Alergijska oboljenja kože
 
ALERGENI I IRITANSI SVUDA OKO NAS
 
Posljednjih godina učestalost alergijskih bolesti u značajnom je porastu pa one predstavljaju značajan medicinski problem.
Postoje četiri tipa reakcije preosjetljivosti, a najvažnija su za kožne manifestacije dva tipa: tip I ili rana reakcija preosjetljivosti i tip IV – ili kasna reakcija preosjetljivosti.
 
 
Šare na koži U prvom obliku preosjetljivosti kontakt s alergenima rezultira nastankom protutijela IgE, koja se vežu za mastocite i bazofile, a u narednom kontaktu dolazi do otpuštanja različitih medijatora upale, posebno histamina. Ti medijatori upale uzrokuju kožne manifestacije, a ponekad i simptome respiratornog i gastrointestinalnog trakta te, rijetko, najteži oblik alergijske reakcije - anafilaktički šok. Najčešća klinička manifestacija rane reakcije preosjetljivosti jest urtikarija, koja može biti praćena angioedemom (Oedema Quincke). Treba imati na umu da urtikarija može nastati i zbog djelovanja različitih neimunoloških mehanizama i fizikalnih čimbenika, kao što su toplina, hladnoća, fizički napor.

Urtikarija je monomorfna dermatoza, obilježena naglom pojavom urtika, oštro ograničenih oteklina kože, različite veličine i oblika, crvene, bijele ili ružičaste boje (Slika 1.) Promjene brzo nastaju i brzo nestaju, a praćene su intenzivnim svrbežom. Prema dužini trajanja, urtikarija može biti akutna (do 6 tjedana) ili kronična (duže od 6 tjedana), kontinuirana ili rekurentna (s periodima bez urtika).
 
 
Brojni uzroci
 
Najčešći su uzroci akutne urtikarije hrana (ribe, školjke, jaja, mlijeko, jagode i šumsko voće, orašasto voće i sl.), konzervansi i aditivi, lijekovi (analgetici, antibiotici, sedativi, anestetici, vitamini, dijagnostički preparati i sl.), infekcije, ubod insekta (osa, pčela, stršljen), krvni pripravci, serumi i cjepiva.

Kronična urtikarija može biti uzrokovana i fizikalnim čimbenicima (hladnoća, toplina, pritisak, UV zračenje i sl.), ili je često udružena s nekim autoimunim bolestima (vitiligo, dijabetes, autoimune bolesti štitnjače), fokusima (bakterijske infekcije ždrijela i nosa), infekcijama (H. pylori, parazitoze) i kroničnim upalnim procesima (kolecistitis, gastritis, GERB).

U oko 20% slučajeva pojavu urtikarije prati pojava angioedema (Slika 2.), naglo nastalog potkožnog otoka kože i sluznica. Najčešće zahvaća vjeđe, usne, jezik, genitalije i dušnik. Nastali edem povlači se sporije od urtika i obično traje 2-3 dana.
Životno ugrožavajuća alergija

Ne smijemo zaboraviti da alergeni koji uzrokuju reakcije ranog tipa mogu uzrokovati i maksimalnu varijantu alergijske reakcije - anafilaktički šok, koji može biti, ali ne obvezno, praćen kožnim promjenama. To je hitno stanje u medicini, koje nastupa unutar nekoliko minuta od ekspozicije alergenu. Koža bolesnika je vlažna, blijeda i hladna, disanje je otežano, tlak pada do nemjerljivih vrijednosti, uz poremećaj i gubitak svijesti.

Dalje od alergena!
Dijagnoza urtikarije postavlja se na temelju iscrpne anamneze (podaci koje bolesnik daje o svojoj bolesti, sličnim bolestima u obitelji, drugim ili pridruženim bolestima) i kliničke slike te, ponekad, biopsije promijenjene kože i patohistološke analize.
Najvažnije u liječenju urtikarije jest izbjegavanje uzročnog alergena. Tako se kod urtikarije uzrokovane hranom uvodi eliminacijska dijeta. Uz uklanjanje uzroka, u liječenju se najčešće primjenjuju antihistaminici i eventualno kortikosteroidi. U slučaju respiratornih simptoma i bronhospazma praćenog otežanim disanjem, potrebno je primijeniti aminofilin, a u slučaju šoka neophodno je primijeniti adrenalin. Ako je bolesnik doživio anafilaktičku reakciju na ubod insekta, preporučuje se liječenje hiposenzibilizacijom ili preventivno nošenje injekcije adrenalina (EpiPen i sl.), koju bolesnik treba primijeniti u slučaju ponovnog uboda insekta.

Za dokazivanje uzročnog alergena najčešće se primjenjuju kožni testovi (test utrljavanja, prick test, scracth test, intradermalni test), laboratorijske pretrage (RIST, RAST, CAST-ELISA) ili ekspozicijski testovi (npr. kod alergije na lijekove).

 
 
Opasni kontakt
 

Za razliku od rane reakcije, kasna reakcija preosjetljivosti tipa IV posredovana je limfocitima T i manifestira se pojavom kontaktnog alergijskog dermatitisa (Slika 3.).

Kontaktni alergijski dermatitis potrebno je razlikovati od iritativnog (nealergijskog) dermatitisa (Slika 4.), koji je posljedica djelovanja iritirajućih tvari na kožu. Oba se oblika dermatitisa mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Također, potrebno je naglasiti da se na podlozi kontaktnog iritativnog dermatitisa može razviti kontaktni alergijski dermatitis.


Najčešći alergeni koji uzrokuju kontaktni alergijski dermatitis jesu tvari male molekularne težine (hapteni), npr. nikal, krom, kobalt, deterdženti, formaldehid, guma, plastične mase, kozmetička sredstva i mirisi, lijekovi, neki prehrambeni proizvodi. Promjene se očituju unutar 24 do 48 sati nakon ponovnog kontakta senzibilizirane osobe s alergenom. U akutnom obliku javljaju se promjene poput crvenila (eritema), otoka (edema), mjehurića (vezikula) i ponekad mjehura (bula), pretežno na izloženim dijelovima tijela, kao što su lice, vrat, šake, stopala, podlaktice. U kasnijem tijeku nastaju mjehuri, prelaze u erozije, kruste te cijele uz ljuštenje kože. Promjene obično prati intenzivan svrbež. U kroničnom obliku izraženi su crvenilo (eritem), suhoća, zadebljanje kože (lihenifikacija), ljuštenje (deskvamacija) uz pojavu bolnih ragada.

Akutni iritativni dermatitis nastaje odmah nakon kontakta s izrazito jakim iritansima, kao što su kiseline i lužine, otapala, razrjeđivači, djelovanje fizikalnih čimbenika (UV zračenje, rendgenske zrake, laserske zrake). Radi se o upali na mjestu djelovanja iritansa, a promjene se očituju crvenilom (eritemom), otokom (edemom) i ponekad nastankom mjehura (bula) i erozija, te posljedičnim ljuštenjem kože. Upalu prati osjećaj pečenja i zatezanja, dok je svrbež slabije izražen. Kronični iritativni dermatitis nastaje zbog dugotrajnog i kumulirajućeg djelovanja iritirajućih tvari na kožu, što uzrokuje poremećaj Ph kože, zaštitnog lipidnog sloja kože i normalne flore kože. Promjene se obično razvijaju godinama, posebno kod učestalog izlaganja blagim iritansima, kao što su voda, deterdženti, sapuni, bez zaštitnih rukavica i krema. Kronični iritativni dermatitis najčešće se javlja u obliku ekcema ruku, a zahvaćena koža je suha, zadebljala, ljušti se i puca, uz bolne ragade.

Kreme štite ruke
Dijagnoza kontaktnog alergijskog dermatitisa postavlja se na temelju anamneze (osobne i profesionalne), kliničke slike, smještaja promjena na tijelu, tijeka bolesti i eventualnih promjena kliničke slike tijekom izostanka s posla, slobodnih aktivnosti, hobija i sl.). Za potvrdu dijagnoze alergijskog kontaktnog dermatitisa važan je nalaz pozitivnog epikutanog testiranja (patch test), koji se izvodi na koži leđa i najčešće se očitava nakon 48 i 72 sata, a za pojedine alergene i nakon 96 sati. Postoje standardni alergeni za izvođenje epikutanog testa, koji se prema potrebi mogu upotpuniti alergenima s radnog mjesta ili drugim alergenima. S obzirom na to da se kod kontaktnog iritativnog dermatitisa ne radi o alergijskoj reakciji, epikutani testovi su negativni.

U liječenju alergijskog i iritativnog kontaktnog dermatitisa središnju ulogu ima izbjegavanje izloženosti alergenima/iritansima, uz primjenu adekvatnih zaštitnih mjera (rukavice, čizme, zaštitna odijela i sl.), zaštitnih krema i masti (emolijensa) u kombinaciji s adekvatnom higijenom tijekom i nakon posla. Savjetuje se pranje kože zamjenama za sapun (sindeti) ili primjena dermokozmetičkih pripravaka za čišćenje netolerantne i osjetljive kože. Svakako je potrebno naglasiti važnost primjene zaštitnih krema koja pridonose obnovi oštećenog hidrolipidnog sloja kože i jačaju otpornost kože.

U liječenju se najčešće kratkotrajno primjenjuju lokalni kortikosteroidi, a kod kroničnih i recidivirajućih oblika i lokalni imunomodulatori (inhibitori kalcineurina). U slučajevima kada alergene/iritanse nije moguće u potpunosti eliminirati te u slučajevima recidivirajućih, teških rezistentnih oblika dermatitisa, koji onemogućavaju normalan život bolesnika, primjenjuje se i sustavna terapija.

Potrebno je još jednom naglasiti važnost eliminacije uzroka, prevencije ekspozicije i pravodobnog liječenja bolesnika s kontaktnim alergijskim i iritativnim dermatitisom. Svakako ne smijemo zanemariti primjenu pravilne higijene i redovitu njegu kože. Samo takav kombinirani pristup dovodi do optimalnog i uspješnog liječenja u ovih bolesnika.

 
 
Prim.dr.sc. Tanja Batinac, dr.med.