Impetigo
 
ZARAZNE RANE
 
Impetigo je zarazna, površinska, gnojna, lokalna infekcija kože uzrokovana bakterijama. Najčešći su uzročnici bakterije zlatni stafilokok i piogeni streptokok.
 
 
Česta je njegova pojava kod djece, naročito mlađe od šest godina. Radi se o vrlo zaraznoj infekciji, koja se većinom prenosi putem kontakata, od osobe na osobu.

U umjerenoj se klimi najčešće pojavljuje za vrijeme ljetnih mjeseci. Čimbenici koji pridonose njegovoj pojavi jesu: toplina, visoka vlaga, slaba higijena, kožna oštećenja te sudjelovanje u nekim kontaktnim sportovima. Prisustvo bakterija u nosu, ždrijelu, pazusima i genitalno pridonosi povećanom riziku nastanka impetiga i drugih stafilokoknih infekcija.




S mjehurićima i bez njih
Impetigo se pojavljuje u formi buloznog impetiga sa stvaranjem mjehura i u obliku ne-buloznog impetiga, gdje je faza stvaranja mjehurića vrlo kratka.

Bulozni impetigo nastaje zbog lokalnog otpuštanja toksina iz bakterije zlatni stafilokok (Staphilococcus aureus) na mjestu kožne infekcije, s nastankom mjehura, odnosno bula. Bakterija se može dokazati brisom koji se uzme s površine kože, odnosno iz tekućine iz mjehura. Bulozni impetigo pojavljuje se češće na koži koja nije oštećena, pogotovo na tzv. intertriginoznim mjestima (prepone, pazusi) nego nebulozni impetigo. Bulozni impetigo rijetko nastaje u dojenačkoj dobi, s kliničkom slikom pojave prozirnih mlohavih mjehura, do 5 cm u promjeru, koji nakon pucanja ostavljaju ljuštenje u obliku ogrlice.

Tipično je za nebulozni impetigo da se javlja na mjestu oštećenja kože nastalog grebanjem (npr. nakon ugriza insekata, zbog svrbeža kod različitih upala kože), nakon male traume kože ili nakon drugih kožnih promjena i slabljenja lokalne obrane kože (npr. zbog vodenih kozica, ekcema).

U većini slučajeva prvo se pojave crvene mrlje, nakon kojih vrlo kratko nastaju gnojni mjehurići, vrlo tankog pokrova koji lako puca, ostavljajući iza sebe površna oštećenja kože s karakterističnim žućkastim krastama boje meda. Promjene se šire na susjednu kožu te mogu nastati veća žarišta. Najčešća lokalizacija su lice, naročito koža oko nosa i usta, te otkriveni dijelovi ekstremiteta.

Pranje uz antibiotik
Kod lakših i pojedinačnih promjena moguće je spontano cijeljenje, a za većinu promjena bit će dovoljna lokalna antibiotska terapija (mupirocin mast, mast s fusidičnom kiselinom). Terapija također uključuje pranje zahvaćenih mjesta te skidanje krasta, što se može olakšati primjenom vlažnih obloga. Upotreba sredstava za dezinfekciju, poput klorheksidina ili povidon jodida, nema važnu ulogu u liječenju.

Kod proširenih promjena ili ako su one popraćene sistemskim simptomima poput povišene temperature, daje se antibiotik u obliku sirupa ili tableta. Ako je infekcija nastala naknadno, na promjenama zbog neke druge kožne bolesti, onda liječimo i nju.
Komplikacije su rijetke (infekcija dubljih dijelova kože, upala limfnih putova, poststreptokokna upala bubrega). Veza između streptokoknog impetiga i akutne reumatske groznice nije dokazana.

Najteže kod osjetljivih
Kod zdravstveno osjetljivijih populacija (novorođenčad, osobe oslabjelog imuniteta, osobe s bubrežnim zatajenjem) širenje sojeva stafilokoka koji izlučuju specijalne toksine eksfolijatine može, rijetko, dovesti do nastanka teškog generaliziranog oblika bolesti, sa znakovima ljuštenja površinskog sloja kože.

 
 
Mr.sc. Liliana Stojnić Soša, dr.med.