Zračenje spirometrije u medicini
rada
|
|
POKAZATELJ RADNE SPOSOBNOSTI
|
|
Spirometrija je ispitivanje ventilacijske funkcije
pluća, odnosno ispitivanje nekih statičkih i dinamičkih plućnih volumena
i kapaciteta, koje se u medicini rada redovito obavlja u okviru pregleda
prije zapošljavanja i tijekom zaposlenja na radnim mjestima koja zahtijevaju
veće fizičke napore, pri kojima je povećana potreba za kisikom.
|
|
|
Spirometriju rade: radnici koji ručno prenose teške terete ili obavljaju
teški fizički rad (rudari, kamenoresci, klesari, neki građevinski radnici,
ribari, automehaničari), ili gdje su radnici uz to izloženi i radu pod
povišenim atmosferskim tlakom (ronioci, kesonski radnici), odnosno zagađenjima
zraka (vatrogasci), na radnim mjestima kod kojih postoji velik rizik od
izvanrednih situacija u kojima radnici moraju imati dobru fizičku spremnost
(pomorci), na radnim mjestima gdje bi uvjeti rada mogli pogoršati neku
plućnu bolest i tamo gdje na radnom mjestu postoje profesionalne štetnosti
koje izazivaju različite profesionalne bolesti pluća (prašine koje izazivaju
oštećenja plućnog tkiva svojim nakupljanjem i zamjenom normalnog plućnog
tkiva vezivnim tkivom - azbest, kremena prašina, ugljena prašina; različite
prašine, plinovi i pare koji izazivaju upale i druga oštećenja pluća svojim
otrovnim djelovanjem ili su kancerogene - plinovi nadražljivci, kao što
su klor i fluor, sumporni dioksid, sumporvodik, amonijak, dušični oksidi,
fenoli, plinovi zagušljivci -
|
ugljični
dioksid i monoksid, metan: krom, nikal, kobalt, cink; prašine koje izazivaju
alergijske i slične reakcije u dišnim putovima, slične napadajima astme
- krom, nikal, kobalt, cink, magnezij, bakar, lan, pamuk, konoplja, plijesni).
|
|
|
Funkcija pluća
|
|
Pojam
ventilacija označava izmenu zraka između okružujućeg zračnog omotača (atmosfere)
i pluća, odnosno plućnih mjehurića.
Ventilacijska funkcija pluća posredni je pokazatelj stupnja oštećenja
pluća pojedinim bolestima, odnosno pokazatelj o kojem ovisi profesionalna
radna sposobnost radnika koji obavljaju poslove koji zahtijevaju dodatne
dišne napore, odnosno opća radna sposobnost svih ostalih radnika kod različitih
profesionalnih i neprofesionalnih plućnih bolesti, čijom kontrolom možemo
pratiti dalji razvoj neke postojeće bolesti ili kontrolirati uspjeh liječenja
ili rehabilitacije.
Pojam "mala spirometrija", koji se koristi u praksi, obuhvaća
mjerenje temeljnih statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta
(najčešće vitalni kapacitet - VC, forsirani izdisajni volumen u prvoj
sekundi - FEV, omjer FEV1/VC, vršni protok pri izdisaju - PEF, maksimalni
minutni volumen MMV, forsirani protok pri izdisaju na razini 25%, 50%
i 75% VC, ukupni forsirani protok pri izdisaju između 25% i 75% razine
VC te između 75% i 85% razine VC). Pri tom mjerenju jedino je vitalni
kapacitet statički kapacitet, a ostalo su dinamički volumeni, što znači
da predstavljaju promjene statičkih volumena tijekom određenog vremena.
|
|
|
Vitalni kapacitet pluća
|
|
Aparati
kojima se danas koristimo za izvođenje spirometrije toliko su jednostavni
da je dovoljno upisati podatke o pacijentu, pacijent maksimalno udahne
zrak iz okoline, a zatim najbrže što može i do kraja izdahne zrak iz pluća
u aparat. Nakon toga aparat sam računa sve ostale potrebne volumene i
kapacitete. Pritom je važna suradnja pacijenta i pravilna tehnika. Radi
točnosti, najvažnije je da se kod spirometrije ne diše na nos i da se
zrak u cijelosti izdahne iz pluća. Radi veće točnosti, testiranje se izvodi
tri puta za redom.
|
|
Vitalni je kapacitet maksimalna količina zraka
koju možemo udahnuti nakon maksimalnog izdisaja. Smanjen je kod tzv. restriktivnih
smetnji ventilacije i njihov je temeljni pokazatelj (bolesti ili stanja
koja smanjuju dišnu površinu pluća ili smanjuju rastezljivost plućnog tkiva,
odnosno stijenke grudnog koša ili ošita - neke profesionalne bolesti pluća,
plućna tuberkuloza, odstranjenje dijela pluća, nakon zračenja, nakon operacija
i ozljeda grudnog koša, razaranja plućnih mjehurića u emifizemu, gojaznost).
Smanjenje navedenih protoka pokazatelj je promjena u dišnim putovima koje
dovode do povećanog otpora, odnosno otežanog strujanja zraka kroz dišne
putove, tzv. opstruktivnih smetnji ventilacije (kratkotrajnih i prolaznih
kod astme, dugotrajnih kod kroničnog bronhitisa i drugih promjena u građi
dišnih putova).
Starenjem također dolazi do smanjenja statičkih i dinamičkih plućnih volumena
i kapaciteta. Učinak starenja znatno se pojačava pušenjem i izloženošću
štetnim agensima. Plućni volumeni i kapaciteti za 10% su veći kod muškaraca
nego kod žena. Svi plućni volumeni i kapaciteti povećavaju se s povećanjem
stojeće visine. Utjecaj visine, dobi i spola uzimajući u obzir i jednadžbe
iz kojih se računaju normalne vrijednosti za određenu visinu, dob i spol
kod većih skupina ljudi. Da bi se razlikovale normalne od smanjenih ili
povećanih vrijednosti ventilacijskih funkcija pluća, osim njihovih apsolutnih
vrijednosti, treba znati i postotne vrijednosti u odnosu na normalne.
|
|
|
Rezerva disanja
|
|
Za radnu sposobnost od velike je važnosti maksimalna minutna ventilacija,
odnosno najveća količina zraka koju čovjek može udahnuti u jednoj minuti
kod određene frekvencije disanja. Umnožak je dišnog volumena i frekvencije
disanja. Kod zdravih ljudi ona može biti i 30 puta veća od minutne ventilacije
u mirovanju. Omjer između prve i druge predstavlja tzv. rezervu ventilacije.
Dišni volumen pri teškom fizičkom naporu može iznositi i do 50% vitalnog
kapaciteta. Kod ljudi sa smetnjama ventilacije (restriktivnog ili opstruktivnog
tipa) rezerva ventilacije može biti značajno smanjena. Poteškoće u disanju
pojavit će se pri svakom fizičkom naporu koji je veći od potpunog mirovanja
ako nema rezerve ventilacije, odnosno ako je vrijednost maksimalne minutne
ventilacije jednaka vrijednosti minutne ventilacije u mirovanju. U istom
slučaju poteškoće u disanju pojavit će se i ako je vitalni kapacitet toliko
smanjen da je manji od potrebnog dišnog volumena pri određenom naporu.
Ti primjeri ilustriraju odnos radne sposobnosti i temeljnih dinamičnih
i statičkih plućnih volumena.
Prema tome, pri ocjeni radne sposobnosti nije uvijek važno znati samo
značajke funkcije pluća u mirovanju, već i kolika je mogućnost maksimalnog
povećanja plućne funkcije pri obavljanju rada koji je popraćen određenom
razinom fizičkog opterećenja, da bi se znalo može li to povećanje funkcije
pluća zadovoljiti potrebu tkiva za kisikom, koja se pri fizičkom radu
značajno povećava. Zato je u ocjenjivanju radne sposobnosti te u ocjeni
težine bolesti kod radnika s profesionalnim bolestima pluća od osobite
važnosti spirometrija pri fizičkom opterećenju.
|
|
|
Doc. dr. sc. Ivica Kontošić, dr. med.
|
|
 |