Zdravstvena zaštita djece
 
JE LI BRIGA DOVOLJNA
 
Zdravstvena zaštita, odnosno očuvanje i unapređenje zdravlja jedno je od najvažnijih prava u tijeku odrastanja svakog djeteta.
 
 

U tu svrhu djeci se moraju omogućiti najviši standardi kako bi održavanje zdravlja, rehabilitacija i liječenje bili u skladu s propisanim pravima. Tu se podrazumijevaju medicinske i socijalno-medicinske mjere, pomoću kojih se omogućuje pravilan rast i razvoj djece, a u to su uključene institucije poput zdravstvenih ustanova, škola, socijalnih i ostalih ustanova. To se, naravno, ne može ostvariti bez odgovornosti roditelja za život i zdravlje njihove djece, što je i zakonski regulirano. Djeci se tako omogućuje potpun i dostojan život, u kojem se promiče njihovo dostojanstvo, samopouzdanje te ravnopravno sudjelovanje u društvu.

Kako bi djeca skrbila za svoje zdravlje, potrebno je dobrom i pravilnom komunikacijom, zdravstvenim odgojem i savjetovališnim radom poučiti pojedince i grupe mladih kako prepoznavati rizike i usvojiti zdrave stilove života. Također, treba ih poticati na samostalnost, odgovornost i izražavanje vlastitog mišljenja, dok se pred odrasle stavlja obveza da stvore potrebne uvjete za zadovoljenje dječjih potreba.

Konvencija o pravima djeteta
Dokument u kojem se ističu prava, dobrobit i interes djece poznat je pod nazivom Konvencija o pravima djeteta, a usvojen je na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20.11.1989. godine. U tom pravnom dokumentu prava se odnose na svu djecu i djeci se pristupa kao pravnom subjektu. Odnosi se na pojedinca ili skupinu koja ima pravo izražavati svoja mišljenja, omogućuje im da aktivno sudjeluju u rješavanju svih životnih pitanja vezanih za njih.

Prava djece moraju poštivati i djeca i odrasli, a bitno je da djeca stalno uče o svojim pravima i odgovornostima, kako bi znala poštivati svoja i tuđa prava. Konvencija sadržava 54 članka, u kojima su obuhvaćena poglavlja o pravima djece na preživljavanje, rast i razvoj, prava djeteta na zaštitu i sudjelovanje u svim životnim sadržajima. Primjenjuje se na svu djecu svijeta i zato je univerzalna. Obuhvaća politička, ekonomska, kulturna i građanska prava i daje im jednaku važnost. Država je dužna omogućiti slobodno izražavanje dječjeg mišljenja te ga uvažavati u skladu s dobi i zrelošću. Da bi se dijete razvilo u zdravu, cjelovitu osobu, moramo poštivati sva prava, poput prava na izražavanje mišljenja, zdravstvena prava, skrb od strane roditelja i cjelokupnog društva.

Bitnu ulogu ima i organizacija na međunarodnom planu UNICEF (Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci) koja ima obvezu pomoći djeci svijeta provodeći Program za preživljavanje i razvoj djece. Budući da u svijetu postoje prioritetni zdravstveni problemi vezani za rast i razvoj djece, dojenje, cijepljenje, respiratorne bolesti, higijenu, UNICEF, WHO i UNESCO provode 1989. god. zajedničku strategiju kako bi riješili probleme i sveli ih na najmanju moguću mjeru (Švel &Grgurić, 1996.). Prema Konvenciji o pravima djeteta, čl. 1. i 2. „djetetom se smatra svaka osoba mlađa od 18 godina, bez obzira na spol, rasu, vjeru, boju kože, jezik, političko i drugo uvjerenje, nacionalno, etničko i socijalno podrijetlo, imovinu, teškoće u razvoju, obiteljsko podrijetlo ili kakve druge okolnosti“.

Sve osobe koje rade s djecom ili na bilo koji način utječu na njihov rast i razvoj moraju poznavati dječja prava i pridržavati ih se. Djeca, kao i odrasle osobe, imaju pravo na potpunu zdravstvenu zaštitu, kao i najvišu razinu zdravstvene skrbi, liječenje i oporavak, što je i naglašeno Konvencijom o pravima djeteta, čl. 24.

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08), skrb za zdravlje cjelokupnog stanovništva potrebno je provoditi po načelima dostupnosti, kontinuiranosti, sveobuhvatnosti, cjelovitosti, kao i specijaliziranim pristupom od strane stručne osobe. Dostupnost i kontinuiranost u liječenju i skrbi za zdravlje djece bitne su jer omogućuju konstantnu brigu u svim fazama dječjeg razvoja. U brigu za zdravlje djece moraju biti uključene stručne osobe, koje će u svom radu primjenjivati cjelovit pristup, obuhvaćati sve metode i razine kako bi se zdravlje djeteta očuvalo i unaprijedilo (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, čl.11.,12., NN, 71/08).

Utjecaj okoline na razvoj djeteta
Na pravilan rast i razvoj utječe i okolina u kojoj se dijete nalazi. U njoj traži prijatelje s kojima će slobodno izražavati svoje mišljene, davati i primati informacije i izgrađivati svoju osobnost. Prema KOP, čl. 12., dijete ima pravo izražavati vlastito mišljenje o pitanjima koja se odnose na njega, a odrasli tome moraju davati važnost s obzirom na dob i zrelost djeteta.

Igrom, druženjem, odmorom, sudjelovanjem u kulturnim aktivnostima dijete se prilagođava i uči na okolinu. Djeca se podučavaju komunikacijskim vještinama, aktivnom slušanju, uče kako razvijati pozitivnu sliku o sebi te stjecati samopoštovanje. Obrazovanjem stječu znanje, koje im omogućuje pravilan psihosocijalni rast i razvoj u odraslu osobu. Kroz igru, druženje, razgovor djeci se daje primjer i potiče ih se na održavanje zdravlja, što se provodi individualno ili u većim ili manjim skupinama.

Zdravlje djeteta najveća je sreća za svakog roditelja, a roditelji, kao zakonski zastupnici svoje djece, dužni su brinuti se za dijete i učiniti što je više moguće za dobrobit svog djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, čl. 5., dužnost je roditelja brinuti o djeci, pružiti im roditeljsku ljubav, razumijevanje i podršku u odrastanju i rješavanju životnih zadaća.

Dužnost je roditelja odgajati dijete na način da se uklopi u društveni život, da pridonosi zajednici u skladu sa svojom dobi i sposobnostima. U odgoju djece sudjeluje i država, koja zastupa interese obitelji, a što je spomenuto Konvencijom. Međutim, odgoj djece ovisi i o roditeljskom ponašanju. Djeca kopiraju, upijaju roditeljsko ponašanje, koje može biti pod utjecajem vjere, kulture, običaja, odgajatelja i slično. Tu su i vrtići i škole, koji „korigiraju“ dječje ponašanje i tako utječu na odgoj i obrazovanje djeteta.

Medicinsko osoblje i zdravstveni odgoj
Svako dijete ima pravo na tjelesni, duševni i emocionalni razvoj, kako bi se moglo brinuti za sebe i skladno funkcionirati među drugim ljudima. U današnje doba kod djece susrećemo niz fizičkih i emocionalnih bolesti i problema, kao što su pretilost, spolne bolesti, bolesti ovisnosti, obiteljski problemi. Medicinsko osoblje, u brizi za zdravlje djece, provodi zdravstveni odgoj, savjetovališni rad te ih upoznaje s temama vezanim za prehranu, higijenu, cijepljenje, dok se s većom djecom razgovara o spolno prenosivim bolestima i bolestima ovisnosti. Mladima je potreban program koji će ih educirati, jer su zdravstveni problemi djece različiti i zahtijevaju pažljiv pristup zdravstvene osobe. U zdravstveni odgoj i savjetovališni rad uključeni su i roditelji kako bi se što bolje i kvalitetnije utjecalo na rast i razvoj školskog djeteta.

Problemi djece školske dobi
Jedan od vodećih problema školske djece i mladih je pretilost, što je WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) označila kao globalnu epidemiju. Nepravilna ishrana i smanjena tjelesna aktivnost uzrok su povećanja tjelesne težine, što nerijetko izaziva psihičke probleme kod mladih osoba. Takve osobe izbjegavaju društvo, imaju nisko samopouzdanje i sklone su depresijama. Javljaju se bolesti poput bulimije i anoreksije, koje za sobom nose i drugi niz problema vezanih za dotičnu osobu, roditelje i zajednicu.

Problem koji se sve više javlja jest ovisnost, koja uzima sve veće razmjere. Konzumiranje alkohola, droge, pušenje sve se više javljaju kod djece školske dobi i postaju loša navika. Za spomenute probleme formiraju se programi koji, u obliku radionica, podučavaju mlade kako se oduprijeti takvim izazovima. Programi savjetuju kako rješavati takve i slične situacije, savjetuju kako stvoriti pozitivnu sliku o sebi, na koji način povećati samopouzdanje i samopoštovanje.

Različita rizična ponašanja i navike stečene u školskoj dobi imaju dalekosežne posljedice na zdravlje u odrasloj dobi. Kako bi se takvi izgledi smanjili, zdravstveni djelatnici provode zdravstveni odgoj djece i njihovih roditelja. Predavanjima im približavaju aktualne teme iz područja zaštite zdravlja mladih, kao što su higijena, prehrana, cijepljenje, spolno prenosive bolesti, bolesti ovisnosti i slično.

Preventivna zdravstvena zaštita
Prema Konvenciji o pravima djeteta, čl. 24., dijete ima pravo na pružanje obavijesti i obrazovanja o preventivnoj zdravstvenoj zaštiti, u što je uključena skrb za zdravlje (prehrana, osobna higijena, izbjegavanje i sprječavanje nezgoda). Kao mjera za skrb i unapređenje zdravlja djece provode se sistematski pregledi, kontrolni pregledi, skrininzi, imunizacija protiv dječjih zaraznih bolesti i zdravstveni odgoj.

Sistematski i kontrolni pregledi omogućuju praćenje zdravlja djeteta. Svrha im je rano otkriti bolesna stanja, prirođene i stečene anomalije te otkriti činitelje koji utječu na duševni i tjelesni razvoj. U tu svrhu obavljaju se: antropometrijsko mjerenje, opći klinički pregled svih organa, uzimanje anamnestičkih podataka, ispitivanje psihomotornog razvoja, kao i uvid u cijepljenja obvezna za određenu dob. Kontrolnim pregledima pratimo određene probleme uočene na sistematskom pregledu, npr. zastoj u rastu. Skrininzima se traga za određenom bolesti u populaciji. Poremećaji vida i loše tjelesno držanje vrlo su česti kod djece, pa se ranim otkrivanjem želi eliminirati određeni zdravstveni problem.

Za zdravlje djece, uz roditelje, skrbe i zdravstveni djelatnici imunizacijom protiv dječjih zaraznih bolesti. Cijepljenje djece zakonom je regulirano, a provodi se od rođenja pa kroz cijelu školsku dob, temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN br. 71/07), na prijedlog Epidemiološke službe Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Program cijepljenja djece školske dobi obuhvaća cijepljenje protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole i hepatitisa B (Ministarstvo zdravstva RH, 2011.).

O skrbi za zdravlje i o poštivanju dječjih prava provedena je anketa s djecom školske dobi. Cilj ankete bio je utvrditi izvodi li se u cijelosti zdravstvena zaštita među školskom djecom, brinu li djeca za svoje zdravlje te poštuju li se prava djece spomenuta u Konvenciji o pravima djeteta. Rezultati pokazuju da školski zdravstveni tim, koji uključuje liječnika i medicinsku sestru, provodi zdravstveni odgoj i tako skrbi za zdravlje djece, što je i potvrđeno odgovorima djece kroz provedenu anketu. Na pitanje o tome predaju li zdravstveni djelatnici u školama o zdravlju, 76% djece odgovorilo je potvrdno, a čak 65% djece izjavljuje da su predavanja o zdravlju zanimljiva.

Uz to, provodi se i savjetovališni rad. Usmjeren je na rješavanje određenog problema, a vrši se poticanjem na razmišljanje i stvaranjem obrasca određenog ponašanja. No, što se tiče prakse, rezultati su zabrinjavajući jer se tek 15% anketirane djece obraća zdravstvenom djelatniku u slučaju nekog zdravstvenog problema. Dob djece i njihova svijest još uvijek im ne dozvoljavaju da se obrate starijim i kompetentnim osobama, a u 20% slučajeva obrate se prijateljima.

Odgovori upućuju na „brigu“
Koliko djeca brinu za svoje zdravlje uočava se u odgovorima na postavljeno pitanje u vezi s prehranom. Rezultati pokazuju da tri obroka dnevno ima 40% djece, četiri obroka ima 33% djece, a pet obroka dnevno ima samo 9% djece, što ukazuje na to da djeca nemaju dovoljan broj obroka dnevno. Za održavanje zdravlja potrebno je konzumirati raznovrsnu prehranu, sa što više voća i povrća, zbog pravilnog rasta i uravnoteženog razvoja. No, rezultati pokazuju da povrće voli i svakodnevno konzumira tek 12% djece, više puta na tjedan 43% djece.

Voće voli i svakodnevno uzima 41% učenika i taj je postotak veći od konzumacije povrća, ali ipak nezadovoljavajući jer ne premašuje čak niti polovicu ispitanika. Od tekućine, najviše vole gazirane napitke, i to 52% djece. Odgovori upućuju na nedovoljnu brigu djece za svoje zdravlje, bez obzira na zdravstveni odgoj koji provode zdravstveni djelatnici, prosvjetni radnici i ostali, svakako uključujući roditelje.

U školskoj dobi djeca se vole baviti sportom, što potvrđuje činjenica da se čak 72% djece bavi sportom. Sport prevenira debljinu, razvija samopouzdanje, prijateljstvo, smanjuje anksioznost i stres, uči dijete kako pobjeđivati, ali i prihvaćati poraz. Sport ispunjava društveni život mladih, u njima potiče pozitivan pristup životu.

Za održavanje zdravlja djece, kao preventiva od zaraznih bolesti, provode se cijepljenja po propisanom kalendaru cijepljenja. Provedenom anketom dobili smo podatke da se više od 80% djece cijepilo protiv dječjih zaraznih bolesti. Djeca izjavljuju da je cijepljenje važno za njihovo zdravlje, što potvrđuju odgovori čak 96% djece. Proizlazi da se poštuju dječja prava izrečena u Konvenciji o pravima djeteta, čl. 24., koji govori da dijete ima pravo na najvišu moguću razinu zdravstvene zaštite i zdrav život.

 
 
Vesna Stipeć, magistra sestrinstva, diplomirana medicinska sestra