Gospodarenje otpadom iz zdravstvenih ustanova na području Primorsko-goranske županije

   

Nastanak otpada posljedica je svake ljudske djelatnosti, pa tako i zdravstvene. Svako civilizirano društvo svjesno je opasnosti do kojih može doći zbog neodgovornog postupanja s otpadom koji nastaje u zdravstvenim ustanovama, s jedne strane za zdravstvene djelatnike i korisnike usluga, a s druge strane za bližu i dalju okolicu.
  

Država je problem gospodarenja sveukupnim otpadom propisala zakonom. S obzirom na specifičnost otpada iz zdravstvenih ustanova, Ministarstvo zdravstva je Naputkom o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite definiralo vrste otpada i postupak s otpadom u smislu njegovog razvrstavanja na mjestu nastanka, skupljanja, vođenja očevidnika i prijavljivanja, skladištenja, predobrađivanja i obrađivanja, kao i prijevoza i odlaganja.
  
  

Mješani otpad
  

Razvoj zdravstvene tehnologije promijenio je količine i sastav otpada. Otpad koji nastaje u zdravstvenim ustanovama predstavlja mješavinu komunalnog otpada i opasnog medicinskog otpada koji nastaje pri pružanju zdravstvenih usluga.
Interni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja izravnu opasnost po zdravlje ljudi koji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog skladištenja te konačnog odlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem s obzirom na volumen i količinu. Pravilan način gospodarenja tom vrstom otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka u specijalizirane kontejnere, kako bi se pojedini dijelovi iskoristili kao sekundarna sirovina (papir, staklo, metal i sl.). U odnosu na ukupnu količinu, ta vrsta otpada sudjeluje sa 60,27% ukupne količine otpada iz zdravstvenih ustanova Primorsko-goranske županije. Međutim, dosadašnjim načinom postupanja s otpadom, on se u potpunosti odlaže na lokalna odlagališta otpada, bez prethodnog odvajanja onih sirovina koje se mogu reciklirati.
Prilikom pružanja zdravstvenih usluga nastaje otpad koji je definiran kao opasan medicinski otpad, u čijem sastavu razlikujemo: patološki otpad (dijelovi ljudskog tijela), infektivni otpad (podloge i biološki materijali iz laboratorija, materijal za jednokratnu upotrebu, materijal i pribor koji je došao u kontakt s krvlju ili izlučevinama infektivnih bolesnika itd.); oštre predmete (igle, lancete, štrcaljke, skalpeli i ostali predmeti koji mogu izazvati ubod ili posjekotinu); farmaceutski otpad (lijekovi i kemikalije koji su vraćeni s odjela gdje su bili proliveni, rasipani ili im je istekao rok upotrebe i sl.); kemijski otpad (odbačene krute, tekuće ili plinovite kemikalije koje se rabe pri medicinskim, dijagnostičkim ili eksperimentalnim postupcima, čišćenju i dezinfekciji); posude pod pritiskom (boćice koje sadrže inertne plinove pod pritiskom pomiješane s djelatnim tvarima - antibiotik, dezificijens i sl.) i radioaktivni otpad.

  
  

Opasnost od širenja infekcija
  

Najveći su proizvođači infektivnog otpada bolnice, iako taj otpad nastaje i u ambulantama, klinikama, privatnim liječničkim ordinacijama, stanicama prve pomoći, zubnim ordinacijama te prilikom pružanja usluga u kućnoj njezi. Zbrinjavanje potencijalno opasnog medicinskog otpada postaje velik problem zdravstvenih ustanova te ekološki problem općenito, a očituje se u povećanju njegove količine. Nepravilno rukovanje zdravstvenim otpadom predstavlja opasnost od širenja infektivnih bolesti.
Kako bi se izbjegle bilo kakve incidentne situacije, potrebno je da svaka zdravstvena ustanova detaljno razradi način razvrstavanja medicinskog otpada, njegovo inicijalno skladištenje, zatim putove, način, zadužene osobe i vremenski plan skupljanja otpada, kao i prijevoz do mjesta sekundarnog skladištenja, trajanje sekundarnog skladištenja, vođenje evidencije o vrstama i količinama otpada, te njegovo obilježavanje.

Već na samom mjestu nastanka, infektivni otpad treba biti skupljen u posebnu ambalažu koja svojim karakteristikama (boja, oblik, veličina) omogućava i olakšava njegovo razvrstavanje. Naprimjer: crvena boja oznaka je za infektivni otpad, crvena s crnim pojasom za patološki, žuta za kemijski otpad, a zelena za farmaceutski. Ambalaža mora biti označena natpisom "opasan medicinski otpad", s naznakom o vrsti otpada, mora biti nepropusna za tekućine te onemogućavati ispadanje ili prolijevanje sadržaja, kao i neovlašteno otvaranje posuda i kontejnera pri daljem postupanju ili obrađivanju. Otpad se s mjesta inicijalnog skladištenja transportira odgovarajućim prijevoznim sredstvima do mjesta sekundarnog skladištenja. Putovi skupljanja i prijevoza otpada moraju biti predviđeni i odvojeni od putova kojima se obavljaju uobičajene zdravstvene aktivnosti (bolesnici, čisto rublje, sterilni materijali itd.), ako ne prostorno, barem vremenski. Medicinski se otpad sekundarno treba skladištiti u odvojenom, označenom ograđenom i natkrivenom prostoru, predviđenom samo za tu svrhu, a koji mora biti građevinski prilagođen za lako čišćenje i dezinficiranje.
  
  

Predobrada otpada
   

Ovisno o vrsti infektivnog otpada, treba osigurati odgovarajuće mjere predobrade. Skladištenje infektivnog otopada i oštrih predmeta bez kondicioniranja ne smije trajati dulje od osam dana. Određene vrste otpada, posebno opasnog medicinskog (podloge i biološki materijal, krv, materijal za jednokratnu upotrebu) i kemijskog (kiselina i lužine, zapaljive tekućine) trebaju proći postupak predobrade prije krajnje dispozicije. Infektivni otpad i oštri predmeti trebaju se zbrinjavati u pećima za spaljivanje infektivnog otpada ili se postupcima obrađivanja (drobljenja, mljevenja, dezinfekcije, sterilizacije) dovode u stanje kad više nisu opasni za zdravlje te se mogu reciklirati ili odlagati kao inertni komunalni otpad.
Kemijski otpad može se reciklirati ili redestilirati, a zbrinjava se spaljivanjem u pećima za spaljivanje opasnog otpada.
Farmaceutski otpad u medicinskim ustanovama nastaje u malim količinama, skuplja se u odgovarajuću ambalažu te skladišti u bolničkim ljekarnama ili sekundarnom skladištu. Zbrinjava se spaljivanjem u spalionicama opasnog otpada. Problem, što se tiče te vrste otpada, predstavljaju velike količine lijekova iz donacija, kojima je istekao rok upotrebe, a trenutno su neadekvatno uskladišteni u, za to, neprimjerenim prostorima: zatvorene bolnice - npr. u Kraljevici, atomska skloništa - lokalitet KBC-Rijeka, podrumske prostorije zdravstvenih ustanova.
 
        
 

Poseban tretman zahtijeva i tzv. opasni patološki otpad. Dok se pokusne životinje i njihovi dijelovi tretiraju kao ostali infektivni otpad, dijelove ljudskog tijela iz etičkih razloga skuplja se, skladišti i zbrinjava posebno. Pakiraju se u plastične vreće i skladište u zamrzivačima na patologiji. Kada se prikupi dovoljna količina, materijal se pakira u drvene sanduke koji se spaljuju u krematoriju ili zakopavaju na groblju.
Proučavanje otpada iz svih zdravstvenih djelatnosti, s obzirom na način njegova odlaganja, rezultiralo je podatkom da se najveća količina (77,36%) svih vrsta otpada odlaže na deponiju. Od te količine, otpad sličan komunalnom zastupljen je sa 62,78%. Ta vrsta otpada bila bi adekvatno dispozicirana da je na mjestu nastanka odvojena od potencijalno infektivnog otpada. Na istim se deponijima odlažu i opasne vrste otpada iz zdravstvenih ustanova - lijekovi, materijal za jednokratnu upotrebu, oštri predmeti, podloge i biološki materijali i dr. Krajnje odredište otpada, nažalost, nije samo deponij, već i more, jer se u kanalizaciju iz medicinskih ustanova godišnje ispušta 8,87% od ukupne količine opasnog medicinskog otpada i raznih kemikalija. Dijelovi ljudskog tijela i placente skladište se u hladnjačama do zakopavanja na gradskom groblju, uz suglasnost i pod nadzorom sanitarne inspekcije.
  
  

Otpad propisno otkloniti

  

Početak je sustavnog rješavanja problematike zbrinjavanja medicinskog otpada izrada petogodišnjeg plana u kojem se mora formulirati djelatnost za svaku godinu te vremenski plan izvršenja organizacijskih, kadrovskih i građevinskih prilagodbi. U tom će se periodu vjerojatno osnovati firme s adekvatnim postrojenjima za obradu medicinskog otpada. Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije spreman je pridonijeti uspostavi gospodarenja medicinskim otpadom u smislu edukacije i suradnje s odgovornim osobama u zdravstvenim ustanovama, zaduženim za organizaciju i izradu plana prikupljanja, interni nadzor inicijalnog razvrstavanja, skladištenja, kao i putova sigurnog prijenosa otpada do mjesta sekundarnog skladištenja.

Ako se pri gospodarenju otpadom iz zdravstvenih ustanova udovoljava svemu što je propisano, problem definitivnog zbrinjavanja opasnog medicinskog otpada bit će znatno olakšan, a rizik za zdravstvene djelatnike, kao i pacijente mnogo manji. Istovremeno, spriječilo bi se onečišćenje bolničkog okoliša, tj. mogućnost širenja intrahospitalnih infekcija uzrokovanih sve otpornijim biološkim uzročnicima na poznate antibiotike, odnosno smanjila bi se potencijalna opasnost za okoliš, životinje i ljude koji mogu, posredno ili neposredno, doći u kontakt s tom vrstom otpada u svojem životnom okruženju.
  
      

Vesna Šušnić, dipl. ing.