Rad na računalu

KOMPJUTOR MI JE POKVARIO OČI

Koliko u tome ima istine

Srela sam na Korzu jednu svoju poznanicu. Odmah mi je rekla da mora pod hitno doći k meni na pregled.
"Ja ti više ništa ne vidim. Otkad radim na kompjutoru, oslabio mi je vid. Muti mi se, bježe mi slova. Približim se ekranu, protrljam oči. Nakratko vidim bolje, a onda mi oči opet počnu suziti. Peku me, zacrvene se, nateknu mi kapci, zaboli me glava. Moram prekinuti rad jer ne mogu to više izdržati. Najgore mi je pod neonskim svjetlom. Navečer, kući više ne mogu gledati televiziju. Jedino mi preostaje otići leći. A sutra sve ispočetka."

Posljednjih godina u svojoj okulističkoj praksi sve češće se susrećem s pacijentima koji tvrde da sve slabije vide otkad rade pred monitorom kompjutora. Uglavnom su to studenti tehničkih struka koji rade nacrte i proračune, službenici u bankama i drugim poduzećima od kojih poslodavci zahtijevaju rad na kompjutoru.
Djeca se ne tuže. Dok ovi prvi na kompjutoru obavljaju ozbiljan, nekad zamoran posao, djeca se na kompjutoru uglavnom igraju. Ne pada im teško i ne žele se toga odreći. Zato su roditelji oni koji ih dovedu kad primijete da su im oči crvene, natečenih vjeđa, suzne, da "nabijaju nos" u monitor i tuže se na glavobolju.
Penzioneri - oni se najmanje tuže na probleme vida u vezi s kompjutorima. Njima je informatizacija donekle strana. Ipak, ima iznimaka: neki ljudi starije dobi koriste kompjutor za pisanje i elektronsku poštu ili pak honorarno vode knjigovodstvo u manjim privatnim firmama. Od njih se čuju pritužbe da im ni naočale za daljinu, a ni one za čitanje ne odgovaraju za kompjutor.

Je li kriv kompjutor?

Tijekom evolucije ljudski se organizam postupno prilagođavao svakom novom zadatku i okolnostima. Kompjutor je postao dio svakodnevice unatrag samo 50-ak godina. Nije ni čudo da se oči još nisu prilagodile kompliciranom zadatku kakvo je dugotrajno gledanje u monitor.
To je napor i za oči kojima inače ne treba pomoć naočaka, a kamoli očima koje bi i za manje zahtjevne zadatke trebale naočale. Mnogi nisu svjesni da ne vide dobro dok se očima služe za svakodnevne aktivnosti. Tek kad dođu u situaciju koja testira i najbolji vid, postanu svjesni da nešto nije u redu. Lako je površno čitati naslove u novinama ili sjediti opušteno pred televizijom, gledajući spikera i jednim uhom slušajući vijesti. Oči se neće umoriti ni od čeprkanja po vrtu, šetnje uz more ili razgledavanja izloga.
Pokušamo li pak provesti puno radno vrijeme pred monitorom punim brojki koje ne smijemo pomiješati ili na monitoru crtati i projektirati zgradu misleći na bezbroj detalja, pa još opterećeni kratkoćom vremena u kojem moramo neki zadatak riješiti, moramo imati besprijekoran vid. Naša pažnja mora u cijelosti biti posvećena onom što radimo. Nejasan vid zamara nas i neminovno utječe na koncentraciju. Bavi li se mozak dešifriranjem slova i brojki na ekranu, umjesto da se posveti poslu - eto greške!
Svojim sam pacijentima govorila da nije kriv kompjutor, nego njihove oči koje nemaju dobru vidnu oštrinu. Kad bih im odredila dioptriju i propisala naočale kroz koje će "komforno" gledati u monitor, većina ih je bila zadovoljna.
Neki ipak nisu? Zašto? Nisam isprva znala odgovor. Nisu me tome učili tijeko specijalizacije, u čijem tradicionalnom programu problem kompjutora još nije obuhvaćen.

Što kaže znanost

Potražila sam odgovor na Internetu. Najprije sam natakla svoje naočale da izbjegnem naprezanje i glavobolju. Trebala mi je sva koncentracija da brzo nađem željene podatke (telefonski impulsi bezdušno se odbrojavaju). I evo što sam pronašla.
Nova se grana znanosti zove ergoftalmologija. Proučava utjecaj radne sredine na oči. U jednom istraživanju dvije grupe ljudi testirane su na početku i na kraju radnog tjedna. Jedna grupa ljudi radila je s kompjutorima, a druga nije. U ponedjeljak je svima određena vidna oštrina, a u petak, nakon pet dana gledanja u monitor, prvoj grupi trebala je dioptrija od -0,25 do -0,50. Preko vikenda se stanje opet vratilo na normalu, a onda, idući tjedan, ponovo ispočetka. I tako nekoliko tjedana zaredom, kad je mjerenje prestalo.
Zaključeno je da gledanje u monitor toliko napregne leću u oku da ona počne jače lomiti zrake svjetla i pretvara osobu u kratkovidnu, s minus dioptrijom. Oni koji su već kratkovidni, postat će to još više. Naočale im tijekom tjedna neće više biti dovoljno jake za daljinu. Primijetit će da vide mutnije dok voze ili gledaju televiziju. Monitoru će se sve više primicati da bi vidjeli jasnije.
Oni stariji od 40 godina, koji na monitor gledaju kroz naočale za čitanje (za blizu), na kraju tjedna neće više dobro vidjeti na monitoru s uobičajene udaljenosti. I oni će se primicati monitoru da bi vidjeli jasnije. Kao da su im naočale odjednom postale "prejake". Sreća da to nije trajan poremećaj. Prestaje čim se oči opuste.

Potrebni su dobri uvjeti rada

Bitno je da je dostatna. Neonska je rasvjeta ekonomičnija jer se za isti broj kilovata žarulje dobije više svjetla nego običnom žaruljom. Papir i radna ploha ne smiju blještati. Trebali bi biti "mat", a ne sjajni. Osvjetljenje ne smije direktno obasjavati monitor zbog reflektiranja. Zamislite da vam se u ekranu vidi odraz prozora obasjanog suncem. Stalno biste se naginjali i tražili smjer iz kojeg vam ne bliješti u oči. Dok to radite, vaš posao stoji! Najbolje je monitor okrenuti bočno prema izvoru svjetla.
Stolica! Kakve veze imaju stolica na kojoj sjedimo i oči? Imaju!
Sjedenje tijekom osam sati mora vam omogućiti udoban položaj kralježnice, pogotovo vratne. Ako se mišići koji podupiru vrat ukoče zbog neprikladnog položaja, doći će do stiskanja krvnih žila koje kroz vratni dio kralježnice provode krv prema glavi. Zastoj cirkulacije u glavi smanjuje ishranu mozga, očiju, ušiju... U tom slučaju oči će raditi smanjenim kapacitetom, a mozak neće moći preraditi niti ono malo podataka koje mu oči šalju.
Zračenje! Dosad nije dokazano da bi elektromagnetsko zračenje kompjutora izazvalo trajna oštećenja zdravlja, čak ni kod trudnica i njihovog ploda. Posebni standardi sveli su zračenje monitora i drugih komponenti kompjutora na minimum. Zaštitni filtri već su tvornički ugrađeni tako da više nema potrebe ugrađivati filtre na stakla naočala, kao što je bila moda prije nekoliko godina. Svaki dodatni filtar na staklu naočala služi jedino da bismo jasnije vidjeli.
Ipak - oprez! Takve tvrdnje postojale su prije u vezi s radarskim terminalima u kontrolama letenja na aerodromima. Nakon dužeg perioda pokazalo se da kontrolori leta češće dobiju kataraktu u ranijoj životnoj dobi nego ljudi koji ne provode puno radno vrijeme za radarom.
Znanost će tek pokazati tko je u pravu. Za pravu istinu potrebno je vrijeme.

Što bi se moglo poduzeti

Kad se odlučujemo za neko specifično zanimanje, pogotovo ako je rizično za radnika ili okolinu, zakon propisuje obvezu procjene radne sposobnosti. Tako npr. pomorci, profesionalni vozači, zaštitati koji nose oružje, vatrogasci, piloti i sl. moraju imati dobar vid već pri upisu u škole koje ih za ta zanimanja osposobljavaju. Kasnije prolaze periodičke provjere sposobnosti.
A što je s onima koji svoj kruh zarađuju radom na kompjutoru? Zakon jš nije na njih mislio. Što ako ne vide dobro pa na poslu griješe? Tko je time oštećen? Radnik, jer se iscrpljuje bez potrebe, obilazi liječnike, ode na bolovanje, gubi financijski. Poslodavac, jer posao cijele firme trpi. Cijela zajednica, jer troškove liječenja i bolovanja snosi zdravstveni fond.
Možda bi cijeli problem bio riješen da se takav radnik uputio na pregled okulistu prije zapošljavanja. Možda bi se povećala radna efikasnost cijele grupe radnika, a time i dobit firme, ako bi se oni koji već rade na kompjutoru poslali na pregled očiju svakih nekoliko godina.
Možda bi jedne najobičnije naočale riješile tako puno problema.

Mr. sc. Inge Bošković Dragičević, dr. med.