Higijena u okulistici

ČISTOĆA JE POLA ZDRAVLJA OČIJU...

O DRUGOJ POLOVICI BRINU ONE SAME

Gotovo da nema pacijenta koji ne spomene kako ga oči povremeno peku, svrbe, suze, crvene se i slično, bez obzira na to da li je na pregled okulistu došao npr. zbog naočala, pregleda očne pozadine, upisa u školu ili pak prave upale očiju. Spomenem li tada da vjerojatno povremeno protrlja oči koju nije prethodno oprao, svi se odmah pobune kako to nije točno.

Mogao je biti herpes na oku. Meni, okulistu po struci, bilo je neugodno. Što bih rekla kolegi? Pustila sam da se stvar razvija i sve je prošlo samo od sebe.Tek navečer sinulo mi je da sam kuhala "maneštru" u koju sam dodala sitno nasjeckani suhi feferon. Milijun sam puta isplahnula ruke vodom dok sam pripremala jelo, ali je svejedno papreni trag ostao na prstu kojim sam protrljala oko. Platila sam nesmotrenost pateći cijelo popodne.
Zanimljivo je da su nas higijeni usta učili odmalena. "Peri ruke prije jela!" Je li nas itko ikada učio da peremo ruke prije dodirivanja oka? Nije!
Neću pisati o razlozima zbog kojih se oči mogu upaliti. Ima ih more. Neću pisati ni o simptomima vanjske upale oka, jer su nam crvenilo, suzenje, otečene vjeđe i zaslijepljenost svjetlom uglavnom svima poznati znaci. Neću navoditi ni načine liječenja upale. Pisat ću o "sitnicama" koje za oči znače zdravlje, a obično na njih niti ne pomislimo.
Oči se same štite od prljavštine. U suzama postoje kemijske supstancije koje razgrađuju nečistoće, tzv. lizozimi. Postoje još i drugi obrambeni faktori, zahvaljujući kojima one uspješno odolijevaju navali prljavštine. Kad se razvije upala, znači da smo ipak pretjerali pa je količina unesene nečistoće premašila obrambeni kapacitet prirodne zaštite oka.

Vi, koji nosite naočale...

  Imate sreću. Naočale predstavljaju svojevrstan štit koji najprije moramo skinuti da bismo protrljali oko. Tako ste nerijetko pošteđeni nesvjesnog diranja oka. Dok skidate naočale, uglavnom se sjetite da biste najprije mogli oprati ruke ili pak oči obrisati maramicom. Ako je prethodno maramicom obrisan nos, onda ona sigurno nije preporučljiva za brisanje oka. Neka bude čista platnena ili neupotrebljavana papirnata. Svako oko zasebno može biti rezervoar zagađenja. Zato je korisno obrisati jedno oko, pa maramicu preokrenuti na drugu stranu prije brisanja drugog oka, da se zagađenje ne prenosi s jedne strane na drugu.
Ipak, budite oprezni: naočale same po sebi mogu predstavljati opasnost. Na njima obično brišemo samo stakla da bismo jasnije vidjeli. Uz rubove stakala i na capicama na nosu nakuplja se masnoća koja oksidira u zelenkastu masu. U njoj bujaju bakterije. Korisno je cijeli okvir sa staklima, s vremena na vrijeme, oprati mlakom vodom i neutralnim sapunom kojim peremo ruke. Nježno upijemo višak vode mekanim ručnikom, a stakla dodatno ispoliramo sintetičkom krpicom koju možemo nabaviti u svakoj optičarskoj trgovini. Tako ćemo odmastiti okvir, čiji djelovi dolaze u dodir s kožom u blizini donje vjeđe, i izbjeći nakupljanje bakterija i nečistoća koje mogu prodrijeti u suzni kanal i izazvati gnojnu upalu.

Vi, koji se šminkate...

  Čestog dodirivanja očiju tijekom dana pošteđena je i ženska populacija koja se šminka. Takve osobe ne diraju oči prstima da ne bi pokvarile naneseni make-up. Međutim, kod njih se javlja mogućnost zagađenja na drugi način. Sjetimo se koliko često mijenjamo npr. maskaru za trepavice (rimel). Obično kad se osuši. A što je s četkicom? Koliko puta smo premazali naše trepavice i opet ugurali četkicu natrag. Svaki je put s njom unesen "bris" bakterija s naših trepavica. Do sutra će se namnožiti u masnoj kremi rimela i mi ćemo ih ujutro ponovo, u još većoj koncentraciji, namazati na trepavice. I tako iz dana u dan. Isto je i sa kistićima tuša ili štapićima sjenila za kapke, olovkama za oči (tzv. krejonima), spužvicama i kistovima za kameni puder i puder u prahu... Još je gore ako našu šminku razmjenjujemo s prijateljicom (npr. prije večernjeg izlaska). Ponekad prljava pinceta nakon čupanja obrva izazove sitnu, nevidljivu ozljedu kože, a prodiranje bakterija potom gnojnu upalu korijena obrve.
Zato, mlade gospođice i njihove mame, ako želite imati oči koje nisu samo lijepe, nego i zdrave, poslušajmo savjet. Barem jednom tjedno, ako ne i češće:
o u nekom dezinficirajućem sapunu ("Safe guard" i sl.) operimo spužvice za puder i štapiće za sjenilo,
o našiljimo olovke za oči i kad nisu tupe (tako skidamo gornji, zagađeni sloj),
o četkicu rimela i kist tuša za oči prebrišimo jednim potezom papirnatom maramicom od drške prema vrhu da skinemo zagađeni sloj prije vraćanja u tubu,
o pincetu za čupanje obrva i "škarice" za zavijanje trepavica dezinficirajmo alkoholom,
o koristimo isključivo vlastiti make-up (ni četkicu za zube ne posuđujemo drugom),
o ako smo preboljeli konjuktivitis s jakom sekrecijom (gnojnom ili sluzavom), razmislimo o zamjeni cijelog sadržaja toaletne torbice jer je sve, najvjerojatnije, zagađeno.

Vi, koji nosite kontaktne leće...

  Prljavština je za vaše oči naročito pogubna. Kontaktna leća predstavlja strano tijelo u oku, koje već samo po sebi struže epitel i otvara put bakterijama u dubinu. Također, leća predstavlja svojevrsni poklopac pod kojim se smanjuje isplahnjivanje oka suzama i lizozimima. Oko se pod lećom grije. Sve će to pogodovati množenju bakterija, koje naprosto uživaju u sredini gdje im je toplo, vlažno, slano i slatko. Tako i najmanja unesena količina nečistoće može, nakon nekoliko sati nošenja leće, postati opasna za oko.
Već kod prvog stavljanja leća u ordinaciji, svi pacijenti prođu "školu" pravilnog postupanja s lećama. Pritom uvijek moraju imati čiste ruke. Nauče stavljati i skidati, prati, dezinficirati i čuvati leće u tekućini u posebnom kontejneru. Naoružamo ih pisanim uputama za korištenje leća, kako bi povremeno osvježili stečeno znanje. Unatoč oprezu problemi se ipak dešavaju.
Neki zaborave navečer skinuti leće i zaspu s njima na oku. Preko noći sve "zakuha" od silnih bakterija koje su se namnožile. Neki ih skinu pred spavanje, ali ih zaborave dezinficirati u propisanoj tekućini. Kad ih ujutro ponovo stave na oko, vratili su natrag sve bakterije nakupljene na njima tijekom prethodnog dana. Neki žele odgoditi nabavu novih leća pa ih nose duže od tvornički predviđenog roka trajanja. To nije pametno jer ostarjela leća lakše vezuje na sebe nečistoću i teže se čisti. Neki nose leće u boji, a bez dioptrije. Kupuju ih često u optičarskim trgovinama, bez konzultacije i uputa okolista. Takvi često postupaju neozbiljno pri održavanju. Bez obzira na to da li je leća medicinsko optičko pomagalo ili samo sredstvo za uljepšavanje koje mijenja prirodnu boju oka, ona je uvijek potencijalna opasnost za oko i za nju vrijede ista pravila higijene.
Žene koje nose leće i pritom šminkaju oči, morale bi doista paziti na čistoću sadržaja svoje toaletne torbice. Također bi morale birati vodootpornu šmiku, koja se neće otapati i miješati sa suzama. Ne bi smjele mazati olovkom unutrašnji rub vjeđa jer se kemijski spoj pigmenta boje i suza podvuče pod leću i ondje nagriza pokrovne stanice, a može i trajno oštetiti leću. Rimel ne bi smio imati dlačice za vizualno produžavanje trepavica, jer one otpadaju i mogu se poput truna podvući pod leću te nažuljati oko.
Prije manipuliranja s lećama, ruke treba prati sapunom koji odmašćuje, odnosno u sebi nema hidratantnih dodataka ili omekšivača (npr. "Dove" ima kremu za njegovanje kože). Sloj masnoće iz takvog sapuna ostane na prstima i prenese se na leću prije stavljanja u oko. Leća je tada nezdrava za oko. Zbog masnoća na sebi, više ne upija vodu i ne propušta kisik. Kroz nju vidimo mutno, pa je to osnovni razlog zašto je uklonimo s oka i donesemo na provjeru okulistu koji nam zabrani dalje nošenje neprikladne leće.

Vi, koji volite koristiti narodne lijekove...

  Mnogi stariji ljudi često me pitaju mogu li koristiti čaj kamilice kao lijek za svoje umorne oči. Bilo da ga koristite za obloge ili za isplahnjivanje očiju, čaj kamilice uvijek je dobrodošao. Smiruje upalu i dezinficira gdje god se nanese. Pritom je bitno postupati ispravno.
Čaj kamilice za ispiranje oka priprema se uvijek svjež, u prkuhanoj vodi, bilo iz cvijeta ili filter-vrećica. Naravno, bez šećera. Prohladi se na sobnu temperaturu i tada se može upotrijebiti. Pazite kako! Nemojte uzeti neku krpicu pa je umočiti u posudu i pritom u kamilici oprati prste. Takva će kamilica, umjesto da dezinficira, još više zagaditi naše oči, pogotovo ako je koristimo u nekoliko navrata tijekom cijelog dana.
Ruke treba oprati sapunom, a potom čistu, prepeglanu gazu, ili još bolje papirnatu maramicu, preliti kamilicom iz posude, ovlaš ocijediti i jednim potezom od nosa prema sljepoočnici zapljusnuti jedno oko. Zatim isti postupak, ali s drugom maramicom, ponovite za drugo oko. Tek tada možemo od kamilice očekivati njezin blagotvorni učinak. Sve drugo puko je razmazivanje nečistoće po očima i zavaravanje pacijenta koji misli da se liječi na prirodan način.
I na kraju, odajmo priznanje našim očima. Kad vidimo što ih sve može ugroziti, sretni smo što se to zapravo vrlo rijetko dešava. Ta zasluga ne pripada nama, njihovim vlasnicima, već očima samima koje je priroda obdarila vlastitim obrambenim mehanizmom, da ostanu zdrave i onda kada se mi prema njima ponašamo neozbiljno.