Trakavice, gliste i crvi
 
ŽIVI ORGANIZMI U NAMA
 
Trakavice, gliste i crvi parazitski su nametnici čovjeka i životinja. Živeći na domaćinu, nametnici imaju od njega uvijek korist, a čovjek ili životinja od nametnika manju ili veću štetu. Zbog zdravstvenih problema koje parazitarne invazije mogu izazvati kod ljudi i kućnih ljubimaca, bitno je upoznati se s nekima od češćih u našem geografskom području.
 
 
Trakavice ili plosnati crvi (crijevne cestode) segmentirani su, člankovite građe, parazitiraju u tankome crijevu čovjeka i životinje. Odrasle trakavice dostižu dužinu od 3-5 m kod svinjske trakavice, a kod goveđe 4-6 m. Sastoje se od glave, vrata i članaka (proglotida). Glavom se trakavica prihvaća za stijenku crijeva domaćina, a u produžetku vrata kontinuirano se stvaraju novi članci, koji se na kraju , nakon postignute zrelosti, otpuštaju.


Zreli članci trakavice, koji se izbacuju izmetom, u sebi sadrže velik broj jajašaca. Razvojni ciklus tih parazita uključuje prijelaznog i konačnog nosioca.
Najčešće trakavice jesu svinjska i goveđa.

Svinjska trakavica i goveđa trakavica
Svinjska trakavica(Taenia solium) i goveđa trakavica(Taenia saginata) prisutne su u onim krajevima svijeta gdje se inače konzumira svinjsko/goveđe meso, pogotovo ako je sirovo, nedovoljno pečeno ili nedovoljno usoljeno i dimljeno.
Svinja i govedo prijelazni su nosioci, zaraze se na ispaši, kada hranom ili vodom unesu u svoj organizam jaja ili gravidne članke koji sadrže jaja. Iz njih se u tankome crijevu svinje/goveda oslobađa ličinka, koja probija stijenku crijeva i krvlju dolazi do poprečno-prugastih mišića svinje/goveda, gdje se razvija u ikricu - cisticerk.

Ako se u svinjskom/goveđem mesu nađe više od deset ikrica prilikom zarezivanja mišića, meso se proglašava neupotrebljivim za čovjeka. Kada čovjek pojede ikričavo meso koje je nedovoljno termički obrađeno, u crijevu se iz ikrice oslobodi glavica i počinje razvoj odrasle trakavice.
Trakavičavost čovjeka prolazi gotovo neopaženo sve dok oboljeli u stolici ne opazi pokretne članke-proglotide. Boravak odrasle trakavice u crijevu, zbog njezine mase, dovodi do crijevnih poremećaja i svrbeža analne regije. Komplikacije su moguće kada zreli članci zalutaju u žučne vodove, gdje dovode do opstrukcije.

Dijagnoza se postavlja otkrivanjem zrelih članaka u stolici, a razlike između svinjske i goveđe trakavice su u građi zreloga članka i dužini trakavice. U terapiji se koriste niklozamid i prazikvantel, koji dovode do povećane peristaltike crijeva i otpuštanja glavice sa sluznice. U prevenciji je najbitnija termička obrada mesa jer izlaganje ikrice terperaturama do 56oC tijekom pet minuta dovodi do njenog uništenja. Čuvanje mesa usoljavanjem na duže vrijeme ili zamrzavanjem na -10oC tijekom devet dana također ubija ikrice u mesu. Važno je kupovati i konzumirati meso koje je prošlo adekvatnu veterinarsko-sanitarnu kontrolu.

Patuljasta trakavica
Patuljasta trakavica(Hymenolepis nana), najmanja je trakavica koja parazitira u čovjeku, duga do 1 cm. To je najraširenija trakavica u populaciji, pogotovo u dječjem uzrastu i u područjima sa sniženim higijenskim uvjetima. Čovjek/dijete može se zaraziti izravnim unosom jaja ili unosom zaraženih insekata: ličinki brašnenog moljca ili ličinki buhe.
Himenolepijaza prolazi bez znakova bolesti, a dokazuje se nalazom jaja parazita u stolici. U terapiji se koristi prazikvantel. Prevencija su mjere opće higijene.

Gliste ili obli crvi
Obli crvi (crijevne nematode) nesegmentirani su beskralježnjaci valjkaste, crvolike građe. U svojoj osnovi imaju razvijen probavni sustav i odvojene spolove. Izvana su prekriveni košuljicom/kutikulom, koju razvojni oblici gliste odbacuju i presvlače se prelazeći iz nižeg u viši razvojni stadij. Žive u tlu, morskoj i slatkoj vodi, inficiraju velik broj kralježnjaka, kao prijelazne ili stalne domaćine. Kod prijelaznih domaćina, gliste su u razvojnim stadijima, a u odraslom obliku kod stalnih domaćina.
Najčešće gliste probavnoga sustava prisutne u našim krajevima jesu mala dječja glista, velika dječja glista i crv vlašnjak.

Mala dečja glista
Mala dječja glista (Enterobius vermicularis) od davnina je poznata i proširena u cijelome svijetu, pogotovo u područjima s umjerenom klimom. Širi se u obiteljima ili zatvorenim kolektivima (vrtići i škole) u kojima postoje bliski kontakti među djecom. Čovjek se zarazi unosom infektivnih embrioniranih jaja oralim putem (gutanjem), prljavim rukama. Iz jaja se u tankom crijevu oslobađaju nezrele ličinke. One u debelome crijevu sazrijevaju u odrasle gliste, veličine do 1 cm, bjelkaste boje. Oplođene ženke noću izlaze kroz analni otvor, gdje u naborima kože polažu svoja jaja u ljepljivoj masi i ugibaju. Vrlo brzo jaja postaju infektivna i za daljnji razvoj bitno je da ih čovjek proguta.
Vrlo često je enterobioza neopažena jer mali broj crva ne izaziva crijevne smetnje, a veći broj crva može izazvati svrbež analne regije.

Za dokazivanje male dječje gliste metoda izbora je analni otisak ljepljivom celofanskom trakom, na neokupanoj osobi, odmah nakon ustajanja, a terapija se provodi jednokratnom dozom antihelmintičkog sredstva mebendazola. Za vrijeme terapije redovito se obavlja higijena analne regije i mijenja donje i posteljno rublje, da se izbjegne ponovni unos jaja. Zaostale ženke mogu polagati jaja još osam dana nakon završetka liječenja, jaja se mogu naći na rublju i posteljini te protresanjem ili kontaktom mogu biti unesena u usta.

Velika dječja glista i crv vlašnjak
Velika dječja glista (Ascaris lumbricoides) i crv vlašnjak (Trichuris trichiura) vrlo se često nalaze u populaciji paralelno. Njihov životni ciklus i dokazivanje identični su, pa im je i prevencija takva. U svijetu su to kozmopolitske vrste, poznate od davnina u svim civilizacijama. Najviše su njima zaražena djeca i odrasli u seoskim područima, gdje vlažno tlo i dispozicija ljudske fekalne tvari u vrtovima pogoduju širenju tih parazita. Nakon gutanja, iz infektivnih jaja u želucu se oslobađa ličinka, koja u tankome crijevu sazrijeva u odrasle gliste, duge 20-35 cm. Tijekom sazrijevanja parazit mijenja svoje lokalizacije pa, osim u crijevu, dolazi do pluća, grkljana, usne ili nosne šupljine.

U velikom broju slučajeva infekcija ne izaziva zdravstvene poteškoće, ali su one moguće ovisno o lokalizaciji gliste. Plućnu fazu karakteriziraju suhi kašalj, otežano disanje i astmatski napadi. Crijevna faza očituje se nejasnim bolovima u trbuhu zbog nadražaja sluznice i rastezanja crijeva. Odrasli crvi mogu izlaziti kroz usta, nos ili anus djeteta, ili mogu začepiti žučne vodove.

Pregledom stolice nalaze se jaja izgleda karakterističnog za te gliste. U terapiji se koristi mebendazol/albendazol, a prevencija je kontrolirano odlaganje ljudskih fekalija dalje od povrtnjaka i dvorišta gdje se igraju djeca, te pranje povrća i voća prije uporabe i pranje ruku.

Parazitoze su uvijek unesene infekcije, a najuobičajeniji je način ulaska parazita u ljudski organizam oralnim putem ili izravno prolaskom kroz kožu ili sluznicu. Poboljšanim uvjetima života i boljom prosvijećenošću stanovništva smanjuje se njihova učestalost.

 
 
Mihaela Ajman Kustić, dr. med.