Erizipel
 
CRVENI VJETAR
 
Erizipel ili crveni vjetar akutna je bakterijska infekcija kože i potkožnog limfnog tkiva. Bolest je najčešće uzrokovana piogenim streptokokom (Streptococcus pyogenes), a znatno rjeđe drugim bakterijama.
 
 
Najčešća su lokalizacija upale potkoljenice i lice, no može se pojaviti na bilo kojem dijelu tijela.

Uzročnik ulazi kroz oštećenu kožu, a stanja koja tome najčešće pridonose jesu: gljivične infekcije stopala, oteklina uzrokovana zastojem limfe, kožni ulkus ili ekcem. Povećanu sklonost erizipelu također imaju bolesnici s kroničnim bolestima i osobe s oslabljenim imunitetom. Preboljena bolest ne ostavlja imunitet, već naprotiv, povećanu lokalnu sklonost kože za ponovno pojavljivanje bolesti. Erizipel se obično prenosi kapljičnim putem, a inkubacija (vrijeme od ulaska bakterije do pojave znakova bolesti) traje od nekoliko sati do nekoliko dana.


Plameni jezičci na koži
Bolest počinje visokom temperaturom, do 40°C, zimicom i tresavicom. Mogu biti prisutni i neki drugi opći simptomi poput glavobolje, malaksalosti i povraćanja. Istovremeno se pojavljuje oštro ograničeno crvenilo i otok, često s uzdignutim rubom. Na koži se, osim otoka i crvenila, mogu pojaviti manji ili veći mjehuri, ispunjeni bistrim ili sukrvavim sadržajem. Erizipel počinje naglo, promjene na koži se vrlo brzo šire, često u obliku jezičaca, zbog čega se ova bolest naziva crveni vjetar. Bolest je sklona ponavljanju, no tada su simptomi obično blaže izraženi.

Dijagnoza se postavlja na osnovi prisutnih simptoma bolesti. Od laboratorijskih nalaza, bitna je povišena sedimentacija eritrocita, povišen broj leukocita, povišen CRP (protein akutne faze upale), kao i povišen antistreptolizinski titar (AST/ASO je test kojim se mjeri prisutnost i količina antitijela koje organizam stvara na streptolizin O, toksin koji proizvodi streptokok grupe A - Streptococcus pyogenes).

Erizipel treba razlikovati od upale površne vene, kada dolazi do crvenila kože, dok se potkožno može palpirati (napipati) upaljena vena kao tvrdi tračak. Akutni kontaktni dermatitis može nalikovati erizipelu, ali je prisutan svrbež, nema visoke temperature, kao ni popratnih laboratorijskih nalaza. Na licu erizipelu može sličiti herpes zoster (virusna infekcija), no on je uvijek lokaliziran isključivo na polovici lica.

Liječiti i spriječiti
Moguće češće komplikacije erizipela jesu: apsces (lokalizirana gnojna upala, koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima), gangrena (prerana smrt stanica i živih tkiva zbog narušene cirkulacije krvi, izazvane različitim uzrocima poput povrede, bolesti, infekcije) i tromboflebitis (upala i stvaranje tromba u venama). Među rjeđe komplikacije spadaju akutni glomerulonefritis (upala tkiva bubrega), endokarditis (upala srčanih zalistaka) i sepsa (odgovor organizma na infekciju, kada bakterije ili njihovi otrovi dospiju u cirkulaciju).

Lijek izbora je penicilin (prokain penicilin), u obliku tableta ili intramuskularnih injekcija, obično tijekom deset dana, no dužina liječenja i doza lijeka ovise o težini bolesti. Kod osoba preosjetljivih na penicilin, primjenjuje se eritromicin ili doksiciklin. U slučaju ponavljajućeg erizipela, može se primijeniti profilaksa benzatin-penicilinom (Extencillin - penicilin s produženim djelovanjem), svaka tri tjedna tijekom 2-3 mjeseca.

U akutnoj fazi liječenja preporučuju se oblozi fiziološke otopine (0,9% NaCl), mirovanje, s oboljelom nogom u povišenom položaju kako bi se ublažili osjećaj napetosti i bolnost.

Da bi spriječili pojavu erizipela, bitno je izliječititi bolesti koje pogoduju infekciji (ekcem, gljivične infekcije, proširene vene, venski ulkus, limfedem, dijabetičko stopalo), tj. ukloniti ulazna vrata za bakterije.

 
 
Darinka Periša, dr.med.