Ljeto je (i još ponešto) u zraku

BIJELO NEBO

Pri pomisli na ljeto ljudi zamišljaju more, plažu, plavo nebo i sunce koje prži i prži... U podne se domicilno stanovništvo sakrije duboko u sjenu kamenih kuća, čuvajući se od jakog sunca. Zbog ozonskih rupa? Ma kakvi! Običaj sklanjanja od sunca u duboki hlad stariji je od otkrića ozonskih rupa. Osim toga, ljeti ih ni nema jer ta se pojava na sjevernoj polutki javlja krajem dovoljno hladne zime i početkom proljeća.

U Rijeci je promet još uvijek manji izvor polutanata u zraku: istovjetni spojevi, emitiraju se iz dvije prisutne rafinerije te iz termoelektrane. Iz dušikovih oksida i organskih spojeva ljeti se, pod utjecajem povećane insolacije i UV-zračenja tijekom dana, od 10 do 18 h formira ozon, koji čini atmosferu grada još nesnosnijom. Prisutni morski aerosoli u priobalju pogoduju pojačanoj proizvodnji ozona te su koncentracije ozona u primorju općenito više.

Ozon - aktivna molekula

  Sam ozon teško je definirati. On je prirodni sastojak gornjih dijelova atmosfere - stratosfere, dok se u nižim dijelovima, tj. u troposferi, smatra polutantom. Problem onečišćenja atmosfere održava se kroz problem ozona dvostruko: u stratosferi je to razgradnja ozona krajem zime, dok je u troposferi problem onečišćenja vezan za njegovo stvaranje tijekom ljeta. Ozon je univerzalan polutant, djeluje i kao iritans, i kao sustavni otrov, i kao kancerogena tvar, a uz to je i plin staklenika. Tim svojim posljednjim spomenutim svojstvom čini urbani zrak još nesnosnijim. ozon je i vrlo aktivna molekula. Reagira s ostalim polutantima, kao naprimjer sa sumpornim dioksidom i dušikovim oksidima, prevodeći ih u sulfate, odnosno nitrate, dok organske spojeve oksidira do kraja - do organskih kiselina. Ti produkti, odnosno međuprodukti reakcije s ozonom, reagiraju međusobno dajući čitav niz organskih spojeva i radikala, što čine tzv. fotosmog. Na taj se način plinoviti polutanti polako prevode u sitne kapljice tekućine različitih dimenzija, koje su tako sitne da ostaju lebdjeti u atmosferi. Na njima se Sunčeve, pa i UV-zrake odbijaju i/ili lome te postaju vidljive u obliku bjeličaste izmaglice. Zbog disperzije svjetlosti, nebo s vremenom postaje bijele boje, kroz koju se Sunce jedva i nazire. Kroz takvu atmosferu teško da se i prodorne UV-zrake mogu probiti do površine, obično bivaju prije apsorbirane od prisutnih polutanata i/ili disperzirane na prisutnim aerosolima. Međutim, dio apsorbirane energije UV-zraka ponovo se emitira u obliku IR-zračenja, odnosno topline, koje vrlo efikasno zadržavaju vrlo rašireni plinovi staklenika, naprimjer već spomenuti ozon, ugljični dioksid, metan i drugi, stvarajući onu nesnosnu atmosferu "ljeta u gradu".

Zdravo jutarnje sunčanje

  Što to u praksi znači? Znači da u blizini većih gradova u priobalju, uz prisutno onečišćenje zraka, teško možete dobiti lijepu preplanulu put, no možete sasvim pristojno pocrvenjeti, odnosno izgorjeti (a o fotosenzibilnim reakcijama na koži da se i ne govori). Za više ili manje (ne)poželju i (ne)modernu preplanulu put potrebno se sunčati ujutro, kad je intenzitet Sunčeva zračenja manji i nedovoljan za iniciranje reakcija fotosmoga. To se uglavnom i poklapa s preporučenim vremenom izlaganja suncu u prijepodnevnim satima (do Sunčevih 10 sato). Nakon toga, "zaštitni sloj onečišćenog zraka" čuva nas od pretjeranog izlaganja UV-zrakama, ali ne i od toplinskih (R) zraka koje mogu uzrokovati opekline. Ukratko, nije li nebo "nebeski plavo", nema ni bojazni od pretjeranog izlaganja UV-zrakama.
Mnogima se čini da je Sunčevo zračenje posljednjih godina jače. Za područje Rijeke to je vjerojatno istina (jer nemamo egzaktnih podataka). Prema podacima iz literature, zbog smanjenja onečišćenja zraka, intenzitet UV-zračenja u proteklom je desetljeću ponegdje porastao i do 20%. Prema nekim parametrima, onečišćenje zraka na području Rijeke smanjilo se gotovo tri puta u odnosu na kraj osamdesetih te bi se taj efekt trebao osjetiti. Pored toga, kako astronomi kažu, Sunce je posljednjih godina sve sjajnije, tj. raste mu temperatura, a time i zračenje, od kojeg je UVA i UVB tek jedan dio.