Salernske regule
  

VJEČNE PREPORUKE ZA ZDRAVLJE

   

U vrijeme kada je cvala medicina u arapskim zemljama, medicina na kršćanskom Zapadu nalazila se u dubokom mraku. Bila je samo zasluga samostana da ne padne u zaborav sve ono medicinsko znanje što je preostalo kao baština antičkoga starog vijeka.
  

Najsvjetlija je pojava u povijesti srednjovjekovne medicine salernska medicinska škola. To je bila prva medicinska škola u današnjem smislu, oaza koja je omogućila medicinskoj znanosti da se odupre potpunoj propasti. Prvi se tragovi salernske škole mogu slijediti unazad do 9. stoljeća.

Salerno je gradić na obali Italije, južno od Napulja, u Salernskom zaljevu, divne klime, krasna položaja, pun prirodnih ljepota. Salernitanci su antičko medicinsko znanje učinili opet pristupačnim liječnicima Zapada, dopunivši ga svojim vlastitim znanjem i iskustvom.
Salernska je medicinska škola bila prva škola na Zapadu gdje se mogla steći viša medicinska izobrazba. Prema tome, ona je preteča kasnijih medicinskih fakulteta.
  
  

Zdravstveni priručnik u stihovima
  

Djela salernskih autora bila su namijenjena liječnicima, ali ima među njima jedno djelo koje je napisano sasvim popularno i koje je namijenjeno kao zdravstveni priručnik najširem krugu čitalaca. Taj najpopularniji i najpoznatiji literarni produkt salernske škole iz 12. stoljeća nosi obično naslov "Regimen sanitatis Salernitanum", u malo slobodnijem prijevodu "Salernski sanitarni režim". To djelo poznato je i po naslovima "Flos medicinae" /"Cvijet medicine"/ i "De conservanda valetudine" /"O čuvanju zdravlja"/. Na nekim je izdanjima kao autor označen neki Johannes de Mediolano, no to je po svoj prilici zajedničko djelo nekolicine autora. Napisano je u stihovima i sadrži popularne propise za očuvanje zdravlja te cjelokupnu simptomatologiju i terapiju u zbijenu i lako razumljivu obliku. Sadržaj toga djela srž je čitave salernske medicine, ali ima i mnogo dodataka, tako da je opseg s vremenom narastao od 364 stiha, koliko je obuhvaćalo prvo izdanje, na 3.526 stihova.
Te "Salernske regule" bezbroj su puta izdane /poznato je 240 izdanja!/ i prevedene na gotovo sve jezike.
Na hrvatski jezik preveo ih je 1768. franjevac Emerik Pavić iz Slavonije, no bile su već davno prije toga poznate u nas u latinskom originalu. Evo nekoliko stihova iz njegova prijevoda, uz zadržane riječi arhaičnoga hrvatskog jezika.

  
 

Imaju te upute i sada svoju vrijednost.
Ako želiš vazda zdravo biti,
I kotomu za dugo živiti,
Od goleme brige i ljutine
Čuvati se valja do istine.

Vina vazda valja malo piti,
Za trpezom dugo ne siditi,
A po ručku ne valja spavati,
Nit u sebi vode zadržati.

Ako nemaš na ruku likara,
Koji zdrava od bolesnog stvara,
Ova troja imadeš obrati:
Veselo ti valjade stajati,
Otpočivat i osridnje jisti,
I tako ćeš zdrav uvike biti.

Kad ustaneš, vodom ruke smoči,
I operi zatim obe oči,
Pak pojasak oko sebe stegni,
I hodeći sve tilo protegni.
Kose češljaj i zube protari,
Mozak kripe te rečene stvari.

Od množine krvi obraz gori,
A i oči ona vrlo mori,
Teži tilo i žila udara,
Zato bolu poveliku stvara.
Žedni jesu, a i zatvoreni,
Sni su njima vazdare crveni.
Slatke pljuvke i suhog jezika
Gorka slatka jesu njima slika.

Lipa trava jest zelje ljubica,
Koga boli od vina glavica,
Ona njemu bolu odnimljuje,
I težinu glave olagljuje.

 
  

Nema sumnje da su takvi zdravstveni savjeti u 12. stoljeću imali veoma veliko značenje. U ono vrijeme, kada je samo rijetkim pojedincima bilo moguće potražiti liječnički savjet, ispunjavala je ta knjižica važan zadatak, pogotovo time što je ljude upućivala u higijenske propise, koji su u ono vrijeme bili u širokim krugovima još prilično nepoznati. Ti su se stihovi lako pamtili, pa su ih već djeca učila naizust.
  
      

Prim. dr. Ivica Ružička, dr. med.