|
Pri pomisli na ljeto ljudi zamišljaju more, plažu,
plavo nebo i sunce koje prži i prži... U podne se domicilno stanovništvo
sakrije duboko u sjenu kamenih kuća, čuvajući se od jakog sunca. Zbog
ozonskih rupa? Ma kakvi! Običaj sklanjanja od sunca u duboki hlad stariji
je od otkrića ozonskih rupa. Osim toga, ljeti ih ni nema jer ta se pojava
na sjevernoj polutki javlja krajem dovoljno hladne zime i početkom proljeća.
|
|
|
Druga je percepcija ljeta grad, naprimjer
Rijeka, sparina, gužva i mliječno nebo na kojem se Sunce tek nazire.
Usijani asfalt i beton te ispušni plinovi automobila kao da su istisnuli
sav kisik potreban za disanje. A u tim plinovima nema čega nema: od
iritansa koji nadražuju sluznicu dišnih putova, poput sumpornog dioksida,
sustavnih otrova koji kemijski reagiraju s biomolekulama, kao vodikov
sulfid i dušikovi oksidi, do kancerogenih spojeva, poput benzena ili
policikličkih aromatskih ugljikovodika.Uz to, tu je prisutan čitav
spektar hlapljivih organskih spojeva te aerosola u kojima se može
naći gotovo sve: vlaga, čađa, metali te razni organski i anorganski
spojevi.
|
|
|
U
Rijeci je promet još uvijek manji izvor polutanata u zraku: istovjetni
spojevi, emitiraju se iz dvije prisutne rafinerije te iz termoelektrane.
Iz dušikovih oksida i organskih spojeva ljeti se, pod utjecajem povećane
insolacije i UV-zračenja tijekom dana, od 10 do 18 h formira ozon, koji
čini atmosferu grada još nesnosnijom. Prisutni morski aerosoli u priobalju
pogoduju pojačanoj proizvodnji ozona te su koncentracije ozona u primorju
općenito više.
|
|
Sam ozon teško je definirati. On
je prirodni sastojak gornjih dijelova atmosfere - stratosfere, dok se u
nižim dijelovima, tj. u troposferi, smatra polutantom. Problem onečišćenja
atmosfere održava se kroz problem ozona dvostruko: u stratosferi je to razgradnja
ozona krajem zime, dok je u troposferi problem onečišćenja vezan za njegovo
stvaranje tijekom ljeta. Ozon je univerzalan polutant, djeluje i kao iritans,
i kao sustavni otrov, i kao kancerogena tvar, a uz to je i plin staklenika.
Tim svojim posljednjim spomenutim svojstvom čini urbani zrak još nesnosnijim.
ozon je i vrlo aktivna molekula. Reagira s ostalim polutantima, kao naprimjer
sa sumpornim dioksidom i dušikovim oksidima, prevodeći ih u sulfate, odnosno
nitrate, dok organske spojeve oksidira do kraja - do organskih kiselina.
Ti produkti, odnosno međuprodukti reakcije s ozonom, reagiraju međusobno
dajući čitav niz organskih spojeva i radikala, što čine tzv. fotosmog. Na
taj se način plinoviti polutanti polako prevode u sitne kapljice tekućine
različitih dimenzija, koje su tako sitne da ostaju lebdjeti u atmosferi.
Na njima se Sunčeve, pa i UV-zrake odbijaju i/ili lome te postaju vidljive
u obliku bjeličaste izmaglice. Zbog disperzije svjetlosti, nebo s vremenom
postaje bijele boje, kroz koju se Sunce jedva i nazire. Kroz takvu atmosferu
teško da se i prodorne UV-zrake mogu probiti do površine, obično bivaju
prije apsorbirane od prisutnih polutanata i/ili disperzirane na prisutnim
aerosolima. Međutim, dio apsorbirane energije UV-zraka ponovo se emitira
u obliku IR-zračenja, odnosno topline, koje vrlo efikasno zadržavaju vrlo
rašireni plinovi staklenika, naprimjer već spomenuti ozon, ugljični dioksid,
metan i drugi, stvarajući onu nesnosnu atmosferu "ljeta u gradu".
|
|
Što
to u praksi znači? Znači da u blizini većih gradova u priobalju, uz prisutno
onečišćenje zraka, teško možete dobiti lijepu preplanulu put, no možete
sasvim pristojno pocrvenjeti, odnosno izgorjeti (a o fotosenzibilnim reakcijama
na koži da se i ne govori). Za više ili manje (ne)poželju i (ne)modernu
preplanulu put potrebno se sunčati ujutro, kad je intenzitet Sunčeva zračenja
manji i nedovoljan za iniciranje reakcija fotosmoga. To se uglavnom i
poklapa s preporučenim vremenom izlaganja suncu u prijepodnevnim satima
(do Sunčevih 10 sato). Nakon toga, "zaštitni sloj onečišćenog zraka"
čuva nas od pretjeranog izlaganja UV-zrakama, ali ne i od toplinskih (R)
zraka koje mogu uzrokovati opekline. Ukratko, nije li nebo "nebeski
plavo", nema ni bojazni od pretjeranog izlaganja UV-zrakama.
Mnogima se čini da je Sunčevo zračenje posljednjih godina jače. Za područje
Rijeke to je vjerojatno istina (jer nemamo egzaktnih podataka). Prema
podacima iz literature, zbog smanjenja onečišćenja zraka, intenzitet UV-zračenja
u proteklom je desetljeću ponegdje porastao i do 20%. Prema nekim parametrima,
onečišćenje zraka na području Rijeke smanjilo se gotovo tri puta u odnosu
na kraj osamdesetih te bi se taj efekt trebao osjetiti. Pored toga, kako
astronomi kažu, Sunce je posljednjih godina sve sjajnije, tj. raste mu
temperatura, a time i zračenje, od kojeg je UVA i UVB tek jedan dio.
|