Što je to obitelj
 
DRAGOCJENI DJEDOVI I BAKE
 
Na pitanje – što je to obitelj, svatko ima svoju definiciju i svako određenje bilo bi pravo, no ono u čemu bi se svi suglasili bilo bi: “Obitelj je organizirani sustav odnosa u kojem sudjeluje više članova vezanih srodstvom, a čije je ponašanje i doživljavanje u stalnoj međuovisnosti.
 
 

Zbiva se prirodno, razvija se i stalno regulira ponašanje članova na osnovi povratnih informacija, koje održavaju njezinu stabilnost i pridonose osjećaju ravnoteže.“ (J.D. Hrupelj, D. Miljković, G.L. Armano i sur., Lijepo je biti roditelj).
Unutar obiteljskog sustava stvaraju se jače veze među nekim članovima obitelji, stvaraju se podsustavi koji se mogu zasnivati na generacijskoj pripadnosti (djeca/braća i sestre, roditelji/muž i žena, baka i djed).

Taj podsustav može uvjetovati hijerarhijsku organizaciju utjecaja, autoriteta, ovisnosti. Podsustav može u osnovi imati spol članova (što je izraženije u tradicionalnim, patrijarhalnim sredinama, spolno i rodno uvjetovanim), gdje imamo podsustav žena: majke, kćeri (i bake) te podsustav muškaraca: oca, sina (i djeda). Takva podjela uvjetovala je i podjelu poslova, pri čemu su ženski članovi bili podređeni, vodeći brigu o kući (u kući), a muški su bili usmjereni na odnose s vanjskim svijetom, radili izvan kuće i kroz društveni status bili privilegirani.

Podsustave mogu činiti emocionalne preferencije članova obitelji, pa može postojati veza majke i sina nasuprot kćeri i oca, ili majke i djece naspram oca.
Obitelj formira svoj obiteljski jezik, grub i agresivan ili nježan i prihvaćajući, a pogled na svijet može biti prožet vjerom i optimizmom, nasuprot mržnje i ogorčenja.

Pogled na svijet određuje sustav vrijednosti neke obitelji, odnosno njenog pojedinca (čovjek ili materijalna dobit). U obitelji se formiraju obiteljska pravila, a svatko se definira svojom ulogom. Ljudi se ponašaju u skladu sa svojom slikom o sebi, uvjetovanom ulogom koju u obitelji imaju, a za sliku o svojoj obitelji i njegovoj u njoj čovjek je spreman učiti, odnosno mijenjati se kroz cijeli život.

Što obitelj čini više članova (djeca, roditelji, bake i djedovi i dr.), više je odnosa u koje su članovi obitelji uključeni, mogućnosti za učenje su veće, a bogatstvo iskustava šire.

 
 
Podsustav - bake i djedovi
 
Znate li da dan 12. rujna mnoge zemlje obilježavaju kao Dan baka i djedova? Jeste li se zapitali činite li dovoljno za djedove i bake koji su dragocjeni vašoj djeci?

Istraživanja su pokazala da je emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima (Buljan Flander, Karlović, 2004).
Također, u mnogim kulturama bake i djedovi u životima unučadi nikad prije nisu imali tako važnu ulogu kao danas, i obratno, za starije osobe kontakt s unucima ima sve veće značenje. Današnje bake i djedovi žive dulje, zdraviji su, obrazovaniji i imućniji, a u odnosu među generacijama upravo zdravlje ima presudnu ulogu jer, što su baka i djed zdraviji (ne mlađi), to je snažnija veza s unucima, a veza s unucima nije samo izvor sreće i zadovoljstva, već posredno i zdravlja.

Bake i djedovi na svoje unuke, ovisno o razdoblju njihova života, mogu utjecati na različite načine, odnosno mogu biti realizirani kroz jednu ili više uloga.

1. Povjesničar: stvara osjećaj pripadnost i identiteta. Bake i djedovi živa su poveznica s prošlosti, prenose znanje o obiteljskim precima. Mogu navesti djecu da cijene svoje pretke baveći se, poput arhivara, obiteljskom poviješću. Dijeleći i prepričavajući uspomene iz svog djetinjstva, ali i priče iz razdoblja kada su njihovi roditelji bili djeca, pomažu unucima da se bolje povežu sa svojom obitelji.

2. Čuvar društva: bake i djedovi su „čuvari društva“ zbog toga što često upravo oni prenose znanja o ljudima, običajima i kulturi iz njihova vremena. Kako bi djeca što bolje razumjela i prihvatila svoje naslijeđe, mogu im pričati priče, pokazivati fotografije, iscrtati s njima obiteljsko stablo, pokazati im obiteljske recepte ili organizirati druženja cijele obitelji.

3. Njegovatelj: pruža im bezuvjetnu ljubav. Djeca razvijaju samopoštovanje i samouvjerenost u okruženju u kojem se osjećaju voljenima. Najljepši dar koji bake i djedovi mogu pružiti svojim unucima jest prvenstveno bezuvjetna ljubav, a onda i bezuvjetna podrška za cijeli život

4. Akter: predstavlja nadu u budućnost. Bake i djedovi svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi. Kako ostaju aktivni, uživaju u hobijima te nastavljaju učiti, pokazuju tako svojim unucima da je budućnost svijetla u bilo kojoj životnoj dobi. Oni koji drže korak s vremenom i svjesni su svega što se oko njih događa, lakše će ostvarivati željeni utjecaj na unuke. Živeći sa svrhom, energično i s pozitivnim stavom, šalju svojim unucima poruku da je život lijep i ugodan bez obzira na godine.

5. Izvor stabilnosti i sigurnosti: osjećaj sigurnosti i stabilnosti ostvaruju tako što su uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu. Mnogi od njih su, kako se kaže, „čvrste stijene“ proširene obitelji, jer su tu kada ih netko zatreba. Svi su oni u životu prošli kroz teška razdoblja pa mlađim generacijama mogu dati dobar savjet kako ustrajati u bezizlaznim situacijama .

6. Mentor: bake i djedovi zlatni su rudnik znanja, iskustava, talenata i vještina. Čitanje, pričanje priča te poučavanje unuka raznim vještinama, kao što su kuhanje, vrtlarenje i popravljanje auta, aktivnosti su koje se mogu odvijati kroz igru koja će dovesti do zbližavanja i stvaranja posebnog odnosa. Međutim, zajedničko provođenje vremena nije samo prilika da djeca nešto nauče, već prilika da i bake i djedovi nešto nauče te, ono najvažnije, da međusobno razgovaraju.

7. Uzor: primjer pozitivnih vrijednosti, ideala i vjerovanja. Jedan je od najmoćnijih načina učenja učenje po modelu. Mnoga su djeca promatrači i oponašaju ono što vide da odrasli rade.

8. Čarobnjak: priča čudesne i bajkovite priče i tako razvija dječju maštu i kreativnost.
 
 
Više slušanja, manje svađe
 
Utjecaj baka i djedova na unuke ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući sljedeće (Beebe M., Duncan, S.F., 2006.), prema Smith, 1995.):

1. Starost djeteta. Mala djeca sve odnose vide i doživljavaju iz egocentrične limitirane perspektive. Oni svoje bake i djedove vide kao ljude koji će se s njima igrati i koji će se prema njima lijepo ponašati. Kad dijete navrši osam, odnosno devet godina, vidi taj isti odnos kao zajedništvo i međusobno zabavljanje. Adolescenti ih doživljavaju više kao „suosjećajno uho“, nekoga tko će ih saslušati bez osuđivanja i kao nekoga kome mogu vjerovati. Manje će se svađati s njima nego s roditeljima, i upravo u toj dobi počinju zapravo shvaćati koliko su im bake i djedovi bitni.

2. Starost bake i djeda. Mlađe bake i djedovi temelje taj odnos na zabavi i ležernijem, prijateljskom odnosu, dok su oni stariji formalniji i pažljiviji kod prekoračenja granica kada se radi o roditeljskoj odgovornosti. Istraživanja pokazuju da postoji određeno razdoblje života kad je najprimjerenije postati baka, odnosno djed. Za žene ta je granica između 45 i 60 godina. Žene koje postanu bake prije te dobne granice često nisu zadovoljne i ne prihvaćaju tu ulogu jer ona stvara osjećaj preuranjene starosti (prema Smith, 1995.). Bake i djedovi koji su to postali kasnije u životu (nakon svoje 70. godine) izjavili su da se osjećaju zakinutima jer će s unucima provesti manje vremena te da više nisu ni psihički ni fizički spremni na sve aktivnosti koje unuče podrazumijeva.

3. Učestalost viđanja. Što više vremena provode skupa, odnos je kvalitetniji, a bake i djedovi imaju više prilika i mogućnosti za pozitivan utjecaj na unuke.

4. Udaljenost. Život u blizini znači najviše prilika za međusobno viđanje. Međutim, to ne znači da se kontakti onih obitelji koje ne žive u istom gradu ili državi ne mogu redovito i kvalitetno održavati.

5. Bakino i djedovo zdravlje. Uglavnom, loše zdravstvene prilike stvaraju prepreke u bliskom odnosu s unucima.

6. Odnos roditelja s bakama i djedovima. Istraživanja pokazuju da, ako su se roditelji osjećali zapostavljeno u djetinjstvu od svojih roditelja, njihov odnos s unucima bit će slabiji i manje blizak, i obratno. Roditelji bi trebali poticati bake i djedove na što češće posjete unucima, omogućiti im da se osjećaju dobrodošlima i radovati se njihovom utjecaju na svoju djecu. Najveći je dar koji unuci mogu dobiti od svojih baka i djedova ljubav, a najljepši dar koji roditelji mogu dobiti od svojih roditelja jest pomoć u odgoju.

7. Spol. Bake su često bliskije s unucima nego što su to djedovi. I to se reflektira na ulogu žene kao njegovateljice u našem društvu, „čuvarice ognjišta“, jer pazi na svoju obitelj i drži pod kontrolom živote svoje djece, pa tako i unuka. Bake se suzdržavaju od neprestanog davanja savjeta roditeljima, dok se djedovi bolje osjećaju kad savjetuju, jer na taj način pokazuju da su uključeni u odgoj unuka. U našem su društvu očevi i djedovi još uvijek manje uključeni u odgoj malog djeteta jer nisu dovoljno sigurni ili kompetentni. Međutim. djeca trebaju djedove kao uzor isto kao što trebaju i svoje bake.

8. Obiteljsko podrijetlo. Od svih baka i djedova, smatra se da su bake po majčinoj strani više uključene u život svojih unuka, zbog veze koja veže majku i kćer. One osjećaju najveće uzbuđenje zbog dolaska unuka, najdostupnije su ako mladoj majci treba pomoć i s unucima imaju najbliži odnos. Kad žena postane majka, njezin odnos s majkom (djetetovom bakom) postaje čvršći. Općenito su bake i djedovi po majčinoj strani zadovoljniji svojom novom ulogom, dok su oni po očevoj zabrinutiji.

9. Stupanj obrazovanja. Stupanj obrazovanja utječe na odnos unuka s bakama i djedovima. Manje obrazovani ljudi očekuju da se njihovo mišljenje uvijek uvaži, da trebaju biti uključeni u život svojih unuka te da njima pripadaju isto koliko i roditeljima. Imaju češći kontakt s unucima od obrazovanijih baka i djedova, preuzimaju ulogu prijatelja i bliskiji su im. Oni obrazovaniji posvećeniji su razgovorima o njihovoj budućnosti, skloni su raspravljanju o problemima i preuzimaju ulogu učitelja – mentora.

Bake ne žure na posao

Tri su stila odnosa baka i djedova s unucima:
- prijateljski - bake i djedovi viđaju svoje unuke često, njihovi odnosi imaju srdačnu i prirodnu kvalitetu, iako se njima previše ne bave;
- udaljeni - oni viđaju svoje unuke rijetko i veze su formalne i suzdržane;
- uključen i blizak- često zamjenjuju roditelje i pomažu im; unuci ih pitaju za važne odluke, izmjenjuju s njima ideje i pričaju o svim važnim problemima.

Bake i djedovi pružaju drukčiju podršku od roditelja. Ono što najviše razlikuje baku i/ili djeda od roditelja jest životni ritam koji je dosta sporiji i time sličniji ritmu djeteta; strpljivo će čekati, slušati, uživati u laganoj šetnji i detaljima kao dijete, u mogućnosti su im posvetiti punu pažnju. Bake i djedovi ne žure na posao, nisu ograničeni obvezama, njihova su prednost životno iskustvo i odgovori na znatiželjna dječja pitanja, puni su zanimljivih priča koje plijene dječju znatiželju .To je oblik intimnosti koji može pridonijeti kvaliteti života.

Poželjne osobine bake i djeda jesu: prirodni, zanimljivi, veseli i spremni za šalu, strpljivi u slušanju unuka, odgovaraju na pitanja unuka, igraju se, pričaju o svom djetinjstvu, prijateljima, bakama i djedovima, o zanimljivostima iz svakodnevnog života ili o osobnim iskustvima i dogodovštinama, znaju čuvati tajne (malih i velikih).

Danas sve manje tinejdžera svoje bake i djedove smatraju staromodnim. U protekla dva desetljeća unuci su dobili „nove“ bake i djedove: tolerantnije, spremnije pomoći, samostalnije i bolje uključene u obiteljski život. Adolescenti gledaju na svoje bake i djedove kao na tople i ugodne osobe na koje se mogu osloniti, pružaju im podršku. Kad imaju takav odnos, oni će vjerojatno razviti više pozitivnih stavova prema starijim ljudima, prema vlastitom starenju te će se kasnije, kada i sami budu bake i djedovi, lakše i kvalitetnije povezati sa svojim unucima.

Kad stvari nisu idealne
Teško je odrediti tanku granicu između miješanja u odgoj roditelja i davanja podrške u odgoju. Ako se njihovo ponašanje shvati više kao miješanje nego kao podrška, može doći do sukoba, a najčešće su greške sljedeće:

- Greške koje bake i djedovi rade sami sa sobom
Bake i djedovi ponekad ne razumiju da dolazak prvog unuka u obitelj zahtijeva velike promjene i od njih i od njihovog dotadašnjeg životnog stila. Ne razumiju što znači biti djed ili baka i ne znaju što se od njih očekuje. Ne prihvaćaju da ta uloga od njih zahtijeva učenje i promjenu stava. Ono što mogu učiniti jest pomoći jedno drugome u pripremama za nove dužnosti i razgovarati s djetetovim roditeljima kako bi znali što se od njih očekuje.

- Greške koje bake i djedovi rade s djetetovim roditeljima
Ne shvaćaju da je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli i ne dopuštaju da roditelji sami uče na svojim greškama. Bake i djedovi moraju shvatiti da su novopečeni roditelji nesigurni i, umjesto da budu prekritični, trebali bi biti puni razumijevanja i podrške. Najveći problem, koji ujedno najviše utječe na odnose u obitelji, jest kad baka i djed ne žele naći vremena da pomognu roditeljima i kad ne shvaćaju da je potrebno s unucima provoditi vrijeme i onda kad roditelji nisu u blizini (npr. odvesti ih u šetnju, kupnju ili na izlet).

- Greške koje bake i djedovi rade s unucima
Velika greška koju mnogi bake i djedovi rade jest zadržavanje uloge roditelja, umjesto prihvaćanja uloge bake i djeda. Djeca imaju jedne roditelje i oni su im dovoljni. Neshvaćanje da su unucima bake i djedovi potrebni, može imati posljedice. Unuci zahtijevaju da se s njima provodi vrijeme, da se uđe u njihov svijet i da baka i djed s njima ravnopravno razgovaraju. Ponekad treba posjetiti vrtić koji unuci pohađaju, saznati nešto više o hobijima koji ih zanimaju i kojima se bave te upoznati prijatelje svojih unuka, jer sve su to koraci u približavanju unucima, koji na ljubav uzvraćaju ljubavlju.

Pomoć i na internetu (grandparents.com)
1. Vjerujte svojoj odrasloj djeci - što više vjerujete u roditeljske sposobnosti svojih sinova, kćeri, zetova, snaha, to će oni biti bolji roditelji, jer stalne kritike narušavaju njihovo samopouzdanje.

2. Razgovarajte - razgovor je najbolji način za prevenciju razočaranja, uzaludnih nadanja i pogrešnih zaključivanja. Vaša djeca odgajaju svoju djecu i za svakog treba biti mjesta i razumijevanja.

3. Neslaganja su normalna i neizbježna - sukob generacija je uobičajen, jer oni ne trebaju vaše savjete (traže ih na portalima), zanemaruju ono što je vama ključno, a na vama je da prihvatite „njihova djeca - njihova pravila“. Vi ste tu da pomognete, a povremeno i „isključite mozak i jezik“ i postupate razmišljajući: „Da li me ovo što činim približava ili udaljuje od njih?“

4. Vježbajte reći „ne“ - izbjegnite osjećaj krivnje koji vam djeca pokušavaju natovariti i ne ustručavajte se reći „ne“, ne dopustite da vas iskorištavaju jer, budete li zanemarivali svoje potrebe i užitke, postat ćete nezadovoljni, a to će se osjetiti i vidjeti.

5. Opraštajte sebi - ponekad ćete pogriješiti, ponekad će vas dijete krivo razumjeti, ponekad ćete ispasti krivi, a da krivnji niste pridonijeli, ponekad ćete i pogriješiti. Ali, shvatite da niste nepogrješivi i oprostite sebi i drugima, oprostite i svojoj djeci.

6. Ako iz rječnika izbacite riječ nepogrješivo/savršeno, osjetit ćete olakšanje.

7. Poštujte drugog djeda i baku - priželjkujte da vas unuče voli više, ali time na umanjujte važnost drugih, budite obzirni i ljubazni jer i oni očekuju isto.

8. Upravljajte s onim s čim možete – sa svojim životom i svojom energijom i organizacijom u brizi oko unuka. Ako pokušate utjecati na mijenjanje drugih i na njihove odluke, možete se osjećati frustrirano, bespomoćno, pa čak i bijesno.

9. Opustite se i zaboravite - niste odgovorni za odgoj unučadi jer oni imaju svoje odrasle i odgovorne roditelje, a vi imate odličnu priliku za svoj osobni razvoj i opuštanje od svega što vas opterećuje, za užitak i blagodat pomaganja.

10. Prihvatite stvari koje ne možete promijeniti i to da je ljubav vaš adut - jer na vama nije da odgajate, na vama je da volite.
Ljubav između unuka te djedova i baka neprocjenjiva je i ostaje za cijeli život. Stoga, ako možete, pružite im to.

 
 
Nina Vela Vrabec, dipl.soc.pedagog