Trihotilomanija
 
IMPULS ZA ČUPANJEM DLAKA
 
Trihotilomanija snažan je impuls za čupanjem vlastitih dlaka, praćen olakšanjem. Definira se kao poremećaj kontrole impulsa, a s obzirom na to da mu se može oduprijeti, opisan je i kao opsesivno - kompulzivni poremećaj.
 
 
Kod djevojčica je četiri puta učestaliji nego kod dječaka, a obuhvaća do 4% populacije. Javlja se najčešće 11. – 13. godine, ali se u praksi susreće čak i kod male djece.

Osobe sklone tom problemu mogu razviti i druge kompulzivne radnje (grickanje noktiju, grebanje kože…). Dlake se čupaju sa svih mjesta, a neki iščupane dlake stavljaju u usta. Intenzitet varira: jedni čupaju dlaku po dlaku, a drugi čitav snop, što može dovesti do ćelavosti. Neki su svjesni postupaka, drugi nisu.

Psihički uzroci
Simptomi su trihotilomanije: ponavljano čupanje dlaka ogoljava tijelo, osjećaj jake tenzije neposredno prije čupanja, ili pri pokušaju da se odupre tom impulsu, osjećanje zadovoljstva ili olakšanja kasnije te neprilagođenost u socijalnoj, profesionalnoj ili drugim sferama života.
Depresivnost i anksioznost često su prateći elementi tog problema, ali mogu biti i primarni; prevladava frustriranost i postiđenost. Problem se skriva dok ne postane očigledan, a pacijent se nerijetko izolira od drugih zbog pojačane anksioznost od osude.

Po najprihvatljivijoj teoriji, trihotilomanija je samopovređivanje, koje donosi trenutno rasterećenje od nagomilanog nezadovoljstva, a budući da bol dovodi do pojačanog lučenja endorfina (prirodnog analgetika), javlja se osjećanje zadovoljstva. Samopovređivanje je često praćeno negativnom slikom o sebi, gađenjem i nezdravim emocijama. Poremećaj može biti i nasljedan. Nove tehnologije snimanja mozga otkrivaju da trihotilomanija izaziva neke abnormalnosti na mozgu.

Osvijestiti se!
Nekim pacijentima nedostaje serotonin, pa im se često preporučuju antidepresivi. Psihoterapijsko liječenje sve je učestalije, a primjenjuju se neke bihevioralne metode (učenje da se zaustavi impuls za čupanjem dlaka i zamijeni drugom, zdravijom radnjom). Pomažu i tehnike nagrađivanja i kažnjavanja. Radi se i na osvješćivanju uzroka (racionalnih misli i situacija) u kojima se javlja pojačan stres, koji dovodi do impulsa za čupanjem dlaka.

 
 
Petar Radaković, dr.med.
spec. hitne medicine