Degenerativne bolesti kralježnice
 
OD GLAVE DO NOŽNIH PRSTIJU
 
Degenerativne promjene na kralježnici mogu se javiti u intervertebralnom disku (hrskavičnom prstenu) i intervertebralnim zglobovima (malim zglobovima), kao i na mekom tkivu u području kralježnice. Tada govorimo o spondilozi ili spondilartrozi.
 
 
Posljedica su tih zbivanja klinički znakovi i subjektivne tegobe, tj. bolovi u određenom segmentu kralježnice (vrat, grudni dio ili slabinski dio). Ako se degenerativne promjene pojave na vratnoj kralježnici, mogu biti uzrok bolova koji se šire prema glavi, ostaju u području vrata ili se šire u jednu ili obje ruke pa govorimo o cervikocefalnom, cervikalnom i cervikobrahijalnom sindromu. Jednako tako, degenerativne promjene na slabinskoj (lumbalnoj) kralježnici mogu uzrokovati bol u križima – lumbalni sindrom, ili se bol širi duž noge – lumboišijalgija.

Prvo mirovanje pa vježba
Vratni sindrom (sindroma cervikale) nastaje zbog degenerativnih promjena vratne kralježnice. Vodeći je simptom bol u vratnoj kralježnici. Bol se često širi prema jednom ili oba ramena, prema lopaticama ili prsnoj kosti.
Pri pregledu bolesnika nalazimo povišen tonus mišića vrata i ramena, kao i bol na pritisak (palpaciju) navedenog područja. Stalno je prisutna ograničena pokretljivost vratne kralježnice, u jednom ili više smjerova.


Od terapijskih postupaka u akutnoj fazi (početak tegoba) preporuča se mirovanje i dnevni odmor. Kod ležanja pazimo da bolesnik leži na malenom, mekanom, valjkastom jastuku. Tako se postiže rasterećenje vratne kralježnice, i to se treba provoditi dok se subjektivne smetnje ne smanje. Uz mirovanje, daju se i nesteroidni antireumatici i analgetici (Voltaren, Brufen, Ketonal, Zaldiar i sl.).

Kada se akutna faza smiri, provodi se fizikalna terapija – razne toplinske i elektroterapijske procedure. Vrlo je važna kineziterapija, tj. određeni program vježbi – statičke i dinamičke, koje imaju zadaću snaženja mišića vrata i ramena, kao i održavanje mobilnosti vratne kralježnice.

Kralježnica kao uzrok glavobolje
Kod cervikocefalnog sindroma smetnje su prisutne zbog degenerativnih promjena na vratnoj kralježnici, koje podražuju pripadajuće krvne žile – vertebralna arterija i prateći vegetativni živčani splet.

Od subjektivnih tegoba kod toga sindroma, bolesnik navodi bol u gornjem i stražnjem dijelu vrata. Bol se širi prema sljepoočnici i čelu. Vrlo su česte zatiljne glavobolje. Osim toga, prisutni su i šum u ušima, smetnje ravnoteže, zamagljenje vida, dvoslike, bol u području lica. Smetnje se pojačavaju pri nepravilnom položaju vratne kralježnice – prisilan položaj pri radu, dulje sjedenje, rad na kompjutoru.

Najgore pred zoru
Cervikobrahijalni sindrom također je vezan uz degenerativne promjene vratne kralježnice. Tu su najjače zahvaćeni donji vratni kralješci.
Već iza 30-e godine života, ovisno o radnom mjestu i fizičkoj aktivnosti, dolazi do snižene napetosti mišića vrata i ramena, što podražuje živčana vlakna koja se odvajaju iz vratne kralježnice za obje ruke. Tu su kompromitirane i lokalne krvne žile.

Od subjektivnih smetnji, bolesnik navodi bol koja se širi kroz cijelu ruku. Uz bolove, vrlo često su prisutne senzacije trnjenja i mravinjanja duž ruku, najčešće u području šaka. Tegobe su jače izražene pred zoru, bolesnik nema miran san, budi se, traži položaj ruci, razgibava se kako bi bol i trnjenje prestali.
Kod pregleda se nalaze ograničene kretnje vratne kralježnice i ramena. Gruba mišićna snaga ruku je smanjena, posebno u području šaka. Također je prisutno smanjenje osjeta jedne ili obje ruke.

Kod akutnog napada bola preporuča se mirovanje u najpovoljnijem položaju, malen jastuk pod glavom. Daju se protuupalni lijekovi i lijekovi protiv bola – nesteroidni antireumatici. Po smirivanju akutne faze, provodi se fizikalna terapija – toplinske procedure, analgetske struje koje ublažavaju bol i smanjuju lokalni otok. Posebno je važna kineziterapija, tj. posebni program vježbi za održavanje pokretljivosti vratne kralježnice, svih zglobova ruku te jačanje mišića vrata, ramena i ruku. U rijetkim slučajevima, kod izrazito jakih degenerativnih promjena indicira se i operacijsko liječenje.

Imitacija bolesti unutarnjih organa
Degenerativne promjene na grudnoj kralježnici, nazvane torakalni sindrom, prisutne su jednako kao i na ostalim segmentima kralježnice, nasreću, bez značajnijih simptoma koji bi narušili normalno funkcioniranje. Kod jačih promjena pojavljuje se bol koja se širi duž spinalnih korjenova međurebrenih živaca. Bol se širi prema prsnoj kosti, između rebara i prema trbuhu. Te se smetnje često dovode u vezu s bolestima unutarnjih organa.

Grč mišića olakšava bol
Lumbosakralni sindrom najčešći je bolni sindrom kralježnice. Nema osobe koja, nakon završetka koštanog rasta, u svom životu neće imati smetnje vezane uz taj sindrom. Uzroci su brojni. Najčešće nastaje zbog degenerativnih promjena hrskavičnog prstena (intervertebralni diskus), malih zglobova kralježnice te suženja kanala između dva kralješka (intervertebralnog prostora).

Vodeći je simptom jaka bol zbog podražaja spinalnog korijena ili njegovog ogranka. Također je prisutan povišen tonus mišića uz kralježnicu, uz ograničene kretnje slabinske kralježnice u svim smjerovima. Razvija se tzv. „antalgična skolioza“, tj. grč mišića uz kičmu koji ograničava kretnje i tako smanjuje bol. Bol je prisutna u području lumbo-sakralne kralježnice, tj. križa, ili se širi kroz glutealnu regiju prema stražnjoj i bočnoj strani natkoljenice i potkoljenice sve do prstiju.

Kod takvog širenja boli duž noge govorimo o išijasu ili lumboišijalgiji. Bol se kod išijasa vrlo često pojačava pri naporu, napinjanju, kašljanju, kihanju. Kada izvodimo test istezanja ishiadičnog živca, bol se također pojačava – Lasegueov znak. Bolesnik često navodi senzacije trnjenja i mravinjanja duž noge. Također je prisutan ispad osjeta u pojedinim dijelovima kože – dermatomima.

Kod jako teških promjena na kralježnici, gdje je došlo do jakog pritiska na živac te pritisak traje dulje vrijeme, imamo i motoričke ispade. Bolesnik teže hoda na petama, stopalo pada i pri hodu zapinje o podlogu. Prisutna je slabost mišića cijele noge, koljeno je nestabilno – „kleca“. Kod ispitivanja refleksa imamo sniženje ili gubitak pojedinog refleksa – patelarni, Ahilov refleks.

Subjektivne smetnje mogu nastati naglo ili postupno. Kod akutnog bolnog sindroma preporuča se mirovanje i ležanje u najpovoljnijem položaju. U toj fazi daju se lijekovi protiv bola te za snižavanje napetosti mišića. Također se daju „blokade“ u najbolnije mjesto (analgetika+kortikosteroid). Kada se simptomi smire, preporuča se medicinska gimnastika. To su uglavnom statičke vježbe.

U kroničnoj fazi lumbalnog bolnog sindroma, uz lijekove po potrebi, najvažnija je fizikalna terapija. Primjenjuju se toplinske procedure, niskofrekventne struje, elektrostimulacija. Vježbe (kineziterapija) imaju vrlo važnu ulogu u liječenju i rehabilitaciji tih bolesnika. Vježbama održavamo mobilnost svih segmenata kralježnice te istežemo i jačamo pripadajuće mišiće. Time stvaramo „fiziološki korzet“, koji ne može zamijeniti nijedan drugi steznik. Ako se navedenim liječenjem ne postigne zadovoljavajući učinak i imamo nestabilan segment i slabe mišiće uz kralježnicu, preporuča se nošenje steznika. Time se postiže rasterećenje kralježnice i stabilnost segmenta.

Kada imamo dokazanu herniju diska i mehanički pritisak na korijen živca te neurološki ispad, u obzir dolazi kirurško liječenje – neurokirug, spinalni kirurg. Pored brojnih operativnih mogućnosti danas imamo i minimalno invazivne procedure u liječenju križobolje i lumboišijalgije. Ti postupci skraćuju vrijeme rehabilitacije i vrlo brzo dozvoljavaju povratak bolesnika u punu fizičku i radnu aktivnost.

 
 
Mile Batinić, dr.med.