Zlo XXI. stoljeća - ovisnosti

POJEDINAC JE BESPOMOĆAN

Bolest ovisnosti najveći su javnozdravstveni problem suvremenog svijeta. One zadiru u psihološku, sociološku, pravno-etičku, zdravstvenu i ekonomsku sferu života društva. Pušenje duhana, pijenje alkoholnih pića i zlouporaba droga uzročnik su i faktor rizika cijelog niza bolesti koje se sve češće javljaju u strukturi obolijevanja našeg stanovništva.

Populacija osobito visokog rizkka jesu adolescenti. Da bi se što više smanjio broj mladih koji će započeti s iskušavanjem sredstava koja mogu izazvati ovisnost, društvo je dužno primijeniti niz zaštitnih mjera. Pritom najveću odgovornost imaju obitelj, škola i ostali resursi lokalne zajednice.

Društveno prihvatljivo ponašanje

Pušenje duhana i pijenje alkoholnih pića postali su sastavni dio ljudskog života, a do određenih granica i društveno su prihvaćeni. Dobna granica prvog iskustva inhalacije duhanskog dima i konzumacije alkoholnih pića sve je niža. Alkoholna pića piju se u svim životnim situacijama. Cigareta je jedan od prvih znakova "zrelosti". Sve je to dovelo do toga da se uz crnu kavu polako ali sigurno, alkoholna pića i cigarete počinju tretirati kao "legalne ili domaćinske droge", pa je i budnost društva prema njima znatno oslabila. Rezultat je svega navedenog, a to potvrđuju istraživanja u svijetu i u nas, da se pušenju duhana i pijenju alkoholnih pića odaje sve veći broj djece i mladeži. Osobe koje puše i konzumiraju alkohol posegnut će i za drogom, češće nego osobe koje ne puše i ne piju. Poput pušenja i pijenja alkoholnih pića, i zloupotreba droga započinje u ranoj mladosti. Po posljedicama koje uzrokuje pojedincima, obitelji i zajednici, smatra se jednom od najtežih sociopatoloških pojava današnjice.

U našoj sredini prvi slučajevi zloupotrebe droge javljaju se 1965. godine, uglavnom sporadično, da bi za nekoliko narednih godina dobili dimenziju ozbiljne socio-medicinske bolesti, a danas smo na pragu ovisničke epidemije.

Istraživanja su pokazala da oko 15% urbane adolescentne populacije zloupotrebljava neku od droga, izuzimajući alkohol i duhan, a barem jedan eksperiment s bilo kojom ilegalnom drogom učinilo je oko 30% mladih iznad 16 godina. Nezadovoljstvo, osjećaj ispraznosti i besperspektivnosti povećavaju motivaciju za uzimanjem sredstava ovisnosti. Obiteljska konstelacija, prisustvo sredstava ovisnosti u članova obitelji, kao i samovrednovanje učenika imaju također veoma veliko značenje.

Pridruženi rizici

Za društvenu zajednicu ta je pojava destruktivna jer je neposredno povezana s obrazovnim neuspjehom, maloljetnom delikvencijom, kriminalom, prostitucijom, zlostavljanjem, spolno prenosivim bolestima, skupim zdravstvenim tretmanima. Stoga je u općem interesu uklanjanje tih oblika ponašanja i sprečavanja njihovog širenja.
Prevencija zloupotrebe droga mukotrpan je posao koji uključuje cjelokupno društvo u suzbijanju bolesti ovisnosti i traži multidisciplinarni pristup. Naročito je važna prevencija među mladima budući da se s ovisničkim ponašanjem najčešće započinje u ranoj adolescenciji. S aspekta javnog zdravstva, najvažnija je primarna prevencija.
Suzbijanje zloupotrebe droga zbog njenih štetnih posljedica za zdravlje uvjetovano je stavom i prosviješćenošću stanovništva, samih ovisnika i svih društvenih činilaca koji svojim utjecajem mogu u velikoj mjeri podržati takva nastojanja. Najveći dio odgovornosti pada na obitelj, prosvjetne i zdravstvene djelatnike.
Obitelj ima nezamjenjivu ulogu u prevenciji bolesti ovisnosti. Tempo života u kojem roditelji rade cijeli dan, a djeca su većim dijelom slobodnog vremena prepuštena sama sebi, kao i nagomilana nezadovoljstva u obitelji, pridonose pojavi zloupotrebe droga. Stoga obitelj, kao nukleus društvenog života, treba djeci omogućiti zadovoljstvo i potporu u emocionalnom životu. Za tu ulogu roditelja treba dodatno educirati (škola odgovornog roditeljstva, savjetovališni rad u službi školske medicine). Roditelji bi svojim neovisničkim ponašanjem trebali davati djeci primjer.
Škola ima, iza obitelji, važno mjesto u čovjekovu životu: u njoj pojedinac nastavlja, nakon predškolskog odgoja, proces socijalizacije. Osnovna je koncepcija preventivnog programa u školi: promocija zdravlja, razvoj prihvatljivih modela ponašanja te otkrivanje i pomoć u suzbijanju rizičnih čimbenika zdravog i nesmetanog razvoja djeteta. Osnovne su metode rada zdravstvenoodgojna predavanja, vođenje radionica i rad u maloj grupi.

Preventivne aktivnosti školske medicine

Poznato je da se mladi često poistovjećuju sa sebi bliskim osobama, oponašajući ih u svemu, pa tako i u novim štetnim navikama, koje za mnoge započnu kao simbol "nezavisnosti" kojeg se neće moći riješiti, već će on sve više poprimiti obilježja bolesti ovisnosti.

Mlade valja naučiti, osposobiti, upozoriti i potaći:
- da se odupru pritisku okoline i društva da uzmu drogu ili neko drugo sredstvo ovisnosti,
- da nauče i usvoje vještinu donošenja odluka u rješavanju problema,
- da razviju samopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi,
- da razviju kritičko mišljenje i vještinu komunikacije,
- da formiraju ispravan stav prema sredstvima ovisnosti i upoznaju se sa štetnim posljedicama upotrebe droga, pušenja duhana i pijenja alkoholnih pića,
- da procijene ekonomske prednosti neuzimanja sredstava ovisnosti,
- da formiraju pozitivan stav prema zdravim stilovima života,
- da sami postanu sudionici i aktivni nosioci preventivnih programa među vršnjacima i u svojim obiteljima.

Zloupotreba sredstava ovisnosti vrlo je težak i kompleksan društveni problem, u čijem je suzbijanju potreban multidisciplinarni pristup i angažman cjelokupne društvene zajednice (države i njenih institucija).

Prim. dr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.
Anton Barbir, dr. med.