Profesionalna oboljenja
USTA I ZUBI

OSMJEH OTKRIVA ZANIMANJE

Već 370. godina prije nove ere Hipokrat je pisao o grčevima kod djelatnika topionica olova. Paracelzus (1534.), Agricola (1557.) i Ramazzini (1700.) zapažaju profesionalna trovanja olovom. To govori da su profesionalna oboljenja poznata u medicini od davnine, a kasnije se određene promjene na zubima i sluznicama u ustima povezuju s određenim profesijama.

Danas se zna da su djelatnici različitih privrednih grana izloženi štetnom utjecaju sirovina s kojima rade ili tehnološkog načina rada. Taj štetni utjecaj izaziva oboljenja usne šupljine (usana, obrazne sluznice, jezika, žlijezda slinovnica), zubi (cakline i dentina) i potpornih tkiva zuba (zubnog mesa, periodonta, alveolarne kosti i čeljusti).

Mehaničke ozljede

One mogu nastati zbog loše navike pridržavanja nekih predmeta zubima, kao što su čavlići u postolarskom zanimanju ili iglica u krojačkom zanimanju te odgrizanje konca zubima. Na zubima tih djelatnika tijekom dužeg rada javljaju se defekti na caklini različite veličine i oblika, ovisno o obliku predmeta koji se držao među zubima.
Radnici u staklarskoj industriji (puhači) te svirači duhačkih instrumenata, zbog oslanjanja usnika instrumenta, imaju nepravilno trošenje cakline prednjih zuba, a lokalizacija tih defekata ovisi o načinu oslanjanja tih instrumenata u ustima.

Fizikaln uzroci

Oni dovode do TERMIČKIH oštećenja u usnoj šupljini. Od termičkog štetnog djelovanja najugroženije su usnice jer su direktno izložene povišenoj temperaturi i suhoći zraka kod djelatnika u metalurgiji. Utjecaj niskih temperatura vidljiv je kod zaposlenika u hladnjačama.
Te defekte nazivamo abrazijskima. ABRAZIJA je trošenje zubnih tkiva pod djelovanjem neprirodnih i neobičnih fizičko-kemijskih posrednika koje ponavljano unosimo u usta i uspostavljamo tijesan kontakt sa zubima. Profesionalna abrazija u obliku izrazitog trošenja zubi može nastati od bilo kojeg profesionalnog uzroka, kao što je abrazivna prašina na radnom mjestu, grickanje tvrdih predmeta, pridržavanje pojedinih pribora za rad, pregrizanje konca i sl.
ATRICIJA je postupno i pravilno (fiziološko) trošenje tvrdog zubnog tkiva, zbog direktnog dodira zuba sa zubom. Takvi dodiri javljaju se pri stiskanju zubi pri radu s kompresorskim i vibracijskim strojevima te kod dizanja teških tereta. Takva oštećenja najviše se susreću kod građevinskih radnika, kojima su sredstva rada bušilice i građevinska mehanizacija (rovokopači, utovarivači, valjkovi i kamioni), te kod transportnih radnika, koji rade na utovaru ili istovaru robe.
ABFRAKCIJA je patološki gubitak tvrdih zubnih tkiva uzrokovan biomehaničkim silama. Sile koje nisu usmjerene uzduž okomite osi zuba najjače se pokazuju i imaju svoje uporište na vratu zuba (caklinsko-cementno spojište), gdje nastaje istezanje zuba, a nasuprot njemu tlačenje zubne stanice. Stlačeni dio zuba ostaje uglavnom nepromijenjen, a na strani vlaka dolazi do pucanja zubnog tkiva i stvaranja mikropora.
STRESNA OKLUZIJA naziv je za nepravilne zagrize, uzrokovane lošim navikama i stiskanjem zubi, što izaziva defekte na samo jednom zubu, a imaju oblik klina.

Kemijske ozljede

Toj skupini pripadaju djelatnici u tvornicama za proizvodnju baterija, na galvanizacijskim procesima, u kemijskim čistionicama, u tvornicama umjetnih gnojiva i dr. Upotrebom gumenih štitnika u osoba izvrgnutih takvim štetnim utjecajima kiselina spriječila bi se ta oštećenja tkiva.
Klinička slika erozije u početku se manifestira samo kao gubitak sjaja cakline zuba, a kasnije je proces demineralizacije proporcionalan vremenskom djelovanju, količini, vrsti i koncentraciji kiseline. Kod dugotrajnog djelovanja javlja se difuzno nestajanje cakline na velikom broju zubi te pojava oboljelog i preosjetljivog dentina.
SUBKLINIČKE EROZIJE male su, jedva vidljive, a nastaju zbog djelovanja dopuštenih količina kiselih para u radnoj atmosferi. Te male količine kiselih para narušavaju proces remineralizacije cakline, koja se smatra prirodnim mehanizmom zaštite zuba. Dalji razvoj tih oštećenja ovisi o količini i sastavu sline, njezinom puferskom kapacitetu, kvaliteti građe cakline, stanju živčanoga sustava te o prehrambenim i higijenskim navikama takvih osoba.
ČESTICE PRAŠINE kod radnika u cementarama, kamenolomima, ugljenokopima, na građevinskim gradilištima, u prehrambenoj industriji dovode do oštećenja zubi (abrazije, promjene boje, zubnog kamenca).
ŠEĆER, pored čestica prašine brašna, opasan je uzročnik nastanka brojnih oboljenja zubi u djelatnika prehrambene industrije (pekari, slastičari). Kušači hrane i pića, nakon dužeg rada, gube finu osjetljivost okusa zbog parestezije i anestezije oralne sluznice, a naročito jezika.
Zaposlenici koji su u kontaktu s ionizirajućim zračenjem često imaju oboljenja usta. Poznata je velika učestalost karcinoma usnice kod ribara zbog štetnog UV sunčanog zračenja, uz prisutnost vjetra.

Otrovi

Pojava TOKSIČNOG STOMATITISA (upale sluznice usta) može biti posljedica dugotrajnog i stalnog kontakta s metaloidima (arsen, antimon, bizmut) i teškim metalima (živa, olovo, talij). Toksična oštećenja tkiva u ustima mogu izazvati i fosfor, bakar, srebro, jod i dr. Ti otrovi, uneseni zrakom, direktno dolaze u krvotok, zaobilaze jetru i njenu zaštitnu ulogu i tako su jače toksični. Njihova toksičnost ovisi o kemijskom obliku u kojem se pojavljuju (olovni sulfid slabo je topiv u tkivnoj tekućini, pa je tako i slabo toksičan, nasuprot olovnom oksidu, koji je jako topiv, a onda i jako toksičan). Poznato je da su toksična oštećenja živom puno veća u tehnološkom procesu kada se živa zagrijava. Teški metali i njihove soli izazivaju oštećenja organa pri njihovom izlučivanju, a kako se izlučuju i slinom, nastaju najteža oštećenja oralnih tkiva.
Olovo, bizmut i živa talože se u rubovima zubnog mesa, ali i u ostalim mekim tkivima usta, i tako stvaraju vidne karakteristične pigmentacije. Deponiranje teških metala u tim tkivima i oštećenja koja uzrokuju ti metali stvaraju uvjete za razvoj sekundarne infekcije.
Trovanje živom najčešće se javlja u proizvodnji termometara, krzna, kemijskoj industriji i industriji insekticida.
S olovom se najviše susreću soboslikari, slovoslagači, u industriji akumulatora ili pak topionicama olova. Unošenje samo 0,5 mg olova dnevno izaziva neželjene posljedice. Na rubnom dijelu gingve javljaju se plavi rub. Bakar i njegove legure daju na sluznici usta promjene zelene boje. Kod trovanja srebrom nalazimo kestenjaste pigmentacije, a antimon daje crne.
Na ovom mjestu treba spomenuti i oštećenja koja se javljaju kod profesionalnih i amaterskih sportaša. Svi sportovi koji se odvijaju u bazenima, zbog KLORA u vodi, dovode do pojave erozija zubi tih sportaša.
Naporne sportske aktivnosti, zbog gubitka tjelesnih tekućina, izazivaju u sportaša veće potrebe za tekućinom koju oni često i prekomjerno nadomještaju kiselim napitcima, voćnim sokovima, zaslađenim ili nezaslađenim voćem ili, najopasnije, sisanjem kriške LIMUNA, što izravno uzrokuje erozije na prednjim plohama prednjih zubi.
Ne smijemo smetnuti s uma i brojne mehaničke traume zubi u borilačkim sportovima, kao i česte negotične udarce sportskim rekvizitom ili dijelom tijela drugog igrača. Danas se u svrhu zaštite lica i zubi izrađuju individualni štitnici i oni spadaju u obveznu opremu sportaša.

Mr. sc. Ana Fajdić-Furlan, dr. stom.