Kvalitetno roditeljstvo
 
KREATIVAN RODITELJ, KREATIVNO DIJETE
 
„Stvara nas i oblikuje ono što volimo i u što vjerujemo.“
Mi smo proizvod vlastitih misli, osjećaja i aktivnosti koje činimo. Mi smo humanoidni oblik naše inteligencije i naše kreativnosti, odraz i ogledalo onih koji u nas gledaju.
 
 
Veze između nepovezanih iskustava
 
Kreativnošću se označavaju mentalni procesi koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetničkih formi, teorija i rezultata koji su jedinstveni i novi. Za ono što je kreativno, najčešće kažemo da je originalno, novo, neuobičajeno, spontano, a za kreativne osobe kažemo da imaju osobine kao što su otvorenost, produktivnost, fleksibilnost, sposobnost otkrivanja… Često se kao sinonimi za kreativnost koriste riječi "genijalnost" i "originalnost".
Humanistička psihologija polazi od toga da je kreativnost opća i osnovna potreba čovjeka - kreativnost je bitan izraz razvoja čovjeka.

Za kreativno mišljenje i ponašanje potrebno je imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i hrabrosti za zalaganje za vlastite ideje. Stoga djecu trebamo poučavati i kritičnom prosuđivanju, a ne preuzimanju tuđih ideja. Djeca uče stvarajući i na taj način bi mogli učiti ne samo u djetinjstvu, već cijeli život, ako bi i školski sustav podržavao učenje istraživanjem i eksperimentiranjem.
Također, kada pitamo roditelje kakvo dijete žele odgojiti, odgovaraju nam: odgovorno, samostalno kreativno i asertivno. Činjenica je da dijete uči oponašanjem pa i dijete želi takvog roditelja, a na nama je da procijenimo da li smo mi takvi roditelji.

Misliti kreativno znači uvidjeti veze između nepovezanih iskustava, koje se pojavljuju u obliku novih misaonih shema, ideja i proizvoda. Taj kreativni potencijal ima svaki pojedinac i može ga upotrijebiti u svakoj životnoj situaciji.

U suvremenom svijetu, koji se neprekidno razvija, ljudi trebaju kontinuirano učiti i razmišljati kreativno jer se susreću s nepredvidivim situacijama i problemima koje treba riješiti. Društvene pojave i odnosi u suvremenom su svijetu sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica. Stoga djecu trebamo sve više učiti rješavanju problema.

Cilj odgoja i obrazovanja, roditeljstva i školstva nije više jednostrano inteligentan, dobro prilagođen čovjek, oslobođen konflikata, već kreativna (stvaralačka), kritična osoba koja je sposobna rješavati konflikte (sukobe). Znanstveno–tehnološki napredak sve se više ubrzava, zbog čega se sve više traži intelektualni i kreativni rad. S druge strane, rad se sve više odvija timski pa je potrebno učiti djecu suradnji i rješavanju konflikata.
 
Osobine kreativnih osoba

Kreativne osobe su:
• otvorene prema okolini,
• kritične,
• fleksibilne,
• lako se oduševe,
• imaju puno inicijative,
• originalne,
• nekonvencionalne,
• energične i hrabre,
• vole novo,
• ustrajno rade na rješavanju zadatka, problema,
• neovisne,
• zrele, emocionalno stabilne i dominantne,
• imaju izrazit osjećaj za humor.

Odrasle osobe, učitelji i roditelji mogu od najranijeg razdoblja poticati kreativnost djece na brojne načine:
- Postavljanjem pitanja koja pobuđuju različite psihičke funkcije:

Tko?; Kada?; Gdje?; Kako?; Zašto?; Objasni!; Na koji još način možeš...?; Što bi bilo kad bi..?; Imaš li drugu ideju?; Usporedi – što je bolje, ljepše... ?; Što te još podsjeća na to?; Po čemu je to slično, a po čemu različito od...?; Što misliš da će se dogoditi ako...?; Na što te to podsjeća? itd.;

Igranjem različitih igrica s djecom:

• Igre originalnih odgovora – npr.: „Što je sve crveno?“ Uobičajeni odgovori donose 1 bod (jabuka, srce, rajčica…), neuobičajeni 2 ili više (Mars, kapa patuljka…);
• Igre riječima – povezivanje, premetanje i dr.;
• Izmišljanje nastavka priče ili drukčijeg kraja;
• Pronalaženje veza – npr.: „Što je zajedničko mravu i lokomotivi?“
• Različite uporabe – npr.: „Za što sve može poslužiti olovka?“;
• Dovršavanje jednostavnih crteža na što zanimljiviji način;
• Smišljanje i dodavanje različitih pokreta;
• Problemske priče i dr.

Ono što kao roditelji podučavamo djecu, nije različito od onoga što moramo podučiti sami sebe. Potrebno je naučiti razmišljati i ponašati se na pozitivan način, koji je u skladu s onim što želim postati, raditi i doživjeti u životu.
„Igra života je igra bumerangom. Naše misli, djela, riječi vratit će nam se prije ili kasnije, iznenađujućom preciznošću.“(Florence Shinn). Naša djeca uče oponašanjem, a mi smo im prvi i svakodnevni učitelji.
 
 
Pristupite s oprezom
 

Samostalnost je, osim za socijalizaciju, uspješnost i snalažljivost u radu, odnose s drugim ljudima, bitna pretpostavka slobode kreativnog izražavanja ideja, zamisli, djela. Roditelji trebaju biti otvoreni za nove ideje, poticati dječju samostalnost i hrabriti dijete u njegovom radu, pustiti ga da samostalno obavi određene radnje. Djelujući svjesno i kompetentno na vlastiti uradak, dobit će samopouzdanje i odvažnost za nove kreativne poduhvate. Međuljudski odnosi u porodici također diktiraju razvoj dječje kreativnosti te će roditelji koji naglašavaju nezavisnost unutar obitelji i manju usmjerenost na dijete (što potiče natjecanje za dominaciju i moć), prije imati kreativno, nadareno dijete, a čemu treba pristupati s oprezom da ne bi bilo kontraproduktivno.
Dok je samostalnost i nezavisnost dobar preduvjet kreativnom razvoju djeteta, dotle je vezanost za roditelje preduvjet dobrom, višem intelektualnom razvoju.

Ustanovljeno je da osobe koje postižu visoke rezultate potiču iz obitelji koje su kohezivne i usmjerene na dijete i u kojima je identifikacija roditelj-dijete jaka, što rezultira visokom motivacijom za postignuće. Poticajno je, za razvoj djeteta, pronaći sredinu između samostalnosti i brige za dijete. Roditelj treba uspostaviti i održavati odnose s djetetom, istovremeno mu dozvoliti autonomiju, nezavisnost i psihološki i emocionalni prostor. Roditelji mogu biti uključeni, ali ne gušiti dijete, već biti senzibilizirani za djetetovu potrebu za samostalnošću ili za rad s nekim.

U tome može pomoći oblikovanje „stila roditeljstva“ koji djetetu pomaže da pronađe vlastiti identitet, dozvoljava otvoreno izražavanje ideja, smanjuje identifikaciju roditelj-dijete, ali ne povezanost i ljubav, pruža podršku u prisustvu izazova, pri tome ne unoseći se previše emocionalno.
Nerijetko je prva prepreka u razvoju kreativnosti odrasla osoba, roditelj, učitelj, jer sprječavaju ili zabranjuju aktivnosti koje su za dijete istraživačke, a oni ih smatraju prljavim, neprikladnim, nesigurnim, neprovjerenim, nerijetko iz neznanja, misleći da olakšavaju djetetu obavljanje nekog posla, a, zapravo, gušeći djetetovu kreativnu iskru.


Uvjeti u okolini koji koče kreativnost, a potiču rigidnost:
- zadaci koji usmjeravaju pojedinca da se fiksira na određenu metodu rješavanja,
- postojanje izvora frustracije i stresora za vrijeme rješavanja problema,
- uvjeti koji smanjuju intrinzičnu motivaciju,
- potenciranje negativnih posljedica mogućeg neuspjeha u rješavanju problema,
- siromašno individualno iskustvo pojedinca na području rješavanja problema,
- uvođenje nepotrebnih ograničenja i prepreka u problemsku situaciju.


Misli kao i drugi!
Kreativno mišljenje mogu ograničavati zahtjevi da se obuzda mašta, da se “misli kao i drugi”, da se kreće sigurnim, poznatim i prihvaćenim putovima. Jedan od razloga zbog kojih odrasli svoju kreativnost ne izražavaju slobodno jest uvjerenje da je kreativnost ekskluzivno pravo znanstvenika, umjetnika ili nekih posebnih ljudi, ili „otpor promjeni“ poteškoća da izađemo iz okvira naših navika te da se izbjegne rizik proturječja njenom mišljenju i osjećaju identiteta.
Odrasli se trebaju osloboditi svojih predrasuda, stereotipa, egoizma, ideje da ni sami nisu kreativni. Stoga, već odrasle osobe moraju potražiti načine kako bi potakle vlastitu kreativnost, moraju shvatiti da je ona unutar njih samih i da ju mogu pronaći ako to žele i potrude se, oslobode duh i puste da ideje same dolaze. Kreativne ideje ogledaju se u načinu odijevanja, dekoraciji interijera i eksterijera, načinu pripremanja jela i serviranja… Kreativnost se ogleda i u komunikaciji s drugim ljudima, načinu rješavanja konfliktnih situacija i problema… Kreativnost vodi dubljem osjećaju zadovoljstva, povezanosti sa sobom, osobnoj motiviranosti i završetku procesa praćenog velikim osjećajem ponosa. Potičući vlastitu kreativnost, roditelji će biti autentična osobnost, uspješniji i u poticanju kreativnosti vlastite djece.

 
 
Dopustite da dijete uči vas
 
Dajte djeci ono što im treba.
* Nabavite im materijale i alate i sve drugo što im treba, kako bi njihova kreativnost došla do izražaja. Pokažite im razne vještine, tako da i sami otkrivaju što im je zanimljivo, neka sudjeluju u čim više aktivnosti.
* Neka sami stvore svoja pravila - djeca trebaju zavoljeti učenje i biti zadivljeni istraživanjima novih stvari. Ako ih gurate, mogli bi to shvatiti kao obvezu i prestat će im biti zanimljivo.
* Ne stvarajte pritisak na djecu - ne brinite ako nema odmah rezultata, dajte im dovoljno vremena za istraživanje jer bi pritisak mogao utjecati na interes. Pustite dijete da isprobava i uspoređuje s otkrivenim, a vaša će podrška biti najveća korist.
* Pokušajte razlikovati naporan rad od prirodnog talenta djeteta - ako mu dobro ide, ne znači nužno i da ga zanima, a ta razlika može mu omogućiti i usmjeriti ga na područja u kojima će u budućnosti lakše ostvariti uspjeh.
* Ne dozvolite da ga neuspjeh demotivira - pomognite mu da uči na pogreškama jer je proces užitak učenja.
* Budite ukorak s tehnologijom - dajte mu mogućnost da se izrazi i bude kreativan, pazite da programi ne budu kontraproduktivni. Program ne bi trebao manipulirati vještinama djeteta, već bi ih trebao poticati.

 

I, dopustite da vas, na vašem osobnom putu ka kreativnosti, vaše dijete nauči:
Da budete veseli bez razloga,
Da budete uvijek nečim zabavljeni i zaokupljeni,
Da se znate svom snagom zauzeti za ono što želite.

 
 
Nina Vela Vrabec, dipl.soc.pedagog