Voda
 
TEKUĆINA ŽIVOTA
 
Koji je pojedinačno najveći sastavni dio ljudskoga tijela? To je voda. Ona čini oko 50 do 70% tjelesne težine odrasle osobe. Sva tjelesna tkiva – od krvi do kostiju, mišića i masnoga tkiva – sadrže vodu u različitim količinama. Bez vode ne bismo mogli preživjeti više od oko tjedan dana, dok bez hrane možemo živjeti i do šest tjedana.
 
 
Voda igra važnu ulogu u praktički svakoj tjelesnoj funkciji, što ju čini jednim od naših najvažnijih hranjivih sastojaka. Ona pruža medij u kojem se događa većina kemijskih reakcija u tijelu, ona služi kao sredstvo transporta hranjivih sastojaka prema tkivima i za odstranjivanje otpadnih proizvoda iz tijela.

Voda je glavni dio svake tjelesne tekućine, uključujući krv, slinu, želučani sok, amnionsku tekućinu i mokraću; služi također kao podmazivač za zglobove i oči, kao amortizer kod trešnje nekih organa i tkiva, pomaže regulirati tjelesnu temperaturu i održava volumen krvi. Drugim riječima, bez vode nema života.

Svakodnevno se voda gubi putem normalnih tjelesnih funkcija, kao što su znojenje, disanje, mokrenje i rad crijeva. Stoga, da se izbjegne dehidracija i osiguraju optimalne funkcije, tekućina treba biti stalno nadomještavana.

Naprimjer, gubitak već od 2% tjelesne težine putem dehidracije može uzrokovati glavobolju, umor i oštećenje fizičkih sposobnosti, dok će gubitak od 15 do 20% tjelesne težine, vrlo vjerojatno, biti fatalan.
 
 
Ni previše nije dobro
 
Možda je manje poznato, ali postoje opasnosti i od previše vode. Intoksikacija vodom, to jest hiperhidracija, ozbiljno je stanje koje se pojavljuje kad se piju velike količine vode u suviše kratkom vremenu. To uzrokuje poremetnju ravnoteže elektrolita u organizmu, s brzim padom koncentracije natrija u krvi, nazvanu hiponatremia. Mozak je posebno ranjiv na te učinke. Oticanje mozga može dovesti do glavobolje, mučnine, povraćanja, čak i grčeva, kome i smrti. Međutim, za mnoge od nas nema razloga da brinemo jer se većina smrtnih slučajeva povezanih s intoksikacijom vodom dogodila kao posljedica dugotrajne i naporne tjelovježbe (trčanja maratona i tome slično), za vrijeme koje elektroliti nisu bili pravilno nadomješteni, ali su ipak velike količine vode bile popijene.

Sve to dovodi nas do pitanja: koliko ustvari trebamo vode? Nažalost, na to nema jednostavnog odgovora i mišljenja liječnika i nutricionista razlikuju se. Dok neki zagovaraju općenito prihvaćenu teoriju od „8 čaša dnevno“, drugi smatraju da je ta preporuka nedostižna i nepotrebna za mnoge od nas. U međuvremenu, američki Institut za medicinu savjetuje da ukupni dnevni unos tekućine bude 3,7 litara za muškarce i 2,7 litara za žene – za osobe u dobi od 19 i više godina. Premda te količine izgledaju velike, one su temeljene na ukupnom unosu vode i uključuju svu tekućinu koja se nalazi i u hrani i u drugim pićima osim vode (sokovi, čaj, kava).

Doista, mnogi faktori utječu na naše potrebe za tekućinom, uključujući dob, spol, klimu, doba godine, prehranu, razinu fizičke aktivnosti, tako da nema neke određene količine tekućine koja bi se mogla odnositi na svakoga. Izgleda da je za većinu zdravih ljudi, s normalnom prehranom, unos vode u organizam i gubitak vode u ravnoteži. Ako se popije više nego što je potrebno, bubrezi će višak jednostavno eliminirati, a kad tijelo zahtijeva više, osjet žeđi riješit će tu situaciju.
Prema tome, sve dok prihvaćamo razuman pristup unosu tekućine, vjerojatno ćemo imati malo razloga za brigu – bez obzira na to preferiramo li mineralnu vodu, narančin sok ili šalicu čaja.
 
 
Ivo Belan, dr.med.