Rijeka - zdravi grad

BUĐENJE EKOLOŠKE SVIJESTI

Ekološka kriza suvremenog svijeta posljedica je ndrazumnog i neodgovornog odnosa čovjeka prema prirodi. Potrošački mentalitet sve je evidentniji, a prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa, gomilanje otpadnih tvari i uništavanje prirode i okoliša pridonoise poremećaju biološke ravnoteže na Zemlji.

  Treće tisućljeće sigurno će obilježiti osviješteni svjetonazor čovjeka da je kvalitetan opstanak i život na zemlji moguć samo uz visoko razvijenu ekološku svijest u vezi s racionalnim ponašanjem prema prirodi i samopouzdanjem da je ON - ČOVJEK tek jedan dio jedinstvene prirodne cjeline. U tom kontekstu, ekološka pitanja i zamisli o gradovima budućnosti našli su se u centru zbivanja suvremenog svijeta.

"Zdravi gradovi" - gradovi budućnosti

  Prema brošuri koju je izdala Svjetska zdravstvena organizacija - Regionalni ured za Europu, pod općim nazivom "Gradsko planiranje i grad budućnosti", kaže se da grad budućnosti mora sadržavati sve relevantne čimbenike za bolje življenje i uspostaviti harmoniju između stanovanja, transporta, zaštite okoliša, uključujući zdravu vodu, čist zrak, kontrolirane otpadne tvari, kao i potrebno zelenilo i rekreativne zone. Grad mora biti u harmoniji sa svojim ekosustavom te treba osigurati minimum utjecaja na zaštitu okoliša.
Zamisli o "zdravom gradu", koje su mnogim gradovima dale ideje i polet da u svojim sredinama nešto poprave i poboljšaju, zahvatile su i Rijeku. Tako je i nastao projekt "Rijeka - zdravi grad". Rijeka je postala članom Hrvatske mreže zdravih gradova kad je Deklaraciju o Projektu Rijeka - zdravi grad prihvatila Skupština općine Rijeka u travnju 1990. godine.
Godine 1996. u Rijeci je primijenjena Metoda brze procjene zdravstvnih potreba u zajednici i konsenzus konferencija kojom je definirano 5 prioritetnih područja djelovanja:
- održivi razvoj grada,
- unapređenje zdravlja djece i mladih,
- podrška osobama s invaliditetom,
- podrška starijim osobama,
- unapređenje okolinskog zdravlja.
Projekt i pokret "Zdravi grad" razvojni projekt - koji se temelji na povezivanju svih razvojnih sustava društva i aktiviranju stanovnika u stvaranju "zdravih" naselja - naselja u kojima će svim stanovnicima biti osigurana kvaliteta života i rada dostojna čovjeka.
Bit Projekta je koncept grada - onoga što grad jest i što bi kao "zdravi grad" mogao postati. Grad se shvaća kao složen organizam koji živi, diše, raste i stalno se mijenja. Zdrav je onaj grad koji unapređuje svoju okolinu i proširuje svoje resurse kako bi ljudi, dajući podršku jedni drugima, moglo doseći svoj najviši potencijal.
Pojam "zdravi grad" podrazumijeva proces, a ne samo ishod. "Zdravi grad" nije nužno onaj koji je dosegao određenu razinu zdravlja. To je grad u kojem postoji svijest o zdravlju kao bitnom sadržaju koji se želi unaprijediti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, "zdravi grad" trebao bi zadovoljiti određene kriterije:
1. čista, sigurna i kvalitetna fizička okolina (uključujući kvalitetu stanovanja),
2. ekosistem koji je stabilan i dugoročno održiv,
3. snažna zajednica čiji se članovi međusobno podržavaju, a ne iskorištavaju,
4. visoka razina sudjelovanja i kontrole javnosti nad odlukama koje utječu na živote, zdravlje i blagostanje ljudi,
5. zadovoljene temeljne potrebe (za hranom, krovom nad glavom, prihodom, sigurnošću i radom) za sve ljude u gradu,
6. pristupačnost širokom spektru iskustva i resursa, uz mogućnost ostvarivanja raznolikih kontakata, interakcija i komunikacije,
7. raznolika, vitalna i inovativna gradska ekonomija,
8. poticanje očuvanja i njegovanja veza s prošlošću grada, kulturnim i biološkim nasljeđem starosjedilaca i drugih skupina i pojedinaca,
9. forma koja omogućuje i potiče navedene značajke,
10. optimalna razina zdravstvene zaštite, dostupne svima,
11. visoka razina stanja zdravlja (visoka razina pozitivnog zdravlja i niska razina bolesti).
Rijeka je 30. studenog 1998. godine primljena u Europsku mrežu zdravih gradova.

Škole koje promiču zdravlje

  Unutar "Rijeke - zdravog grada" djeluju i škole koje su u sastavu hrvatske mreže škola koje promiču zdravlje. Cilj je njihova rada zajednički razvoj i primjena metoda, sadržaja i oblika rada s djecom, prosvjetnim i zdravstvenim djelatnicima, roditeljima i zajednicom na razvijanju pozitivnih stavova prema zdravlju i zdravih stilova života.
Jedno je od prioritetnih područja hrvatske mreže škola koje promiču zdravlje - rad na očuvanju okoliša te razvijanju ekološke svijesti, posebice kod učenika osnovnoškolskog uzrasta.

Kvalitetne škole - škole bez prisile - škole prijatelji djece

  Projekt "Kvalitetna škola" nastao je u Rijeci u okviru suradnje Ministarstva prosvjete i športa vlade Republike Hrvatske i UNICEF-a. Autori projekta riječki su stručnjaci Jagoda Tomašić-Krema, Anton Štemberger i Milivoj Vrabec, koji su kao članovi Glasserovog instituta osposobljeni za prenošenje njegovih ideja i tehnika rada prosvjetnim i ostalim djelatnicima koji rade na obrazovanju.
Pristup "Kvalitetne škole" usmjeren je na mijenjanje koncepcije nastavnika u tijeku odgoja i obrazovanja u školi, kroz naglašenu važnost kvalitetne komunikacije nastavnika s učenicima i nastavnika i roditelja.
Škola ima posebno značenje za razvoj mladog čovjeka. Ona je najjača društvena institucija koja utječe na razvoj, na fizičko i mentalno zravlje djece i mladeži. Škola ne proširuje samo intelektualni horizont djeteta, nego se tu uče i stječu životne vještine i stavovi koji će ih i dalje voditi kroz život. Zbog toga bi škola trebala zauzimati visoko mjesto u dječjem svijetu kvalitete.
A da li je to tako?
Istraživanje koje je proveo prof. Bezinović sa suradnicima imalo je za cilj istražiti kakve stavove imaju srednjoškolci prema vlastitoj školi, kako ona izgleda iz njihove perspektive te postoji li korelacija između stavova prema školi i rizičnih oblika ponašanja.
"Dobiveni su rezultati poražavajući. Prihvatljivo zadovoljstvo školom iskazuje svega 3,6% učenika, dok je 26,8% učenika izrazito nezadovoljno svojom školom. Previsoku razinu straha od škole iskazuje čak 78,8% djevojaka i 67,5% mladića. Pretjeran negativni stav prema nastavnicima iskazuje 73,8% djevojaka i 71,2% mladića. Previsok osjećaj nekompeteentnosti za školu iskazuje 52,7% učenika.

  Odgovor na to daje Glasser pokretom "kvalitetnih škola", te ih definira kao one škole koje zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe učenika za preživljavanjem, pripadanjem, moći, slobodom i zabavom. Osnovne su ideje na kojima počivaju "kvalitetne škole":
- od prisile i kažnjavanja prema dogovaranju i suradnji,
- od dobrog rada prema kvalitetnom radu,
- od pozitivne potpore prema samoevaluaciji.
Ciljevi "kvalitetne škole" dostižu se kada:
- učenici ne napuštaju školu,
- nema disciplinskih problema,
- razina znanja postaje visoka,
- učenici biraju puno izbornih predmeta,
- teškoća u učenju znatno je manje.
Navedeni ciljevi i postignuća ugrađeni su u osnaživanje prostora primarne prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladeži od kojih su svi, baš svi, polaznici osnovnih škola u jednom dijelu svoga života - istaknuto je na I. hrvatskom susretu kvalitetnih škola, održanom u Rijeci u listopadu 2000. godine.