Karijes u dječjoj dobi
 
NAVIKOM DO ZDRAVLJA
 
Dobro je znana činjenica da je zubni karijes najraširenija bolest modernog čovjeka i da je, bez obzira na znanje i mogućnosti njegove prevencije, još uvijek javnozdravstveni problem.
 
 
Tijekom posljednjih godina broj oboljelih od karijesa u mnogim se zemljama znatno smanjio. Postoje mogućnosti da se to stanje i kod naše djece poboljša pa, prema tome, samo treba slijediti nekoliko jednostavnih pravila i steći dobre navike.

Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije provodi veliki preventivni projekt „Unaprjeđenje oralnog zdravlja i smanjenje oboljenja od karijesa u djece od 0 do 12 godina“, što bi trebalo biti i dio početka stvaranja organiziranog preventivnog sustava u borbi protiv karijesa na ovom području.

Ovaj članak bi, na tragu toga, trebao odgovoriti na osnovna pitanja što se tiče zdravlja zubi kod djece i pridonijeti razumijevanju problema i važnosti očuvanja zdravlja zubi od najranije dobi.
 
 
Za žvakanje i govor
 
Čovjek tijekom života promijeni dva seta zuba - mliječne i trajne zube. Mliječnih zuba ima 20 (10 u svakoj čeljusti), počinju nicati oko 6. mjeseca dobi djeteta pa niču sve do navršene 3. godine. Trajnih zuba ima 32 (16 u svakoj čeljusti), počinju nicati u dobi od oko 6 godina, dakle pred polazak u školu, i mijenjaju se s mliječnima sve do 11. godine. Prvi trajni zub koji niče je prvi trajni kutnjak, tzv. "šestica".

Ona nema svog mliječnog prethodnika te se samo pojavi u usnoj šupljini negdje oko 6. godine. To je često razlog zašto ga se ne primijeti i, ako do tada nije vođena adekvatna briga o zubima, i taj zub bude zahvaćen karijesom, a postoji velika mogućnost da se i on rano izgubi. Nerijetko viđamo djecu koja s 8 godina imaju potpuno karijesom uništene te zube jer se o njima nije vodila briga.

Od trajnih zuba zadnji niče drugi trajni kutnjak, u 12. godini.
Iako o tome često ne razmišljamo, zubi nam ne služe samo za žvakanje i odgrizanje hrane, već imaju još neke druge važne funkcije: govor (npr glasovi C, Z, S, F, V itd. ne mogu se pravilno izgovoriti ako nedostaju zubi), razvoj čeljusti (svojim prisustvom u čeljusti i funkcijom, odnosno žvakanjem potiče se razvoj kosti odnosno čeljusti) te psihološku (lijepi i zdravi zubi pomažu u izgradnji samopouzdanja).

To su sve razlozi za bezuvjetno čuvanje mliječnih zuba do njihove prirodne izmjene s trajnim nasljednicima, a isto tako i trajnih zuba do kraja života. Važno je znati da su za dijete mlađe od 6 godina jedini zubi koje ima (a potrebni su mu za sve navedeno) mliječni zubi. Zadnji mliječni zub mijenja se s trajnim u periodu između 10. i 11. godine života. Ako ga ti zubi zabole s npr. 5 godina, narednih pet do šest godina dijete će patiti. Iz tih razloga mliječni zubi se liječe jednako kao i trajni te se ne smije dopustiti da itko (pa makar to bio i medicinski djelatnik) kaže kako mliječne zube ne treba liječiti jer će ionako sami ispasti.
 
 
Naslage – hrana za bakterije
 
Karijes nastaje tako da bakterije koje žive u slini i naslagama na zubima (dentobakterijskom plaku) iz šećera stvaraju kiseline koje tijekom vremena razaraju zubnu caklinu. Danas se bakterija Streptococcus mutans smatra najraširenijim mikroorganizmom koji izaziva karijes, premda i druge bakterijske vrste sudjeluju u nastanku karijesa. U ustima ima 200 – 500 vrsta bakterija.

Okolina u kojoj žive ti mikroorganizmi usna je šupljina koja okružuje zube te iz te okoline oni zadovoljavaju svoje metaboličke potrebe. u njoj se nalaze slina, sami mikroorganizmi, njihovi proizvodi, stanični ostaci te ostaci hrane. Uvjet nastanka karijesa postojanje je tzv. dentobakterijskog plaka. Plak predstavlja mekane naslage u obliku manjih ili većih mrlja. On sadrži žive i nežive mikroorganizme koji čvrsto prianjaju uz zubnu površinu. Za nastanak zubnog karijesa osobito je važno vrijeme zajedničkog djelovanja spomenutih čimbenika. Ono treba biti dovoljno dugo da omogući učinkovitost svakog od tih čimbenika.
 
 
Bočica je prvi krivac
 
S obzirom na uzrast i stalne promjene u rastu i razvoju djeteta te promjene u načinu hranjenja i odnos prema održavanju higijene usne šupljine postoje tipični oblici karijesa za određenu dob:

0-3 godine
Karijes rane dječje dobi ili karijes bočice – nastaje zbog neprimjerenog hranjenja djeteta na bočicu, a najčešće su to uspavljivanje djeteta bočicom i noćni obroci. U početku izgleda kao bijela kredasta crta na granici zuba sa zubnim mesom, kasnije prelazi u smećkaste defekte na površini zuba, da bi na kraju potpuno razorio krunu zuba. Stiječe se dojam da se zubi „tope“. Javlja se najčešće na prednjim gornjim zubima.

3-6 godina
Nastaje zbog pogrešnog režima hranjenja (puno ugljikohidrata u malim, ali čestim obrocima, tzv. „snacking“) i slabe oralne higijene. Najčešće su zahvaćeni kutnjaci, i to na griznoj plohi zuba te u područjima u kojima se zubi dodiruju.

6-12 godina
Najugroženiji su prvi trajni kutnjaci - „šestice“.

0d 12 godina na dalje
Karijes se najčešće javlja zbog ulaska djeteta u pubertet i hormonskih promjena koje mijenjaju slinu te promjene ponašanja i lošijeg odnosa prema održavanju oralne higijene. Najčešće su zahvaćeni pretkutnjaci i kutnjaci, i to u područjima u kojima se zubi dodiruju, ali i na griznoj plohi zuba.
 
 
Za bolesne zube nema isprike
 
Karijes je jedna od bolesti koje se vrlo lako i bez velikog uloga i napora mogu spriječiti. No, za učinkovitu prevenciju, potrebna je dobra edukacija pacijenta. Pacijent mora upoznati i primjenjivati postupke iz četiri osnovne sastavnice učinkovite prevencije karijesa, a to su: redovito i temeljito pranje zuba, pravilna prehrana, fluoridacija (odnosno premazivanje zuba preparatima s fluorom) i redoviti posjeti doktoru dentalne medicine (stomatologu).
Redovito i temeljito pranje zuba

Redovitim i temeljitim pranjem zuba uklanjamo plak, a time smanjujemo broj mikroorganizama i uklanjamo tvari koje su potrebne mikroorganizmima za normalno razvijanje i razmnožavanje. Pravilno četkanje zuba podrazumijeva: četkanje najmanje dva puta dnevno (ujutro i prije spavanja), kroz najmanje 3 minute, a razmak od obroka do pranja zuba treba biti 30-60 minuta, jer se četkanjem neposredno nakon obroka može ukloniti površinski sloj cakline nagrizen prije spomenutom kiselinom.

Pravilna prehrana
Dentobakterijski plak obilniji je ako se uzima kašasta, mekana i ljepljiva hrana, bogata ugljikohidratima (slatkiši, bijeli kruh), dok tvrda i sirova hrana (sirovo voće i povrće, crni kruh) svojom konzistencijom, ali i mehaničkim učinkom, smanjuje stvaranje i nakupljanje plaka. Gotovo sva hrana i pića koji sadrže ugljikohidrate (šećeri i kuhani škrob) hrana su i bakterijama iz usne šupljine. One od tih ugljikohidrata svojim metabolizmom proizvode kiselinu. Ta kiselina odgovorna je za nastanak karijesa na način da svojim djelovanjem otapa zubnu caklinu, što se zove demineralizacija. Gotovo sve vrste hrane sadrže ugljikohidrate, stoga svaki put kad jedemo dajemo priliku i bakterijama da proizvode kiselinu.

Da bismo to sveli na najmanju moguću mjeru, treba:
• namirnice s izrazito puno ugljikohidrata (uglavnom slatkiše) koristiti u sklopu glavnih obroka, kao desert;
• ograničiti hranu i piće na 5-6 obroka dnevno, odnosno treba izbjegavati grickanje kolačića, keksa, smokija, štapića, čipsa i ostalih raznih grickalica tijekom dana, a po potrebi može ih se zamijeniti svježim voćem ili povrćem; vodu se može konzumirati koliko god treba;
• dopustiti zubima da se nakon obroka ’’odmore’’, točnije treba omogućiti slini da očisti zube od kiselina i ostataka hrane!
Najvažnije je zapamtiti da za zube nije važno koliko karijesogene hrane (bogate ugljikohidratima) pojedemo, već koliko često je konzumiramo!

Fluoridacija
Fluor nije štetan za zdravlje, a vrlo je djelotvoran u sprječavanju nastanka karijesa. Ugrađuje se u zubnu caklinu, pojačavajući njenu otpornost na djelovanje kiselina iz plaka te ima učinak sprječavanja i zaustavljanja karijesa.

Svakodnevnom upotrebom zubnih pasta s fluorom i redovitim premazivanjem zuba kontinurano djelujemo na jačanje zuba. Fluoridacija se može provoditi u ordinaciji ili kod kuće. Preparati koji se upotrebljavaju kod kuće jednostavniji su za primjenu i niže su koncentracije. Kod primjene svih preparata za lokalnu upotrebu treba paziti da dijete dobro ispljune preparat nakon primjene, tj. da ne dođe do njegovog gutanja.
Fluoridacija je naročito poželjna kod djece koja imaju visok rizik od nastanka karijesa, kao što je npr. nošenje ortodontskog aparatića.
Redoviti posjeti doktoru dentalne medicine

Prvi posjet stomatologu poželjno bi bilo obaviti između 6 mjeseci do godine dana dobi djeteta. Prvi pregled nije traumatičan za dijete, a roditelj bi tada trebao dobiti korisne informacije glede brige o zubima svoga djeteta i odgovore na pitanja koja ga u vezi s time zanimaju. Ako se navrijeme krene doktoru dentalne medicine (dok zubi još nemaju karijes) te se s djetetom rade samo preventivni postupci, ono stiče potpuno različitu sliku o zahvatima u ordinaciji u odnosu na one situacije kada dijete zaboli zub i tek tada ga se odvede doktoru dentalne medicine, čija je intervencija tada bolna. Nažalost, to je još uvijek česta praksa.
Kako je razdoblje od 6 mjeseci sasvim dovoljno za nastanak novih karijesnih lezija na zubu, redovite kontrole trebale bi se provoditi najmanje dva puta godišnje, a poželjno bi bilo i češće. Prilikom kontrolnog pregleda stomatolog može otkriti karijes koji pacijent ili roditelj sami ne primjećuju i/ili zaštiti zube tzv. \'\'zatvaranjem fisura\'\'.

Zatvaranjem fisura (poznatije pod nazivom ”pečaćenje’’) posebnim se materijalima mijenja oblik jamica na zubima (fisura), od uskih i dubokih u plitke i široke. Takve jamice lakše se čiste četkicom, a jezik i slina lakše uklanjaju ostatke hrane s takvih površina. Na taj način sprječava se i dodir bakterija i šećera s površinom zuba. To se radi na zdravim, tek izniklim zubima, i to mliječnim i trajnim.
 
 
Lijek veličine zrna graška

Većina dječjih doktora dentalne medicine slaže se u tome da bi briga o zubima djeteta trebala početi u dobi od 6 mjeseci do jedne godine, s najmanje dva posjeta svake godine za većinu djece. U skladu s tom preporukom, Američka akademija za dječju dentalnu medicinu izdala je sljedeći podsjetnik:

U dobi od rođenja do 6 mjeseci:
• čišćenje dječjih usta vlažnom gazom omotanom oko prsta, nakon hranjenja i u vrijeme za spavanje,
• regulirati prehrambene navike (dojenje i upotreba bočice); posavjetujte se s vašim stomatologom;

U dobi od 6 do 12 mjeseci:
• tijekom tog vremena u usnoj šupljini trebao bi se pojaviti prvi zub,
• obaviti prvi posjet stomatologu,
• četkanje zubi nakon svakog hranjenja i prije spavanja, malom i mekanom četkicom,
• odvikavati dijete od hranjenja na bočicu; ako žena doji dijete, pedijatri preporučuju dojenje najmanje jednu godinu;

U dobi od 12 do 24 mjeseca:
• četkanje zubi barem dva puta dnevno, a obvezno prije spavanja,
• slijediti raspored kontrolnih pregleda kako je preporučio doktor dentalne medicine; općenito, kontrolne preglede preporuča se svakih 6 mjeseci, a po potrebi i češće,
• nakon što je dijete naučilo isprati usta, a većina mliječnih zubi je niknula, može se početi koristiti pasta za zube s fluorom, u količini koja odgovara veličini zrna graška;

U dobi od 24 mjeseca na dalje:
• četkanje zubi s pastom za zube s fluorom barem dva puta dnevno, a obvezno prije spavanja,
• slijediti raspored stomatoloških pregleda kako je preporučio doktor dentalne medicine; općenito, kontrolne preglede i čišćenja preporuča se svakih 6 mjeseci, za djecu i odrasle.

NE ZABORAVIMO:

1. Ne uspavljivati dijete bočicom!
2. Redovito čistiti zube!
3. Što ranije odviknuti dijete od bočice i/ili dude!
4. Uspostaviti pravilan način prehrane!
5. Redovito posjećivati doktora dentalne medicine!
6. Ako se ipak pojavi karijes, što ranije otići k doktoru dentalne medicine jer i mliječni zubi moraju biti sanirani.

 
 

Doc. dr.sc. Danko Bakarčić, dr.med. dent. specijalist pedodont