Dječje laži
 
ZA ODGOJ U ISTINOLJUBLJU
 
Svi smo bili svjedoci nekih dječjih neistina ili laži. Dok roditelji koriste laži kao prečac do željenog cilja, djeca lažima najčešće pokazuju strah od posljedica njihovog postupka. Također, djeca lažu da bi zaštitila nekoga drugog ili im je stvarnost, jednostavno rečeno, dosadna.
 
 
Primjerice, izusti li dijete kakvu tvrdnju primjereniju knjizi ili slikovnici s bajkama ili basnama, jasno je da je mašta nadvladala osjećaj za realnost.
Osim toga, laži su odličan način za izmicanje pred neugodnim razgovorima: naprimjer, kada svoje dijete upitate je li opralo zube, bacilo smeće, pospremilo igračke…Djeca, zaista, ponekad lažu i nehotično. Kada ih uhvatite ‘s prstima u pekmezu’, ona nemaju ni vremena razmisliti o laganju pa laž ‘sama od sebe’, gotovo instinktivno, ‘iskoči kroz usta’. Često će vaši najmlađi lagati kako bi zadobili odobravanje i ljubav ljudi koji ih okružuju. Laž je u tom slučaju samo pogrešno sredstvo brzog i jednostavnog impresioniranja okoline.
 
 
Zašto djeca lažu?
 
Negdje oko treće godine djetetovog života pojavljuje se laganje. Dijete ne shvaća što je to laganje. Ono govorenje neistine ne shvaća kao nešto loše sve dok mu to ne objasnimo. Djeca pribjegavaju laganju u strahu od kazne. Krivnju prebacuju na drugoga kako bi sebe spasili od kazne i time „prošli lišo“, a ipak su napravili što su htjeli. Laganje se jako često javlja kod fizički zlostavljane djece. Djeca, da bi se izvukla od fizičkog kažnjavanja, lažu i time iskrivljuju istinu koja bi ih mogla stajati batina.

Definicija laži: Laži su svjesni pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj. Dijete nije svjesno laži. Za dijete je laž samo blago krivljenje istine kako bi izbjeglo kaznu. Velik je problem kad laž uzme maha u ranoj dječjoj dobi pa kad dijete shvati da s laži može manipulirati okolinom.
Stoga maloj djeci, kojoj treba stvarati karakter, treba pomoći da lakše prijeđu preko laži kao obrambene reakcije, jer ona sama nisu sposobna svladati se bez pomoći odraslih.


Najslađe su one umiljavajuće laži kojima dijete pokušava manipulirati roditeljima da bi došlo do svog cilja. Dijete laže da bi iskrivilo istinu, time vas zaintrigiralo na razgovor i u tom razgovoru vam se jako dopalo. To su prvi začeci laži, kada dijete pribjegava neistini u svjesnoj namjeri da se nekome dopadne.
 
 
Različiti motivi za laž
 
Na veliku žalost, dijete najčešće laže iz straha i da bi se prikazalo u što boljem izdanju. Djeca iz obitelji gdje je fizičko kažnjavanje svakodnevica, jako puno lažu. U biti, ona rijetko kad govore istinu. Istina je za njih vrlo bolna, boje se istine jer im ona donosi batine. Sklonost djeteta laži razvija se i nadograđuje svakim danom ako mi ohrabrujemo dijete u njegovoj laži. Prihvatimo li djetetovo laganje kao nešto simpatično i “dio odrastanja”, odgajamo dijete u laži. Ako dijete ohrabrimo da govori istinu, a roditelji je prihvate ma koliko ona bila neugodna, otvara se put za odgajanje istinoljublja
kod djece.
Prevelika očekivanja roditelja izazivaju kod djece potrebu za laganjem.
Čest je slučaj da roditelj rijetko kada pohvali dječji uradak , a sklon je pohvaliti neko drugo dijete. Tada se naše dijete osjeća zanemarenim i koristi se lažima kako bi ponovno skrenulo pozornost na sebe, svoje postignuće ili postupke.
Djeca često lažu da bi se prikazala u što boljem svjetlu. Lažu da bi realnost bila što blistavija i ljepša. Lažu da bi pobjegla iz realnog svijeta u svoj zamišljeni, savršeni svijet.

Djeca lažu da bi se poistovjetila sa svojim idolima, bilo da su to likovi iz bajke, glazbeni umjetnici, likovi iz omiljene dječje serije, netko koga mi odrasli ne poznajemo. Usamljena djeca jako puno lažu. Ona u svojim malim glavicama često stvore lik koji im postaje najbolji prijatelj. Ako razgovaramo s njima, djeca će nam pričati o svom zamišljenom prijatelju kao o dječaku iz susjedstva.

Djeca lažu da bi se isticala među prijateljima, lažu da bi zaintrigirala drugu djecu, lažu da bi bila posebna. Nerijetko se u vrtićkim grupama izdvaja dijete koje ostala djeca ne vole i koje, iz samo njima znanih razloga, nikako ne prihvaćaju u svojoj igri.
Često se događa da se djeca poistovjećuju s nekim likovima iz imaginarnog, zamišljenog svijeta bajki, filmova, crtića, ali i s osobama iz stvarnog života. Tako su curice princeze, oblače se i presvlače iz haljine u haljinu, dječaci su uglavnom trenutno aktulani likovi iz crtića i svi oni imaju najnovije igračke vezane za svoje junake.

Kako prepoznati laž
• izbjegavaju pogledati odraslog ili ispitivača,
• prekrivaju usta dok govore, vlaže usne jezikom,
• spuštaju pogled,
• lice im se trzne
• često se iskašljavaju,
• trljaju nos, grebu se po glavi ili licu dok govore.

Važno je znati: ako dijete ohrabrujemo u njegovim lažima, ono će živjeti u laži. Naučimo li dijete da nam od samog početka može govoriti istinu, da ga volimo bez obzira na to kakva je ta istina, da je laž loša i da se njome samo stvaraju problemi, dijete ćemo odgojiti u istinoljublju.

 
 
Mr. sc. Darko Sambol, prof. psihologije