Zračenje spirometrije u medicini rada

POKAZATELJ RADNE SPOSOBNOSTI

Spirometrija je ispitivanje ventilacijske funkcije pluća, odnosno ispitivanje nekih statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta, koje se u medicini rada redovito obavlja u okviru pregleda prije zapošljavanja i tijekom zaposlenja na radnim mjestima koja zahtijevaju veće fizičke napore, pri kojima je povećana potreba za kisikom.

Spirometriju rade: radnici koji ručno prenose teške terete ili obavljaju teški fizički rad (rudari, kamenoresci, klesari, neki građevinski radnici, ribari, automehaničari), ili gdje su radnici uz to izloženi i radu pod povišenim atmosferskim tlakom (ronioci, kesonski radnici), odnosno zagađenjima zraka (vatrogasci), na radnim mjestima kod kojih postoji velik rizik od izvanrednih situacija u kojima radnici moraju imati dobru fizičku spremnost (pomorci), na radnim mjestima gdje bi uvjeti rada mogli pogoršati neku plućnu bolest i tamo gdje na radnom mjestu postoje profesionalne štetnosti koje izazivaju različite profesionalne bolesti pluća (prašine koje izazivaju oštećenja plućnog tkiva svojim nakupljanjem i zamjenom normalnog plućnog tkiva vezivnim tkivom - azbest, kremena prašina, ugljena prašina; različite prašine, plinovi i pare koji izazivaju upale i druga oštećenja pluća svojim otrovnim djelovanjem ili su kancerogene - plinovi nadražljivci, kao što su klor i fluor, sumporni dioksid, sumporvodik, amonijak, dušični oksidi, fenoli, plinovi zagušljivci -

ugljični dioksid i monoksid, metan: krom, nikal, kobalt, cink; prašine koje izazivaju alergijske i slične reakcije u dišnim putovima, slične napadajima astme - krom, nikal, kobalt, cink, magnezij, bakar, lan, pamuk, konoplja, plijesni).

Funkcija pluća

Pojam ventilacija označava izmenu zraka između okružujućeg zračnog omotača (atmosfere) i pluća, odnosno plućnih mjehurića.
Ventilacijska funkcija pluća posredni je pokazatelj stupnja oštećenja pluća pojedinim bolestima, odnosno pokazatelj o kojem ovisi profesionalna radna sposobnost radnika koji obavljaju poslove koji zahtijevaju dodatne dišne napore, odnosno opća radna sposobnost svih ostalih radnika kod različitih profesionalnih i neprofesionalnih plućnih bolesti, čijom kontrolom možemo pratiti dalji razvoj neke postojeće bolesti ili kontrolirati uspjeh liječenja ili rehabilitacije.
Pojam "mala spirometrija", koji se koristi u praksi, obuhvaća mjerenje temeljnih statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta (najčešće vitalni kapacitet - VC, forsirani izdisajni volumen u prvoj sekundi - FEV, omjer FEV1/VC, vršni protok pri izdisaju - PEF, maksimalni minutni volumen MMV, forsirani protok pri izdisaju na razini 25%, 50% i 75% VC, ukupni forsirani protok pri izdisaju između 25% i 75% razine VC te između 75% i 85% razine VC). Pri tom mjerenju jedino je vitalni kapacitet statički kapacitet, a ostalo su dinamički volumeni, što znači da predstavljaju promjene statičkih volumena tijekom određenog vremena.

Vitalni kapacitet pluća

Aparati kojima se danas koristimo za izvođenje spirometrije toliko su jednostavni da je dovoljno upisati podatke o pacijentu, pacijent maksimalno udahne zrak iz okoline, a zatim najbrže što može i do kraja izdahne zrak iz pluća u aparat. Nakon toga aparat sam računa sve ostale potrebne volumene i kapacitete. Pritom je važna suradnja pacijenta i pravilna tehnika. Radi točnosti, najvažnije je da se kod spirometrije ne diše na nos i da se zrak u cijelosti izdahne iz pluća. Radi veće točnosti, testiranje se izvodi tri puta za redom.

Vitalni je kapacitet maksimalna količina zraka koju možemo udahnuti nakon maksimalnog izdisaja. Smanjen je kod tzv. restriktivnih smetnji ventilacije i njihov je temeljni pokazatelj (bolesti ili stanja koja smanjuju dišnu površinu pluća ili smanjuju rastezljivost plućnog tkiva, odnosno stijenke grudnog koša ili ošita - neke profesionalne bolesti pluća, plućna tuberkuloza, odstranjenje dijela pluća, nakon zračenja, nakon operacija i ozljeda grudnog koša, razaranja plućnih mjehurića u emifizemu, gojaznost).
Smanjenje navedenih protoka pokazatelj je promjena u dišnim putovima koje dovode do povećanog otpora, odnosno otežanog strujanja zraka kroz dišne putove, tzv. opstruktivnih smetnji ventilacije (kratkotrajnih i prolaznih kod astme, dugotrajnih kod kroničnog bronhitisa i drugih promjena u građi dišnih putova).
Starenjem također dolazi do smanjenja statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta. Učinak starenja znatno se pojačava pušenjem i izloženošću štetnim agensima. Plućni volumeni i kapaciteti za 10% su veći kod muškaraca nego kod žena. Svi plućni volumeni i kapaciteti povećavaju se s povećanjem stojeće visine. Utjecaj visine, dobi i spola uzimajući u obzir i jednadžbe iz kojih se računaju normalne vrijednosti za određenu visinu, dob i spol kod većih skupina ljudi. Da bi se razlikovale normalne od smanjenih ili povećanih vrijednosti ventilacijskih funkcija pluća, osim njihovih apsolutnih vrijednosti, treba znati i postotne vrijednosti u odnosu na normalne.

Rezerva disanja

Za radnu sposobnost od velike je važnosti maksimalna minutna ventilacija, odnosno najveća količina zraka koju čovjek može udahnuti u jednoj minuti kod određene frekvencije disanja. Umnožak je dišnog volumena i frekvencije disanja. Kod zdravih ljudi ona može biti i 30 puta veća od minutne ventilacije u mirovanju. Omjer između prve i druge predstavlja tzv. rezervu ventilacije. Dišni volumen pri teškom fizičkom naporu može iznositi i do 50% vitalnog kapaciteta. Kod ljudi sa smetnjama ventilacije (restriktivnog ili opstruktivnog tipa) rezerva ventilacije može biti značajno smanjena. Poteškoće u disanju pojavit će se pri svakom fizičkom naporu koji je veći od potpunog mirovanja ako nema rezerve ventilacije, odnosno ako je vrijednost maksimalne minutne ventilacije jednaka vrijednosti minutne ventilacije u mirovanju. U istom slučaju poteškoće u disanju pojavit će se i ako je vitalni kapacitet toliko smanjen da je manji od potrebnog dišnog volumena pri određenom naporu. Ti primjeri ilustriraju odnos radne sposobnosti i temeljnih dinamičnih i statičkih plućnih volumena.
Prema tome, pri ocjeni radne sposobnosti nije uvijek važno znati samo značajke funkcije pluća u mirovanju, već i kolika je mogućnost maksimalnog povećanja plućne funkcije pri obavljanju rada koji je popraćen određenom razinom fizičkog opterećenja, da bi se znalo može li to povećanje funkcije pluća zadovoljiti potrebu tkiva za kisikom, koja se pri fizičkom radu značajno povećava. Zato je u ocjenjivanju radne sposobnosti te u ocjeni težine bolesti kod radnika s profesionalnim bolestima pluća od osobite važnosti spirometrija pri fizičkom opterećenju.

Doc. dr. sc. Ivica Kontošić, dr. med.