Uvodnik
ZAŠTITA ZDRAVLJA
Početkom druge polovice prošloga stoljeća, oni koji su bili odgovorni za organizaciju
svih djelatnosti koje se odnose na zdravlje odlučili su da je nužno unaprjeđenje
i očuvanje zdravlja povjeriti posebnim, specijaliziranim ustanovama.
Sve je pokriveno jednostavnim i razumljivim pojmom „zaštita zdravlja“. Ustanove koje su preuzele te djelatnosti zvale su se „Zavodi za zaštitu zdravlja“, dok se danas zovu: „Zavodi za javno zdravstvo“. O raspravi što je stanovništvu razumljivije, jer svi su žitelji korisnici (ne samo bolesni), drugom zgodom.
Tri su osnovne skupine aktivnosti kojima se takve ustanove bave:
• epidemiologija, disciplina koja se bavi pojavom, razvojem, kretanjem i suzbijanjem (masovnih) (zaraznih) bolesti;
• zdravstvena ekologija, disciplina koja prije svega prati, proučava i ocjenjuje zdravstvenu ispravnost, odnosno kakvoću voda, zraka i tla; slično se odnosi i na namirnice i predmete opće uporabe te na prostore u kojima se proizvode i/ili promeću namirnice; nadzor se odnosi na mikrobiološke i kemijsko - tehnološke uvjete;
• školska medicina te prevencija i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti – dvije su discipline koje se bave, kako im je i u nazivu sadržano, specifičnim skupinama unutar stanovništva;
• socijalna medicina, disciplina koja se uz ostalo bavi, dvjema pomalo odvojenim skupinama aktivnosti: zdravstvenim odgojem i promicanjem zdravlja te zdravstvenom informatikom i statistikom.
Ovom prilikom malo više o dvije potonje:
Zdravstveni odgoj i promicanje zdravlja, polaze od spoznaje da ni roditeljski niti školski odgoj i obrazovanje ne pružaju ni približno dostatnu količinu informacija, činjenica, znanja i vještina koji bi bili dostatni za unaprjeđenje i očuvanje zdravlja. Stoga je nužno da se dio zdravstvene, odnosno medicinske struke posveti tim aktivnostima. Jedan od načina je i ovaj List. Objektivno u ovom trenutku, kad broj bolesti i bolesnih raste, a zdravstvenoodgojne i promicateljske aktivnosti ne, prognoza nije povoljna. Zasad je jedina utjeha dostupnost mnoštva znanja na internetu, uz (rizičnu) pretpostavku da naši (zapostavljeni) mladi zadovoljavaju svoju znatiželju „usput“.
I ovo je prilika ponoviti naglasiti nužnost unošenja odgovornog i sustavnog odgojno-obrazovnog sadržaja u redovno, odnosno obvezatno školovanje. Cilj je jednostavan i razumljiv: svaka školovana osoba trebala bi dobiti osnovna znanja i vještine „upravljanja“ vlastitim zdravljem i tako pomagati i ostalima kojima pružaju oslonac.
Zdravstvena informatika i statistika, sustavno prikupljaju, obrađuju i objavljuju mnoštvo podataka i informacija podobnih i neophodnih za donošenje primjerenih odluka svima koji ih donose. Iz navedenog proizlazi da se ne radi o „proizvodu“ od interesa za „široku publiku“.
U modernom društvo donose se odluke od utjecaja na zdravlje stanovništva na svim organizacijskim razinama ustroja ljudske zajednice, od one najniže do države, ili čak globalno.
Prilika je naglasiti da se mnoge pogrešne odluke, među inim razlozima, donose i zbog ne oslanjanja na mnoštvo pouzdanih podataka i informacija. Opće je poznato koliko mogu biti štetne i pogubne pogrešne odluke, a kad je zdravlje u pitanju, rizik je još veći.
Na kraju, uvijek isto pitanje: „Ima li optimizma?“. Naravno: „Ima“.
Zdravstveni radnici posvećeni „zdravlju“, iako gotovo neznatna manjina u odnosu na veliku većinu posvećenu „bolestima“, vrlo su uporni u obavljanju svojih poslova i najčešće ne očekuju ni ne doživljavaju „slavu“ radeći ga.
Treba očekivati da će oni koji donose odluke shvatiti koliko je „spriječiti jeftinije nego liječiti“, ne čekajući veliko produbljivanje „krize“ koja je u tijeku, jer svi su preduvjeti već osigurani …
