Plan za zdravlje i socijalno blagostanje Primorsko-goranske županije
 
MENTALNO ZDRAVLJE KROZ ŽIVOTNU DOB
 
Mentalno zdravlje, unatoč važnosti, nije popularna tema kao što su to na primjer, zdrava prehrana, bolesti srca i krvožilnoga sustava, neurološke bolesti ili bilo koje druge tjelesne bolesti i načini na koji ih možemo prevenirati ili tretirati.
 
 
Narušeno mentalno zdravlje nešto je čega se ljudi boje, srame, niječu ga, ne prihvaćaju i time, nažalost, svojem socijalnom okruženju, ali najviše sebi i svojim najbližima, utječu na kvalitetu života.
Briga za mentalno zdravlje treba započeti od samog začetka života. Istraživanja su pokazala da je, primjerice, za mentalno zdravlje u odrasloj i starijoj dobi bitna uhranjenost djeteta prije rođenja i u prvoj godini života. Stres majke, kao rizični faktor prenatalnog i perinatalnog razvoja djeteta, već je odavno istražen. Danas su ugodno i podržavajuće emocionalno okruženje te privrženost i povezanost članova obitelji na kušnji zbog brojnih faktora, od ekonomskih do socijalnih. Tijekom djetinjstva, socijalna okolina te proživljena iskustva usijecaju se u naše neurone i dosežu razvojne i emocionalne prekretnice. Djeca se uče društveno prihvatljivom ponašanju, suočavanju s problemima i njihovom rješavanju te emocionalno razrađenim odnosima s pojedincima u svojoj okolini – u obitelji, školi, zajednici.

Neprijatelji duševnoga zdravlja
Ako zanemarimo druge čimbenike koji mogu utjecati na sazrijevanje, o adolescenciji kao životnom dobu možemo reći da je to emocionalno zahtjevno razdoblje istraživanja i definiranja novih osobnih životnih puteva, a životni stil i navike u tinejdžerskoj dobi, u nastojanu za isticanjem i/ili identifikacijom s okolinom, često sa sobom nose učestaliju i obilniju konzumaciju alkohola, pušenje, lošu prehranu itd., što također ostavlja tragove koji se mogu manifestirati kasnije u životu.

Konačno, kvaliteta i trajanje radnoga vijeka danas sve manje ovise o pojedincu, a sve više o najrazličitijim čimbenicima: društvenim, globalizacijskim, ekonomskim itd.

Gubitak radnoga mjesta, nemogućnost zapošljavanja ili izostanak onih znanja i vještina koje omogućavaju zapošljavanje, ozbiljna su prijetnja duševnom zdravlju. Sve su rjeđi oni koji mogu nakon punog radnog staža otići u zasluženu mirovinu, bez straha da će svoju mirovinu doista i dobivati i da će ona pokrivati životne troškove. Osjećaj nekorisnosti, ili čak socijalne isključenosti, nakon prestanka punog radnog angažmana, u svijetu poznat i kao empty desk syndrome (sindrom praznoga stola) rizični je faktor za razvoj depresije.

Mladi u srcu
Svi bismo rado doživjeli starost, ali nitko ne želi biti star. Ta izjava vrijedi vrlo vjerojatno za veliku većinu ljudi. Jesu li starenje i starost neodvojivi pojmovi, neodvojive stvarnosti? Možemo li, i u kojoj mjeri, zadržati mladost i u poznoj dobi? Kada uopće započinje pozna dob? Može li se biološki sat oduprijeti onom kronološkom? Opadanje fizičkih funkcija uobičajeno je za stariju dob i značajno utječe na kvalitetu života. Ipak, često su razlike u fizičkim i psihičkim sposobnostima vrlo velike kod vršnjaka u starijoj dobi.

U posljednjih dvadesetak godina, proučavanjem procesa starenja došlo se do zaključka da se ne može govoriti o precizno definiranim kronološkim ni biološkim okvirima kojima bi se opisao „normalan“ proces starenja. Na taj proces utječe čitav niz čimbenika: spol, neposredno okruženje (urbano, ruralno, obiteljsko), posao, klima, etničko podrijetlo, prehrambene navike, genetsko nasljeđe i mnogi drugi. Individualne razlike u starenju vrlo su velike, no sigurno je da su psihičke sposobnosti prilagođavanja jednako bitne za zdravlje, kao i tjelesne promjene koje dolaze sa starenjem.

U procesu starenja neraskidivo su povezani i jednako važni biološki, psihološki i socijalni faktori, ali ne samo tijekom života u starijoj dobi, već od samoga začetka života. Stručnjaci nas sve češće upozoravaju na smrt neurona koju dijelom baštinimo kao genetsko nasljeđe, ali na koju možemo utjecati kvalitetom i načinom života. Neuroznanstvenici odavno proučavaju biološke mehanizme kognitivnih i emocionalnih promjena povezane sa starenjem, a novim metodama istraživanja, osobito sofisticiranim metodama oslikavanja mozga, polako se stječe uvid u mehanizme reorganizacije i plasticiteta mozga u starijoj dobi.

Tako se, naprimjer, primijetilo kako se u domeni radne memorije i epizodne memorije, pa čak i kod nekih drugih aktivnosti, aktiviraju drugačije regije mozga kod mladih i kod starih osoba pri izvršavanju istih zadataka. Nadalje, neuroznanost nas upućuje na otkrića vezana uz tzv. bijelu tvar mozga, tj. one dijelove mozga kojima prolaze neuralni putevi i mreže. Davne psihodinamske teorije danas sve više nalaze svoje biološke i fiziološke korelate. Uloga društva jedan je od najznačajnijih čimbenika koji utječe na spomenute procese. Zdravo društvo ima zdrave ili barem zdravije pojedince, i obrnuto.

Uvažimo starost!
Zdravo starenje sintagma je koja, nažalost, ne prati većinu zbivanja u našem tijelu, a posljedično i na području mentalnoga zdravlja. Obrasci ponašanja i način življenja zrcale vrijeme, okruženje i tempo života, pa su reperkusije svega toga posebno vidljive u kasnijoj životnoj dobi.
Starije osobe češće se žale na razne tjelesne tegobe, ali, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, suprotno očekivanjima, većina starijih osoba (u razvijenim zemljama) sposobna je i brine se sama o sebi.

Tek manjina, i to su većinom vrlo stare osobe, postaje nemoćna do to mjere da im je nužna svakodnevna pomoć i njega. Humana civilizacijska zadaća trebala bi se sastojati u transgeneracijskom prijenosu znanja, vještina, iskustava, ali i uzajamne pomoći. Uvažavanje starenja kao prirodnog gubitka fizičke snage i mentalne elastičnosti najučinkovitije se kompenzira sustavom interdisciplinarne potpore, uz uvažavanje činjenice da je proces od pune kompetentnosti i sposobnosti do nesposobnosti u fiziološkom smislu prirodan i stupnjevit te da mu na isti način treba prilagoditi i resurse pomoći kako oni ne bi bili stigmatizirajući i dodatno invalidizirajući za pojedinca.

Konačno, upravo je takav način recipročan jer omogućava starijim sugrađanima optimalnu kvalitetu života, ali i razmjerno tome, maksimalni doprinos zajednici čime se poboljšava dobrobit i socijalni kapital društva.

Efekt leptira
Društvo je satkano od bezbroj različitih mreža i aktivnosti koje povezuju ljude. I, kao što kaže izreka: „Nitko nije otok…“, tako se i mi ogledamo jedni u drugima, utječemo jedni na druge i malim pozitivnim pomacima možemo pokrenuti tzv. efekt leptira. Nedvojbeno je, dakle, da na kvalitetu života, osim tjelesnog zdravlja, u velikoj mjeri utječu mentalno zdravlje i socijalna potpora.
Brojna istraživanja ukazuju na to da socijalna potpora značajno ublažava učinke stresnih situacija, pa čak i fizičke boli. Jedno je istraživanje pokazalo da su osobe s reumatoidnim artritisom, prosječne dobi od 57 godina, a koje su imale dobru socijalnu podršku, manje prijavljivale bol te su bolje fizički funkcionirale od onih koje nisu imale potporu.

Stoga će u svijetu, koji demografski neumoljivo postaje sve stariji, stručnjaci na području mentalnoga zdravlja imati važnu ulogu u zdravom starenju i poboljšanju kvalitete života u starijoj dobi jer, iako su određene biološke promjene kod starenja neminovne, neupitno je da sposobnost osobe u mentalnoj prilagodbi na te promjene u konačnici određuje kvalitetu života u poznoj dobi.

Životni ciklus je put kojim prolazi svatko od nas. Postoje jasno, znanstveno dokazani algoritmi i na činjenicama temeljene spoznaje o zdravlju i bolesti. Ali, svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, satkan od svoje povijesti, iskustava, karaktera, emocija i, konačno, osobnosti. Naše predodžbe nisu uvijek i univerzalne istine. „Trebamo stalno usuglašavati različita viđenja istine, sve do suglasja koje čini najbolje što znamo reći o prirodi i jedni o drugima.“ (Horton, R.)

 
 
Doc.dr.sc. Vesna Šendula Jengić, dr.med.