Tinea versicolor ili pityriasis versicolor
 
KOŽA „POJEDENA OD MOLJACA“
 
Tinea versicolor, također poznata pod nazivom pityriasis versicolor, kronična je površinska gljivična infekcija, koja se javlja kao jednolični, diskolorirani dijelovi na gornjem dijelu tijela, vratu i nadlakticama.
 
 
Tinea versicolor smatra se površinskom infekcijom jer zahvaća samo vanjski sloj kože. Ime „tinea versicolor” dolazi od latinske riječi „tinea”, što znači crv ili moljac, i danas se koristi za površinske gljivične infekcije zbog kojih koža izgleda kao da je pojedena od moljaca. Riječ „versicolor” ukazuje na to da infekcija može biti u više boja, tamnija ili svjetlija od normalne boje kože, ili koža može biti čak crvenkasta. Uobičajeni izgled tineae versicolor svijetli su dijelovi kože, koji simetrično zahvaćaju područje prsa i ramena adolescenta.

Raj za mikrobe
Površina ljudske kože pravi je raj za mikrobe. Topla, vlažna koža savršeno je mjesto za rast gljivica i bakterija. Ljudski znoj, masnoće i mrtve stanice kože hrane milijarde tih sićušnih organizama. Stotine različitih vrsta žive na našoj koži, a često ih nismo ni svjesni. No, pod određenim okolnostima gljivice, koje su prirodan dio flore naše kože, mogu se oteti kontroli i izazvati bolest. Bolest izaziva gljivica Pityrosporum ovale, iz roda Malassezia spp. Istraživanja su pokazala da je Malassezia prisutna kod čak 94% zdravih ljudi i ne uzrokuje im nikakve probleme. No, kad je osoba izložena visokim temperaturama i vlazi, zbog kojih se znoji, Malassezia se može naglo razmnožiti na koži i uzrokovati bolest.

U područjima s umjerenom klimom javlja se najčešće tijekom ljeta. Osobe koje su joj sklone obolijevaju uglavnom svakog ljeta. Tinea versicolor češća je u područjima s tropskom klimom jer gljivice Malassezije bujaju u vlažnim i toplim uvjetima, u kojima se i ljudi jače znoje.
Najčešće obolijevaju osobe u pubertetu i adolescenti koji su skloni pojačanom radu žlijezda lojnica i masnoj koži. Djeca koja nemaju problema s masnom kožom jako rijetko obolijevaju. Kako starimo, koža proizvodi sve manje masnoće pa se tako i opasnost razvijanja bolesti smanjuje i kod osoba starijih od 60 godina vrlo se rijetko javlja. Češće se javlja u osoba s oslabljenim imunitetom, žena koje uzimaju kontracepcijske pilule te u osoba koje se pretjerano znoje.

Koža „na krpice“
Tinea versicolor uglavnom je asimptomatska, što znači da se uz osip ne javljaju ni svrab niti bilo kakve druge neugodnosti. Tek se rijetko neke oboljele osobe žale na svrab tijekom velikih vrućina.

Javlja se obično u obliku simetrično raspoređenih svijetlih ili tamnih ploha, na gornjem dijelu trupa i ramena. Uglavnom su jasno raspoznatljive, što znači da se jasno može vidjeti gdje završava lezija, a započinje normalna koža. Može se proširiti na vrat i lice te spustiti na nadlaktice i postati tako intenzivna da se lezije spoje i postanu jedna velika izblijedljela ploha. Malassezia proizvodi kemijski spoj koji sprečava tamnjenje pa stoga oboljenje postaje očitije ljeti, kad ostatak kože potamni. Ponekad tinea versicolor može izgledati i crvenkasto.

U područjima umjerene klime uglavnom nestane zimi, ili bar postane manje vidljiva tijekom tog razdoblja, budući da ljetna boja izblijedi. Pravilnim liječenjem stanje se poboljšava i tinea nestaje unutar otprilike mjesec dana.
Srećom, tinea versicolor više je gnjavaža nego ozbiljna bolest. Budući da gljivice ne prodiru u dublje slojeve kože, ne uzrokuje nikakve unutrašnje probleme. No, osobe zaražene tineom versicolor uglavnom su vrlo nesretne zbog „krpastog“ izgleda kože, i to ih obično navede da potraže liječničku pomoć.

Dijagnoza pod lampom
Budući da je vrlo prepoznatljiva, već na prvi pogled, većina liječnika koji su je vidjeli prije (kao i osobe koje su je već imale) mogu je bez problema prepoznati i dijagnosticirati bez posebnih dijagnostičkih postupaka. Ipak, ima nekoliko testova koji se mogu napraviti ako postoji bilo kakva sumnja u dijagnozu.

• Uzorak kože za pregled mikroskopom – liječnik zagrebe površinu kože oštricom ili staklenom pločicom na bolesnom dijelu, kako bi skinuo dio mrtvog epitela kože. Skupi ga na staklenu pločicu, tretira kalijevim hidroksidom te promatra pod mikroskopom. Karakterističan je izgled kao „špageti i mesne okruglice“. Špageti su zapravo duge stanice gljiva, a mesne okruglice gljivične spore. Ovo je najučinkovitija metoda i pomoću nje odmah dobivamo dijagnozu.
• Ultraljubičasto svjetlo (Woodova lampa) - pacijenta se smjesti u tamnu sobu te liječnik upotrijebi ručnu svjetiljku s ultraljubičastim svjetlom pri kojem Malassezia svijetli fluorescentno žuto. Ova metoda također daje trenutnu potvrdu dijagnoze.
• Gljivična kultura – nije uobičajen postupak jer se Malassezia teško umjetno uzgoji u laboratoriju. No, može se uzeti uzorak mrtve kože i poslati u mikrobiološki laboratorij, uz napomenu da se koristi poseban medij za uzgoj kulture koji sadrži maslinovo ulje. Rezultati su uobičajeno dostupni za tjedan do dva.
• Biopsija kože – ako je dijagnoza stvarno upitna, liječnik se može odlučiti na biopsiju. Umrtvi kožu te uzme mali uzorak koji se šalje na histopatologiju. Tamo uzorak izrežu na tanke dijelove, polože ih na mikroskopsko stakalce te tretiraju posebnim otopinama, uz koje gljivice postaju vidljive okom. Ovom metodom rezultati su nam dostupni unutar tjedan dana.

Liječenje tuširanjem
Tinea versicolor tretira se antifungalnom kremom, losionom, šamponom ili tabletama. No, prije bilo kakve terapije, liječnik bi trebao potvrditi dijagnozu. Liječenje se provodi svakodnevnim tuširanjem, uz energično trljanje i brisanje grubim ručnikom. Antimikotične kreme (ketokonazol, klotrimazol, mikonazol) efikasne su i nanose se dva puta dnevno tijekom dva tjedna. Osobe kojima se infekcija ponavlja trebaju tijekom ljetnih mjeseci povremeno koristiti blage keratolitike i jedanput do dvaput tjedno šampon s ketokonazolom.

Budući da tinea versicolor utječe na pigmentaciju kože, mogu proći tjedni, pa čak i mjeseci, dok se boja kože ne vrati u normalu, iako su gljivice uništene. Treba biti strpljiv te shvatiti da će proći, iako treba puno vremena. Tinea versicolor ne ostavlja ožiljke ili trajna oštećenja kože.

 
 
Tea Brozičević, dr.med. specijalizant dermatovenerologije