Sindrom profesionalnog sagorijevanja - „Burnout syndrom“
 
DA NE POSTANEMO PEPEO
 
U današnje vrijeme sve smo više izloženi stresu i stalnim pritiscima koji dolaze iz različitih domena našega života - obveze u privatnom životu, obveze na poslu, financijska nesigurnost, politička previranja i ostali čimbenici koji posredno ili neposredno utječu na nas. Posao je neizostavan dio našega života i, s obzirom na to da na poslu provedemo značajan dio svoga životnog vijeka, kvaliteta života provedenog na poslu ima veliku važnost.
 
 


Osobe na poslu najčešće su izložene stresu i različitim stresorima. U stresne situacije (stresore) ubrajaju se: financije, nepredvidive situacije, nedostatan broj djelatnika, loša organizacija rada, administracija, preopterećenost poslom, sukobi s kolegama, uvođenje novih tehnologija itd. Možemo reći da stres nastaje kada se pojedinac susretne sa situacijom ili događajem s kojima se nije u stanju nositi s obzirom na svoje mogućnosti.
 
 
Negativno iskustvo ili izazov
 
Prema službenoj definiciji, stres je tjelesna ili mentalna napetost koju izazivaju čimbenici koji mijenjaju postojeću ravnotežu. Također je važno naglasiti da svaka osoba različito reagira na stresore u svojoj radnoj okolini. Naime, određene situacije pojedinac može shvatiti kao izuzetno negativno iskustvo, dok netko drugi istu situaciju može shvatiti kao izazov i mogućnost da pokaže svoje sposobnosti i znanje.

Pojedinac će bolje podnijeti stres ako mu nije dugotrajno izložen (gotov radni zadatak, godišnji odmor, promjena radnog zadatka ili mjesta) jer u tom periodu osoba može ponovo „napuniti baterije“ i krenuti u nove radne zadatke. Kontinuirano izlaganje stresu dovodi s vremenom do promjena u psihičkom i fizičkom zdravlju. Ono što je također vrlo važno i umanjuje posljedice stresa jest nagrada za dobro obavljen posao, koja može biti u obliku pohvale, financija ili bilo kakve druge stimulacije.

Prema izvještajima Europske agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, svaka četvrta osoba ima problema uzrokovanih stresom na radnom mjestu, a prema procjenama 50-60% izgubljenih radnih dana može se pripisati utjecaju stresa, odnosno, gotovo da je nemoguće na poslu izbjeći stresne situacije s kojima se kad-tad svaki pojedinac susretne.
 
 
Najugroženiji zdravstveni radnici
 
Već 1974. godine Freudenberg je u znanstvenoj literaturi počeo koristiti termin „burnout“ ili sindrom profesionalnog sagorijevanja, koji je označio promjene koje pojedinac doživljava vezano za njegovo radno mjesto. Sindrom profesionalnog sagorijevanja najčešće se javlja u zanimanjima koja se bave uslužnim djelatnostima vezanim za zdravlje (pomažuće profesije), odnosno gdje postoji pružatelj usluge i primatelj usluge (medicinske sestre, liječnici, socijalni radnici, učitelji...), mada se u širem kontekstu može primijeniti na gotovo svako zanimanje.

Sindrom profesionalnog sagorijevanja podrazumijeva osjećaj iscrpljenosti, gubitak energije, gubitak idealizma i motivacije, bespomoćnost, frustraciju, udaljavanje od posla, sumnju u vlastite profesionalne sposobnosti i shvaćanje klijenta kao da je predmet. Osobe često ne shvaćaju da se s njima nešto dešava i da su u procesu sindroma profesionalnog sagorijevanja. Često se sa sindromom sagorijevanja povezuju i različite psihičke i fizičke promjene: nesanica, bolesti ovisnosti, glavobolje, promjene ponašanja, depresija, anksioznost, bolesti srca i krvnih žila, bolesti probavnog sustava itd. Osobe koje su pod utjecajem sindroma profesionalnog sagorijevanja češće rade greške u svom poslu, koriste bolovanje, daju otkaz i ulaze u sukobe s kolegama.

Sindrom profesionalnog sagorijevanja nastaje kao kombinacija osobina zaposlenika (dob, spol, osobnost, stav prema poslu) i organizacije posla (organizacijski čimbenici). Iako su osobine zaposlenika jako važne, u većini literature smatra se da su upravo organizacija posla i uvjeti na poslu puno važniji čimbenik koji vodi prema sindromu profesionalnog sagorijevanja.
 
 
Faze sindroma profesionalnog sagorijevanja
 
• Prva faza - idealizam i dokazivanje
- posvećenost poslu, nastojanje da se posao obavi besprijekorno, pozitivan stav prema poslu;
• Druga faza - početno nezadovoljstvo
- posao dolazi na prvo mjesto, zanemaruje se društveni život (obitelj, prijatelji); loše raspoloženje, gubitak ideala; osoba shvaća da nešto nije u redu, ali ne može si pomoći;
• Treća faza - razočaranje i izolacija
- osoba se izolira od okoline, česti su sukobi s kolegama, agresivno ponašanje, promjene ponašanja, otežani su mišljenje i koncentracija;
• Četvrta faza - završna faza
- gubitak samopoštovanja, osjećaj neuspješnosti, sumnja u vlastitu izvedbu, smanjena produktivnost; razvoj bolesti ovisnosti, razvoj depresije, suicidalne ideje, napuštanje posla.
Treća i četvrta faza mogu se preklapati i ne moraju nužno slijediti jedna iza druge.
U procesu sindroma sagorijevanja kao zaštitni čimbenik osobito su se pokazali zadovoljstvo na poslu i socijalna potpora (obitelj, prijatelji). Drugim riječima, osobe koje uspijevaju naći užitak i zadovoljstvo u svom poslu imaju i ispunjen privatni život (prijatelji, obitelj, sport, rekreacija, hobiji) te imaju manju mogućnost razvoja sindroma profesionalnog sagorijevanja.
 
 
Što možemo napraviti za sebe
 
Intervencije mogu biti:
• na razini organizacije:
- restrukturiranje posla (promjena radnoga mjesta, izmjena odgovornosti, smanjenje zahtjeva na poslu, promjene u radnom vremenu zaposlenika),
- edukacija radnika (informiranje, podizanje kvalitete rada),
- transparentnost u radu,
- team building,
- supervizija, konzultacije, podrška zaposlenicima,
- bolja komunikacija sa zaposlenicima;
• na osobnoj razini:
- različite tehnike samopomoći i relaksacije,
- prilagoditi se situaciji, ali ostati vjeran sebi,
- odvojiti profesionalno od privatnog,
- edukacija (prepoznati znakove stresa),
- zatražiti pomoć stručnjaka,
- kvalitetno korištenje slobodnoga vremena,
- promjena posla.

Naravno, treba biti svjestan činjenice da je u današnje vrijeme lako izgubiti radno mjesto i prava. Pitanje je koliko se organizacijski čimbenici mogu stvarno promijeniti. Ono što nam preostaje jest da sagledamo sebe i nastojimo si pomoći na najbolji mogući način. Nema svatko materijalnu mogućnost da promijeni posao, ali može pokušati promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, a da se najmanje kompromitira.
„Life is great adventure or nothing at all“ (Život je velika avantura ili nije ništa.) - Helen Keller.
 
 
Morana Tomljenović, dr.med.