesne težine. Povećanom izlučivanju tekućine iz organizma “pomažu” alkoholna pića i napici bogati kofeinom (čaj, kava, coca-cola), pa i o tome treba voditi računa.

Svakodnevno se, kroz proces disanja i znojenja, izluči oko 3 litre tekućine, pa je potrebno redovito je nadoknađivati kako bi njezina razina u tijelu bila stalna. Potrebu za tekućinom organizam bi trebao zadovoljavati putem hrane (oko litre dnevno) te direktno ispijanjem vode i različitih vrsta napitaka (oko 2 litre dnevno). Ljeti je, zbog visokih temperatura i pojačanog kretanja, izlučivanje vode jače, pa je potrebno piti više tekućine.

Svakome drukčija kontrola
Djeca - osjet žeđi kod djece nije još dovoljno razvijen, djeca su fizički aktivna i važno je pratiti koju količinu tekućine popiju.
Radna populacija - blago izražena dehidracija česta je pojava zbog nerazvijene navike da se tijekom cijelog dana pije, zbog okupiranosti radom i brzim tempom života. Stoga je važno sobom nositi vodu.
Starije osobe - osjećaj žeđi smanjuje se s godinama. Kod starijih se ljudi brzo pojave znakovi dehidracije (suha usta i koža, problemi sa znojenjem i manje lučenje mokraće) pa je važno redovito piti, bez obzira na žeđ.
Tjelesna aktivnost - povećava potrebu za tekućinom, kada se, osim znojenja, voda gubi isparavanjem kod disanja. Nedostatak tekućine djeluje na tjelesnu aktivnost; preporuča se na svaki sat tjelesne aktivnosti popiti 3 dcl vode.

 
 
Voda i organi
 
Mozak je siromašan energijom. On čini oko 2% ukupne tjelesne mase, no troši oko 20% ukupne energije koju proizvodi tijelo. Kako mozak koristi energiju za učenje? Primarni je izvor energije krv koja dostavlja hranjive tvari, kao što su glukoza, bjelančevine, elementi u tragovima i kisik. Mozak dobiva oko 30 l krvi svaki sat, oko 720 l dnevno. Voda omogućuje elektrolitsku ravnotežu za odgovarajuće funkcioniranje. Mozak treba 8-12 čaša dnevno za optimalno funkcioniranje. Dehidracija je čest problem u školama, ona vodi u letargiju i oštećuje učenje. (E.Jensen, Podučavanje s mozgom na umu)

U ubrzanom tempu života mnogi ljudi zaboravljaju piti. Stoga se ne bi trebalo oslanjati na osjećaj žeđi, već steći naviku redovitog uzimanja tekućine. Organizam puno brže šalje signale za osjećaj gladi od signala za osjećaj žeđi te se potreba za tekućinom zadovoljava sa zakašnjenjem i neredovito. Da li je unos tekućine dovoljan najjednostavnije je ustanoviti kontrolom boje i količine mokraće. Poželjno je da bude svjetlije boje i slabijeg mirisa.

Najbolji izvori tekućine jesu:
* negazirana ili gazirana mineralna voda; stručnjaci se slažu da je bolje dati prednost negaziranoj mineralnoj vodi jer ne sadrži ugljični dioksid i ima relativno nisku količinu natrija;
* svježe istisnuti sokovi od voća i povrća,
* čajevi,
* mlijeko i mliječni proizvodi s malim postotkom masnoće.

Zašećerene napitke, razne sokove, kavu, crni čaj i alkohol, koji sadrže previše šećera i kofeina i malo ili nimalo hranjivih sastojaka, treba umjereno konzumirati. Njihovo djelovanje je i diuretsko, što znači da pospješuju izlučivanje tekućine iz organizma. Oni koče upijanje vode iz bubrega, uzrokujući da se više vode gubi urinom. Pri gubljenju vode uspostavlja se neravnoteža između soli i vode. Povećanje soli, ako smo nastavili s pijenjem tih napitaka (a ne vode), može izazvati poteškoće, pa i stres.

Istraživanja su pokazala da ispijanje 5 čaša vode dnevno smanjuje rizik od raka debelog crijeva za 45%, rizik od raka dojke za 79% i od raka mjehura za 50%. (C.Hannaford, Pametni pokreti)
Iako je naš planet Zemlja, zbog količine vode na njemu, nazvan Plavim, samo je 0,26% lako dostupne pitke vode. Hrvatska je po bogatstvu i dostupnosti vodenih izvora peta zemlja u Europi, tako da imamo 20 puta više rezervi vode nego što je godišnje potrošimo.

Zanimljivosti o vodi (D.Plečko, Čudesna voda)
* Voda ima moći koje nadilaze ono što možemo zaključiti iz njene kemijske strukture. Ona, kako vjeruju mnogi istraživači, ima stanovitu moć memorije.
* Postoje vode čudesnih svojstava na mjestima poput Lourdesa, čiji su izvori iscijelili tisuće bolesnika, a 65 tih iscjeljenja priznao je kao čudo i sam Vatikan. Izvori vode u Tlacoteu u Meksiku mjesto su hodočašća preko deset tisuća ljudi dnevno, koji tamo znaju čekati i 48 sati kako bi sa čudesnog izvora uzeli desetak litara vode o kojoj kruže gotovo nevjerojatne priče. Iz povijesti su poznate legende o izvorima mladosti, poput onog plemena Irokeza na Floridi, norveškog Junkertala (doline mladosti), ali i naroda Hunza u pakistanskim planinama. Svojedobno je svjetsku senzaciju izazvala bosanska kladanjska voda, koja se u malim bocama prodavala čak i u Hong Kongu. Legenda je govorila kako se kod Kladnja zaustavio neki turski plemić, iscrpljen i bolestan. Kada su svi očekivali da će starac umrijeti, on se, pijući kladanjsku vodu, sasvim oporavio. Kako se čini iz brojnih anegdotskih dokaza, takve čudesne vode, čiji kemijski sastojci ne pokazuju ništa neobično, mogu izliječiti razne oblike raka, leukemije, teških degenerativnih oboljenja, reumatski artritis, plućne i mnoge druge bolesti, a mogu katkada regulirati metabolizam i smanjiti pretjeranu tjelesnu težinu čak za nekoliko desetaka kilograma.
• Rosa skupljena na ljekovitim biljkama, posebice u noći punog Mjeseca, ima iste karakteristike kao i sama biljka, vjerovanje je starih alkemičara, ali i princip na kojemu je velški liječnik Richard Bach razradio svoje danas svjetski poznate kapi. Riječ je, kako to kaže, o prirodnim vibracijama koje su neka vrsta potpisa svakog biljnog organizma.
U prilog sposobnosti vode da upija životnu silu:
* Viktor Schauberger je godinama promatrao ponašanje vode u gorskim potocima i situacijama gdje je voda slijedila svoj prirodni tijek. Zaključio je da će voda uvijek nastojati pronaći put kojim će postići optimalni učinak, kao da sadrži neku vrstu primitivne inteligencije. Kada voda napušta neki prostor, uvijek će to nastojati učiniti najkraćim putem, tako da će se vrtložiti, što je također oblik spirale u kretanju. Konačno, oblik spirale nalazi se u osnovi svih životnih procesa, što ilustrira činjenica da i DNK ima spiralni oblik.

* Masaru Emoto zapanjio je svijet tvrdnjom da su kristali dokaz kako voda razumije što joj se govori! Tako je prljava voda s japanskih brana davala ružne, nesimetrične kristale, kao i voda kojoj su se govorile ružne riječi poput «ubit ću te», «budalo» i slično, bez obzira na to na kojem su jeziku riječi izgovarane. Nezgrapni su kristali nastali i nakon sviranja heavy metal glazbe, dok je voda pokazivala više sklonosti prema glazbi Bacha, Mozarta i Chopena i glazbi iz filma Sedam godina u Tibetu. Nije joj se dopalo ime Hitlera, ali je prvobitno zagađena voda s brane, nakon noći provedene u posudi s natpisom „hvala“, drugog jutra dala izuzetno lijepe i pravilne kristale! Posebno šokira činjenica da se voda, nakon naglog zamrzavanja poslije molitve sedam božica sreće, kristalizirala u obliku rijetkih sedmerostranih kristala!

 

 
 
Nina Vela Vrabec, dipl.soc.pedagoginja