Psorijaza (Psoriasis vulgaris)
 
EMOCIONALNI GOVOR KOŽE
 
Psorijaza je nezarazna upalna bolest kože u čijem nastanku ulogu imaju genetski, imunološki i psihički čimbenici. Danas se smatra da psorijaza nastaje međudjelovanjem genetskih i okolišnih čimbenika. Da bi se bolest pokazala u genetski predisponirane osobe, potrebni su različiti vanjski i/ili unutarnji čimbenici.
 
 
Vanjski, tj. egzogeni poticajni čimbenici mogu biti mehaničke i fizikalne ozljede kože (npr. trauma, opekline, rtg-zrake i sl.), zatim ozljede kože kemijskim putem te neke upalne dermatoze (npr. Herpes zoster). Od unutarnjih ili endogenih čimbenika ističu se akutne bakterijske, virusne i gljivične infekcije te neki lijekovi.


Za pokazivanje bolesti u genetski podložne osobe važnu ulogu imaju psihički čimbenici, odnosno psihički stres. Psihički stres uzrokuje ubrzanu proliferaciju stanica i upalni proces u psorijazi i psorijatičnom artritisu putem oslobađanja različitih medijatora iz senzornih nervnih vlakana u koži i zglobovima.

Srebrne ljuske
Za nastanak psorijaze presudnu ulogu imaju imunološki čimbenici. Patološki proces u psorijazi uključuje interakciju limfocita i keratinocita kože, posredovanu mrežom citokina (čimbenika upale), koji pokreću kaskadu složenih staničnih i molekularnih zbivanja. Psorijaza se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali najčeće između 10. i 30. godine života, i to češće u ljudi bijele rase nego u ostalih rasa, s podjednakom raspodjelom među spolovima.

U Hrvatskoj od psorijaze boluje oko 1,5% stanovništva. U otprilike jedne trećine bolesnika sa psorijazom bolest počinje prije petnaeste godine života. Psihički stres i infekcije respiratornog sustava najčešći su rizični čimbenici za pojavu psorijaze u dječjoj dobi i adolescenciji.

Psorijaza može imati različitu kliničku sliku. Najveći postotak bolesnika ima blaži, kronični oblik bolesti, obilježen eritematoskvamoznim žarištima, koja traju mjesecima ili godinama. Najčešće su promjene lokalizirane na laktovima, koljenima, u vlasištu, lumbosakralnoj regiji i pupku. Promjene noktiju javljaju se u oko 25-50% svih bolesnika sa psorijazom i teže se liječe. Unatoč tome što su temeljno obilježje psorijaze eritem i ljuske na pojedinim regijama, kožne promjene imaju drugačija obilježja. U područjima, kao što su pazusi, ispod dojki te perianalna regija i genitalno područje, psorijatična žarišta su crvenkasta, lagano infiltrirana, a zbog topline i vlažnosti nema ljusaka.

Najbolju prognozu u smislu izlječenja psorijaze imaju eruptivni oblici psorijaze, odnosno kapljičasta psorijaza. Tako se naziva jer u kliničkoj slici prevladavaju sitne eritematoskvamozne promjene razasute po trupu i udovima. Javlja se u mlađih odraslih osoba, obično 1-2 tjedna nakon streptokokne infekcije gornjih respiratornih puteva, a može potpuno nestati tijekom nekoliko tjedana.

Uz kožu, napada i zglob
Postoje teški klinički oblici psorijaze, u kojima su zahvaćeni zglobovi. Psorijatični artritis pogađa do 40% bolesnika sa psorijazom, kroničnog je tijeka, a upala, osim zglobova, zahvaća tetive i ligamente te može dovesti do invaliditeta. U teške oblike psorijaze ubraja se pustulozna i eritrodermijska psorijaza. Specifičnost je teških oblika psorijaze prisutnost općih simptoma i zahvaćenost većih površina kože te je potrebno bolničko liječenje i primjena sistemske terapije. Svrbež je često prisutan kod psorijaze, a češći je u eritrodermijskoj psorijazi, u koje je koža difuzno crvena i ljušti se.

Bolesnici sa psorijazom češće obolijevaju od kardiovaskularnih, metaboličkih i endokrinoloških poremećaja, što dodatno utječe na kvalitetu njihova života. Velik postotak bolesnika sa psorijazom pati od anksioznosti i depresije, a češće se javljaju i ostali psihički poremećaji, poput alkoholizma, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja te shizofrenije.

Nepravedna stigma
Iako postoje različiti oblici psorijaze te velike razlike u stupnju zahvaćenosti kože, bolesnici sa psorijazom stigmatizirani su, osjećaju sram i krivnju, imaju nisko samopouzdanje, što je dodatni izvor kroničnog stresa koji podržava bolest. Psorijaza i psorijatični artritis, kao dugotrajne i iscrpljujuće bolesti, imaju velik utjecaj na kvalitetu života, ne samo bolesnika, nego i njihovih obitelji. Bolesnik sa psorijazom mnogo vremena provodi u liječenju svoje bolesti, ponekad ne želi izlaziti iz kuće ili izbjegava javna mjesta poput bazena, plaže li sportske dvorane, a što sve utječe na način na koji obitelj bolesne osobe provodi svoje vrijeme. U psorijatičnom artritisu, bol uzrokuje smanjenje fizičke aktivnosti, uključujući seksualne odnose, izbjegavanje socijalnih interakcija te odgovornosti na poslu i u obitelji.

Iako poboljšanje ili izlječenje kožnih promjena može utjecati na smanjenje psihičkih tegoba psorijatičara, većina bolesnika i dalje psihički pati.

Stoga je liječenje psorijaze dugotrajan i zahtjevan proces, s terapijskim ciljem izlječenja osobe, a ne samo bolesti. Liječenje je individualno te ovisi o godinama, spolu, zanimanju, intelektualnim sposobnostima bolesnika, tipu bolesti, zahvaćenosti kože i zglobova, trajanju i povijesti bolesti.

Kreme za blaže i tablete za teže oblike
Liječenje psorijaze može biti lokalno (kreme, losioni) i najčešće se primjenjuje u blažim oblicima bolesti. Kortikosteroidni pripravci učinkoviti su u lokalnom liječenju psorijaze jer imaju jako protuupalno djelovanje. Međutim, imaju nuspojave u obliku atrofije kože i crvenila te se njihova dugotrajna uporaba mora ograničiti i kombinirati s drugim načinima liječenja. Može se kombinirati s fototerapijom, koja ima imunosupresivni učinak.

U teškim oblicima psorijaze potrebna je sistemska terapija, što znači primjenu retinoida (Neotigason tbl.), a za dugotrajnu terapiju često se primjenjuju Metotrexat tbl. Noviji lijekovi kod teških oblika psorijaze biološki su lijekovi, koji se daju u infuziji ili supkutano, u određenim vremenskim razdobljima, a posebice su djelotvorni u psorijatičara s psorijatičnim artritisom jer blokiraju čimbenike upale (citokine) u koži i zglobovima.

Tim za liječenje
Budući da je psorijaza psihosomatska bolest, u terapijskom je pristupu nužan interdisciplinarni pristup i timski rad. Interdisciplinarni pristup podrazumijeva ravnopravnu suradnju dermatologa, reumatologa, psihijatra, psihoterapeuta i kliničkog psihologa. Iako je u fazi jakog pogoršanja psorijaze i psorijatičnog artritisa prvenstveno potrebna primjena uobičajenih ili standardnih metoda liječenja, psihijatrijske intervencije nužne su za dugoročni uspjeh u liječenju psorijaze. Psihijatrijske intervencije obuhvaćaju psihofarmakoterapiju i psihoterapiju. Dakle, samo kombinirana terapija, individualno prilagođena, i psihoterapijski pristup, uz razumijevanje emocionalnog govora kože, daju nadu za dugotrajniji uspjeh u liječenju psorijaze.

 
 
Dr. sc. Edita Simonić, dr.med.
spec. dermatovenerolog