Uvodnik
 
ZDRAVLJE I ZNANJE
 
Povod za još malo razmišljanja o odnosu zdravlja i znanja jest napor naše zajednice da se uključi u zaštitu zdravlja svojeg stanovništva i posebnim projektom „Zdrava županija“.
 
 
Nekoliko povijesnih crtica:
• Mnoge uspješne civilizacije staroga vijeka zahvaljuju svoju uspješnost, između ostalog, i ozbiljnim naporima za dopremu čiste i zdrave vode te istovremeno odvodnju one „potrošene“ i zagađene kao i brizi oko raznih vrsta otpada. Danas nam je teško shvatiti ili prihvatiti da je u mnogočemu ondašnje Rimsko Carstvo bilo ispred sadašnjih najrazvijenijih zemalja, da se o ostalima, manje razvijenima ili nerazvijenima i ne govori.

• Ako „preskočimo“ lutanja srednjega i novoga vijeka, treba se osvrnuti na pojavu zdravstvenog osiguranja u 19. stoljeću. Povod nije bio jako plemenit, državi je trebalo zdravih novaka i vojnika, a zaštita zdravlja i liječenje bolesti shvaćeni su kao ozbiljan ekonomski problem zajednice, odnosno cijele države, a ne samo svakog usamljenog pojedinca.

• Stotinjak godina kasnije (nažalost - pred gotovo četrdeset godina) rodila se svjetska ideja: „Zdravlje za sve do 2000. godine“. Nije se ostvarila, ali nije ni odbačena, već odgođena na 21. stoljeće. U to vrijeme javlja se i ideja o „Zdravom gradu“, koju godinu kasnije o zdravoj regiji, u nas o „Zdravoj županiji“.

Nekoliko crtica o sadašnjosti:
• Iako živimo u zemlji i na kontinentu koji odumire, u svjetskim razmjerima dolazi do demografske eksplozije ili, jednostavnije, broj ljudi na zemlji nezaustavljivo raste. Od toga već više od polovice živi u gradovima koji pak još brže rastu jer je premještanje stanovništva iz sela u grad ubrzano. Najbrže rastu „antigradovi“ u sklopu samih gradova, ljudska naselja bez vode i kanalizacije, ali s televizorima, bez obvezne pismenosti, ali s dovoljno mobitela. (Da su starim Rimljanima rekli što će se događati za 2000 godina, sigurno ne bi povjerovali).

• „Nove“ bolesti bujaju, a „stare“ ne nestaju, već često i one rastu. Opća i javna higijena ne napreduju, ni tamo gdje neki u jednom štednom tuširanju potroše više vode nego što neki drugi uspiju popiti za mjesec dana. Zagađenja zraka nisu zaustavljena, zagađenje bukom raste… Od posljedica nepravilne prehrane još brže rastu posljedice trajno poremećenih ljudskih odnosa (porast opće nesigurnosti i siromaštva zbog raslojavanja).

• U više je navrata spomenuto: „cijena liječenja i izlječenja stalno raste“. Posljedica je smanjena dostupnost i, u konačnici, smanjenje kakvoće života. Nekoć je Svjetska zdravstvena organizacija poručila: „Treba nam više života u godinama nego godina u životu.“

Što se događa s tri razine zaštite?

• Samozaštita ne napreduje jer znanje zaostaje.
• Suzaštita i uzajamna zaštita ne napreduju jer su i uzajamnost i solidarnost u opadanju.
• Profesionalna zaštita polako, ali sigurno zaostaje zbog raskoraka između broja profesionalno osposobljenih i zdravstveno potrebitih. („Tržišno“ uplitanje neprofesionalaca u zdravstvenu zaštitu može činiti i čini više štete nego koristi; nadriliječništvo nije bez razloga osuđena pojava). Dostupnost manjini, a nedostupnost većini ne može riješiti ni jedan problem na javnoj, zajedničkoj razini …

Konačno, kako znanje može (a ima ga) unaprijediti sve tri razine (bez rasprave o tome zašto ga ne koristimo ili kome je sve neznanje od koristi)?

• Profesionalna zaštita može se unaprijediti osobnim, individualnim pristupom (svatko od zdravih mogao je na odgovarajući način zapamtiti svoje osobne pokazatelje i pri ne izbjegnutom poremećaju ne ovisiti o tuđim, prosječnim pokazateljima). Može se preraspodijeliti raspoloživo vrijeme u korist razgovora i podučavanja na štetu promicanja lijekova (namijenjenih prosjeku, a ne osobi)…

• Suzaštitu treba poduprijeti zaustavljanjem razaranja uzajamnosti i solidarnosti, naprimjer Građanskim odgojem (Kako upravljati svojim slobodama na štetu „podaničkih doktrina“ koje vire iz svakog ustaljenog predmeta)…

• Samozaštitu se mora osigurati znanjem, zdravstvenim odgojem od najranije, vrtićke dobi, jer svaki (budući) slobodan građanin treba, prije svega, znati upravljati svojim osobnim zdravljem! Zdravlje se može unaprijediti i očuvati, a neznanjem ga se može olako izgubiti i gubi ga se!

Ovi redci, koji nisu bez optimizma, skroman su pokušaj da se jedno „malo i“ prikaže kao čvrsta, najčvršća spona i sprega između naslijeđenog ZDRAVLJA i naučenog ZNANJA!
 
 
Vladimir Smešny, dr.med.