Milosrdni rad katoličke udruge "Kap dobrote"

  

"KAP PRAVE LJUBAVI DRAGOCJENIJA JE OD MORA ZNANJA" 

Sv. Franjo Asiški

   

Djela požrtvovnog milosrđa najpotrebnija su "najmanjima": bespomoćnima, starima, siromašnima, osamljenima, bolesnima, invalidima. Ima ih, ima sve više, a ne manje. Tko će im pomoći? Skrb za njih ili je zakonom zajamčena, ili su nosioci skrbi volonteri.

  

Bilo da pružatelji skrbi rade plaćeno ili besplatno, jedno im mora biti zajedničko: ljubav /latinski "caritas"/ spram bespomoćnih patnika. Zakonom zajamčena skrb sastoji se od novčanih socijalnih davanja, osiguranja jeftine ili besplatne hrane, zdravstvenog osiguranja, patronažne pomoći - nosioci toga su socijalne ustanove, zdravstveni i socijalni radnici. Potrebna proračunska sredstva nedovoljna su, kadrova je premalo i zato često za štićenike imaju premalo vremena za željenu toplinu susreta. Financijska sredstva za volontere nisu zakonom osigurana, no njihova je požrtvovna predanost tolika da štićenicima posvećuju mnogo vremena i prisne topline, iako na štetu broja skrbljenih štićenika.

  
  

Malene milosrdne grupe

  

Volonteri su radi bolje organiziranosti svoje skrbi, udruženi u razne udruge; te su većinom malene brojem volontera i rad im je ograničen na maleno područje, za razliku od nekih velikih organizacija, poput Crvenog križa, ili Caritasa, ili velikih crkvenih redova. Male udruge pretežno su laičkoga sastava i crkvene pripadnosti. One crpe ograničena sredstva od raznih donatora, uz pomoć stručnih volonterskih pomoćnika, a duhovnu potporu pružaju im svećenici ili redovnici i snaga njihove vlastite vjere. Nesebičan i požrtvovan, od štićenika s velikim povjerenjem prihvaćen rad volontera na sreću je "zarazan" svojim primjerom, poticajan za priliv novih volontera i za stvaranje novih malih udruga, pogotovo ako javnost zna za primjere njihova rada. U Pravilu, prvi je poticaj za stvaranje milosrdnih malih udruga karizmatički pojedinac: velika se ideja obično rađa u glavi jednog čovjeka, ali se ideja može ostvariti samo u zajedničkom radu oduševljenih suradnika. Što više volonterskih udruga, to više ljudski zabrinutih bespomoćnih nesretnika, zbrinutih u vraćenoj toplini njihova doma, osiguranih posjetima i ispomoći volontera, oslobođenih od straha zbog ostavljenosti pri iznenadnoj nesreći ako volontera o tome može alarmirati automatski mobitel. Uzoran je primjer milosrdnog rada katlička udruga "Kap dobrote".

  
  

Zamisao patera Cveka

  

Katolička udruga "Kap dobrote" osnovana je, u prisustvu sedamdesetak osoba, u Zagrebu, 19. prosinca 1990. godine. Zamislio ju je član Družbe Isusove o. Antun Cvek, motiviran utiscima proteklih dvadesetak godina - pri posjetama nemoćnim i bolesnim osobama, živućim pod najtežim životnim uvjetima. On se sjeća prvog takvog susreta, još 1969., kad je kao student filozofije za Božić posjetio nemoćnu staricu u ruševnom, skučenom, zadimljenom tavanskom prostoru, gdje je odbačena i napuštena očekivala smrt. Počeo je s malom skupinom od sedam volontera, koji su posjećivali najpotrebnije kad i koliko su mogli - prva kap u moru potreba. Broj se volontera polako povećavao, pa su konačno osnovali zajedničku udrugu. Društvo broji 320 članova, stotinjak i više ih je aktivno. Udruga nije nastala za stolom punim pravnih akata, nego hodajući i tješeći ljude koji su imali manje sreće u životu.
Pater Cvek, kako ga svi zovu, izučeni je autolimar, polazio je ekonomsku školu, a poziv ga je opredijelio da bude primljen u Družbu Isusovu. Zaređen je za svećenika, završio studij teologije i filozofije. Karitativno djeluje prvo na području Župe Srca Isusova, uz zagrebačku rezidenciju isusovaca. Karizma njegova nesebična požrtvovna rada prenijela je oduševljenje za takav rad na sve više volontera. On je duhovnik "Kapi dobrote". Na ulicama Zagreba može ga se često vidjeti kako pognut žuri, u crno obučen, s velikom crnom torbom punom alata. On sigurno hita podijeliti nekom nemoćniku, bolesniku, starcu, siromašnome ljudsku i duhovnu utjehu, ili svete sakramente, a usput popraviti prozore, vrata ili ma što drugo u kući. Okuplja oko sebe vjernike laike, koji poput kapi dobrote provode u djelo njegove prijedloge o pomoći najpotrebnijima. Poticaj im je njihova vjera i primjer njegova oduševljenja i ljubavi spram nemoćnih bližnjih, što zarazno djeluje na sve suradnike.

  
  

Svestrani volonteri

   

Predani volonteri Udruge svaki se ponedjeljak, do sada 480 ponedjeljaka, sastaju da dogovore program tjednoga rada. Sastaju se u prostorijama rezidencije Družbe Isusove, koja im je središnji oslonac, i duhovni, i sredstvima. Svi oni posjećuju štićenike u njihovim stančićima, u domovima za umirovljenike, u bolnicama za kronične bolesti, u bivšem prenoćištu za beskućnike "Predah", u zatvoru - osamljenike, napuštene, izgubljene, stare, nemoćne, invalide, siromašne. Uređuju im stan, pribavljaju robu, donose donatorske pakete, pripremaju hranu, pomažu im pri kupanju, peru im rublje, pribavljaju odjeću, posteljinu, sređuju socijalne probleme i pribavljaju dokumente, naručuju liječnika, medicinsku sestru, socijalne radnike, pružaju toplinu susreta, bude nadu i razbijaju im osjećaj ostavljenosti, ako treba zadržavajući se i satima s njima. Volonteri su do sada obavili preko 166.000 takvih posjeta! Šezdeset posto skrbljenih polupomični su ili nepomični. Kad se teško razbole, članovi Udruge posjećuju ih u bolnici, često, ne samo za Dan bolesnika. Volonteri su većinom mlađe umirovljenice, ali ima i đaka i studenata. Pomažu članovi katoličkih udruga liječnika, medicinskih sestara, prosvjetnih djelatnika, donatori, kao što su "Kraš", "Podravka", "Dona", "Hrvatske šume" i "Zrinjevac", drvima za ogrjev itd. "Kap dobrote" želi stvarati mostove među ljudima, povezujući radosne s tužnima, zdrave s bolesnima, bogate sa siromašnima.

  
  

Uzajamna pomoć

  

Što motivira volontere da prihvate i da izdrže tako težak i požrtvovan rad s tim odbačenim i nesretnim ljudima? Odgovori dviju volonterki možda će to bolje objasniti nego rezultati stručnih ispitivanja: "Sretni smo i zadovoljni kad vidimo da smo riješili neki problem"; "Starost će mi biti laka jer ću se prisjećati što sam u mladosti činila za Kap dobrote." A što odgovaraju ispitivanja? Volonteri pomažu drugima zato jer su dobri, jer su vjernici, jer im molitva daje snagu, jer u dodiru s drugima rješavaju svoju osamljenost, jer kao nezaposleni umirovljenici traže životni sadržaj, zbog vlastite promocije, izuzetno zbog osobne koristi. Svaki volonter brine za dva do tri štićenika, po mogućnosti jednom tjedno za svakoga. "Kap dobrote" organizira znanstvene skupove sa stručnim suradnicima, a izdaje povremeno svoje glasilo, listić, sa sadržajem i za volontere, i za štićenike.

  
    

Mali ulog, velika korist

  

Kakva je budućnost takva rada - svuda u nas, ne samo u "Kapi dobrote"? Ovaj prikaz nije zamišljen radi pohvale nečijeg rada, koliko god je takva pohvala zaslužena. Ovaj je prikaz zamišljen kao primjer drugim ljudima velike ljubavi i dobrote spram najpotrebnijih; primjer da se njima s malo truda, s malo vremena, sa samoodricanjem spram onoga koji je jadniji od naše ugode i mira, da se njima može život učiniti radosnim, da im sat društva čini ugodnim ostalih dvadeset i tri sata. Pomoć volontera vratit će štićeniku toplinu njegova stana, možda će i susjede nagovoriti da posjećuju svoje manje sretne susjede. Profesionalna briga za najpotrebnije u sadašnjim materijalnim uvjetima još ne može biti onolika i onakva kako je to poželjno. Dok je tako, barem za dio najpotrebnijih dragocjen je rad volontera u brojnim, ali brojem volontera malim udrugama. Jer, čovjek svoju osobnost može najbolje izraziti i vrednovati u maloj skupini, gdje ga svi sučlkanovi poznaju i zapažaju vrijednost njegova rada; u velikoj se skupini nezapažen gubi. U malim skupinama poput "Kapi dobrote", bile one vjerničke ili ne, priznanje za svoj rad punije se doživi. Primjer za poštivanje tog načela može biti velik broj malih područnih organizacija Crvenog križa; sjetimo se primjera minidoma u Samoboru za dnevni boravak i noćnu međupomoć; ili primjera širom svijeta razgranatih minisamostana sestara majke Terezije, uz brojne druge male karitativne skupine. Spomenimo pokušaje "Kapi dobrote" da stvori minidomove za petnaestak štićenika koji će sami voditi taj minidom poput svog domaćinstva, uz pomoć medicinske patronažne sestre.

    

Od rane mladosti, primjerom i radom roditelja, u vrtićima, kasnije u školama, treba odgajati mlade za pomaganje drugima, pomažući svoje dječje i omladinske najbliže i bliske, pomažući u raznim poslovima u svojoj obitelji - kako bi se od malih nogu privikli da je pomoć drugima sama po sebi razumljiva i očekivana, bez prisile, dragovoljna.

  

Osnivajmo u našim gradovima, četvrtima, gradićima i malim mjestima nove male udruge s volonterima, poput uspješnog primjera "Kapi dobrote" i drugih sličnih, također uspješnih udruga. Rad svake takve male udruge samo je kap u moru potreba, ali mnoge kapi čine veliku vodu. To je rad kojim pružamo nadu i umnožavamo ljubav, u ovom vremenu opadanja ljudskih i moralnih vrijednosti, vremenu u kome se gubi istinski smisao života.

  
      

Prim. dr. Ivica Ružička, dr. med.