Razgovor s dr. Miomirom Zelićem, voditeljem Programa transplantacije organa u Kliničkom bolničkom centru Rijeka

Doniranje organa osobna je odluka

"O transplantaciji organa samo se povremeno intenzivno, ali kratkotrajno, piše ili govori u medijima. To je izgleda, u skladu s brojem transplantacija koje se kod nas obave", kaže dr. Zelić.

• Kakvo je sada stanje s transplantacijom u Hrvatskoj, prvenstveno mislim na transplantaciju bubrega? Kolika je potreba i koliko se transplantacija učini godišnje?
- U Hrvatskoj je na dijalizi oko 2800 ljudi, od kojih 800 čeka transplantat. Prošle su godine u Hrvatskoj transplantirana 33 bubrega, i to 24 od umrle osobe i 9 obiteljskih transplantacija. Broj bolesnika na dijalizi povećava se, a broj transplantacija smanjuje.
Očito je da se na tom planu mora nešto učiniti, kaže dr. Miomir Zelić, voditelj Programa transplantacije organa u Kliničkom bolničkom centru Rijeka.
• Zašto transplantacija, zašto ne dijaliza?
- Zato jer je nakon uspješne transplantacije kvaliteta života bolesnika znatno bolja i približava se kvaliteti života zdravog čovjeka. To se osjeti iz svake riječi bolesnika kome je nakon liječenja dijalizom uspješno presađen bubreg, i to ne treba posebno komentirati.
Ne manje važan razlog je i taj što je transplantacija jeftinija nego dijaliza. Godišnja cijena dijalize za jednog bolesnika iznosi 150 000 kn, a cijena jedne transplantacije je 60 000 kn. Transplantacija organa, posebno bubrega, sigurno je nacionalni zdravstveni interes.

Zaostajemo za svijetom

• Kakva je situacija s transplantacijama u svijetu?
- U svijetu je prema svim parametrima situacija bolja, pa je to nama i uzor i cilj koji želimo dostići. Broj transplantacija u svijetu povećava se. Zemlje Europe na neki su se način organizirale. Jedna je od velikih europskih organizacija Eurotransplatnt, ali svaka zemlja ima još i svoju organizaciju. Hrvatska još nije članica te europske udruge, ali se nadamo da će uskoro biti.
• Koji su uvjeti da se postane član?
- Pojednostavljeno, kao i kod drugih udruga, osnovna je suradnja, u ovom slučaju razmjena organa. Ali, utjecat će i vjerodostojnost u radu, standardizacija postupaka i rezultati. Ako možemo ponuditi organ za razmjenu, onda ćemo ga i dobiti. To znači da se stvaraju mogućnosti dobivanja organa koji bolesniku po tkivnoj podudarnosti najviše odgovara, čime se poboljšava ishod transplantacije.
• Zašto mi zaostajemo za Europom?
- U Hrvatskoj se eksplantira znatno manje organa od umrlih osoba nego što je europski prosjek. Jedan je od uvjeta za poboljšanje i pozitivna, dobro vođena rasprava o transplantaciji organa kao metodi liječenja i promicanja osobnog stava o doniranju organa. Organizacija, znanje, sredstva i ideja davalaštva bitni su faktori za uspješno liječenje transplantacijom organa, bubrega.
Nedovoljno poznavanje transplantacijske problematike među ljudima, ali i među liječnicima, otežava razvoj transplantacijskog programa. Ali i nespretnost u izražaju, kao na primjer "nemamo dovoljno organa" izaziva nesporazume. Ako znamo da se transplantacija organa u 90% slučajeva obavlja od umrlih osoba, tada treba istaći i jasno reći da mi ne želimo da pogiba više ljudi. Mi želimo i moramo pomoći ako to možemo, jer je, kao u svijetu, i u Hrvatskoj transplantacija prihvaćena kao metoda liječenja. Mi želimo da od onih koji su, nažalost, smrtno stradali u prometnim ili nekim drugim nesrećama, a sposobni su biti davatelji, presadimo organe onima kojima je to potrebno.
O transplantaciji organa, kao metodi liječenja koja je unaprijedila medicinske mogućnosti pomoćo čovjeku, govorio je i Papa Ivan Pavao Drugi na 18. kongresu Svjetskog udruženja za transplantaciju u Rimu, 2000. godine. Papa je rekao da je doniranje organa u slučaju smrti za korist drugih izraz osobne odluke - volje pojedinca, izraz ljubavi čovjeka prema čovjeku. Ta znažna poruka mora biti poticaj svima, i zdravstvu kao organizaciji, i ljudima pojedinačno. Svatko o tome treba razmisliti, razgovarati u obitelji i izraziti svoju volju.

Što kaže zakon

• Je li to dovoljno? Mora li postojati pisani trag?
- Može biti i jedna, i druga varijanta. Pisani trag može biti i za odbijanje, i za suglasnost o darivanju organa, ali dovoljno je da se pojedinac o tome usmeno izjasni u svojoj okolini - obitelji. To je njegova volja i to trebaju poštivati i obitelj, i liječnici. Ne radi se o volji obitelji, ali mi prihvaćamo i stav obitelji jer smo još u takvoj fazi da se to mora učiniti. Ako se pojedinac izričito protivio davanju organa, to se uvažava i oni se ne eksplantiraju.
• Što zakon kaže?
- Zakon kaže da se mogu uzimati organi, dijelovi ljudskog tijela, od umrlih osoba u svrhu liječenja, ako ne postoji pismeno protivljenje osobe o uzimanju organa.
• To znači da vi možete od svake podobne umrle osobe uzeri organe ako ne postoji protivljenje ili pismena izjava za života te osobe kojom se ona protivi doniranju. Da li vi to i činite?
- Mi se u svakom slučaju kod obitelji informiramo o stavu umrle osobe. Ako je stav bio pozitivan, mi te organe i koristimo. Ako o tome ne postoji stav umrle osobe, tada se uvažava mišljenje obitelji. Obitelj zakonski nema pravo zabraniti, ali to su delikatne situacije koje kod nas nisu do kraja raščišćene. Zašto? Zato jer postoji i stav Etičkog odbora Hrvatskog liječničkog zbora koji tu problematiku malo drukčije tretira, pa imamo dva oprečna stava i uz to civilizacijski, kulturološki doseg naše sredine koji moramo uvažavati.
• Koji se organi mogu transplantirati?
- Osim takozvanih parehimnih organa, kao što su srce, jetra, bubrezi i gušterača, transplantiraju se još i rožnica, stanice i kosti, ali i drugi.

Moždana smrt

• Kod ljudi postoji onaj osnovni strah zbog kojeg ne žele dati svoje organe poslije smrti: da će im "živima" uzeti organe. Na koji se način ustanovljava smrt?
- Pojam moždane smrti definiran je u medicini i zakonodavac ga je prihvatio. To znači da je odsutna cirkulacija krvi u mozgu, što izaziva nepovratno oštećenje moždanih centara. Kod ozljede glave, naprimjer, dolazi do krvarenja i prekida cirkulacije u mozgu, što dovodi do pritiska na centar za disanje, njegova oštećenja, a to za posljedicu ima prestanak disanja. Takvu umrlu osobu znanje i medicinska tehnologija mogu umjetno ventilirati i, dok ti aparati rade, održavati rad srca. Takva potpora održavanja funkcije srca omogućava da se transplantacijom organa pomogne drugima. U takvim situacijama rad srca nije znak života. Takvo je stanje nepovratno, a ustanovljava ga više liječnika specijalista. Jedan je anesteziolog u centru za reanimaciju, koji na temelju kliničkih znakova, odsutnosti refleksa, utvrdi smrt mozga, a potvrđuju ga neurolog i neurokirurg. To se stanje mora objektivizirati nekim egzaktnim metodama. Jedna je metoda cerebralna angiografija, kojom se kontrastnim sredstvom kroz krvne žile utvrđuje prestanak krvotoka u mozgu, a koju provodi rendgenolog. Dakle, u tome sudjeluju anesteziolog, neurolog, neurokirurg i rendgenolog koji, svaki na svoj način, provjere sve nalaze, protumače ih i zajedno utvrđuju postoji li smrt mozga.
• Je li u toj grupi stručnjaka i operater koji radi transplantaciju?
- To je bitno naglasiti: u toj grupi nije nitko tko je uključen u transplantacijski tim.

Majka - najčešći donator bubrega

• Koji je omjer doniranja s umrlih i sa živih donatora?
- U Europi se 90% organa uzima od umrlih osoba, 10% od živih. U Americi je 30% živih donatora. I mi uzimamo organe od živih srodnih osoba, ako ih bolesnik ima (majka, otac, brat, sestra). Takvi ljudi trebaju biti zdravi, zatim prvi srodnici i odgovarajuće krvne grupe i tipizacija tkiva. Tipizacija je metoda kojom se ispituje srodnost tkiva između davatelja i primatelja. I, naravno, bubrezi koje osoba donira moraju biti zdravi. Donatora se još i psihološki tretira, čime se provjerava je li to stvarno njegova volja ili je pod pritiskom sredine, obitelji. Bubreg najčešće daje majka, onda otac ili drugi srodnici, ali majka se uvijek prva javi.
• Što se Programom transplantacije organa u KBC Rijeka želi postići?
- Transplantacija angažira pkratično sve ljude u KBC-u. To naglašavam zato što se ona može raditi samo u ustanovama koje su vrhunski educirane, kapacitirane i organizirane. Klinički bolnički centar Rijeka, u kojem su izvedene prve transplantacije bubrega i gušterače u Hrvatskoj, u vrhu je transplantacijske medicine. U KBC Zagreb rade se transplantacije srca, jetre i, naravno, bubrega. Ali, sustavni program propagiranja doniranja organa poslije smrti još ne postoji.
Transplantacija organa skup je tema koji se sastoji od upoznavanja ljudi s tom problematikom, animiranja za donaciju organa poslije smrti, objavljivanja informacija koje će ljudima olakšati donošenje odluke, organiziranja rada u svim ustanovama u Hrvatskoj gdje se nastradali ljudi zbrinjavaju, do upoznavanja liječnika s njihovom obvezom da učine sve što je u njihovom stručnom znanju i mogućnostima da se organi tih umrlih osoba iskoriste.

Treba učiniti prvi korak

O transplantaciji se mora sustavno govoriti. Dobro bi bilo godišnje organizirati četiri TV-emisije posvećene samo toj temi, i to tako da tri pripreme liječnici, voditelji ovog programa, a jednu novinari. To govorim zato što žurnalistički pristup često zasjeni osnovnu temu i poruku. Ali tematska rasprava o svakom otvorenom pitanju transplantacije organa poželjna je i korisna.
• Koji su prvi koraci u propagiranju doniranja organa?
- Prvi korak učinjen je formiranjem donorske mreže i uvođenjem donorske kartice.
• Što je donorska kartica?
- Dr. Povrzanović i dr. Mitar iz Pule pokrenuli su Hrvatsku donorsku mrežu "Život na dar", donarskom karticom koju je na inauguraciji potpisao tadašnji premijer Mateša, a nedavno i ministrica zdravstva prof. Ana Stavljević-Rukavina. Kartica ima dobru funkciju, a ta je da se o njoj govori i tako upozna s pojmom darivanja organa. Netko tko o tome nije nikada ništa čuo, ima priliku nešto saznati, što mu može olakšati donošenje odluke. I ta se ideja dalje širi.
• Može li postojati i neki drugi fiksan zapis o želji svake osobe, osim kartice?
- Može, i o tome će se vjerojatno raspravljati na Povjerenstvu za transplantaciju organa. Prije je u zdravstvenoj knjižici postojala rubrika u kojoj ste mogli označiti želite li donirati organe nakon smrti ili ne. Kad bi se napravio popis ljudi koji su odlučili da u slučaju nesretnog slučaja - svoje smrti, doniraju organe, on bi automatski ukazivao na to da su svi drugi, koji nisu na popisu, protiv. Odnosno, obrnuto - ako imamo popis ljudi koji su protiv, to bi značilo da su svi drugi za, jer Zakon kaže: nepostojanje pisanog traga o odbijanju doniranja organa znači prešutnu suglasnost.

Promidžbena uloga Crvenog križa

• Kako bi se to tehnički riješilo?
- Popis bi se morao, vjerojatno preko liječnika primarne zdravstvene zaštite, slijevati u jedan centar, koji bi onda o tome obavještavao centre koji se bave eksplantacijom organa. Takav bi se podatak mogao nalaziti i na zdravstvenim iskaznicama. Opet naglašavam: da bi se ljudi mogli izjasniti, o tome moraju biti dobro obaviješteni.
• Tko bi u društvu mogao imati takav utjecaj na ljude?
- Ministarstvo zdravstva sigurno mora biti inicijator.
• Ali ono je izravno zainteresirano, pa to kod ljudi stvara otpor.
- Uz Ministarstvo, i razne humanitarne neprofitne udruge i, u svakom slučaju, Crveni križ. On je velik propagator darivanja krvi, a i krv je organ. Snaga je i u vjerskim zajednicama. Vrlo malo ih se protivi davanju organa. Još je 1995. godine ministar Andrija Hebrang pokrenuo rješavanje transplantacijskog problema. Već je tada formirana radna grupa koja je 1998. godine završila tzv. Naputak o eksplantaciji organa, gdje su koncepcijski postavljeni organizacija i financiranje. Međutim, do sada ni jedan dio nije realiziran. Ovih je dana u tijeku formiranje Povjerenstva za transplantaciju organa pri Ministarstvu zdravstva.
• Tko su, prema struci, članovi novog povjerenstva?
- Povjerenstvo se sastoji od 13 ljudi. Predsjednik je Povjerenstva zamjenik ministra dr. Ostojić. U pripremi je stvaranje Programa transplantacije organa. Članovi van struke, zdravstva, neophodni su za medijsko, idejno osmišljavanje poruka i promidžbenog materijala. Za prve tri do četiri godine sigurno nam treba pozitivan stav i potpora medija. Mediji trebaju ukazivati i na greške. Evo, neki sam dan čitao o građaninu koji je odlučio besplatno pokloniti jedan svoj bubreg. Došao je u bolnicu i želio je odmah pristupiti transplantaciji bubrega. Znači, on nije znao da se to tako kod nas ne radi, ali je naveo i podatak o navodnoj suglasnosti Ministarstva zdravstva za taj postupak. I takve su informacije, napisi, emisije - dobri da ljudi o tome više doznaju, ili da se pojmovi razjasne. U Hrvatskoj donator ne može biti živa nesrodna osoba. Dopušteno je jedino doniranje organa između muža i žene jer emocionalna veza sigurno postoji. Sve drugo sumnjivo je na kupovinu.
• Hoće li Povjerenstvo sada inicirati i kreirati konkretan program?
- Osnovno je organizirati zdravstvo da bude spremno za tu djelatnost. Većina liječnika koji danas rade završila je studij i specijalizaciju kada je transplantacija bubrega u Hrvatskoj već bila etabilirana metoda. Danas se o njoj ne može govoriti kao o nečem ekskluzivnom. Transplantacija organa radi se u dva centra u Hrvatskoj, ali organi od umrlih osoba mogu se eksplantirati u svim bolničkim ustanovama gdje su te, nažalost, umrle osobe i ako su za života izrekle svoj pozitivan stav o doniranju organa.

Zdravstveni radnici - nositelji donorske kartice

• Mislite li da bi u javnosti imalo pozitivnog odjeka kada bi donorske kartice imali prvo zdravstveni radnici?
- Zdravstveni radnici sigurno bi na taj način odaslali poruku: "Ja radim u bolnici. Želim donirati svoje organe kada meni ne budu više trebali." Stav zdravstvenih radnika sigurno bi pomogao u razbijanju straha ili dilema o smrti mozga, odnosno, kako vi kažete, "straha da će im se živima uzeti organe". Takav je strah neosnovan. To je aapsolutno nemoguće i to svi moraju znati.
Neka ovaj razgovor bude povod i zdravstvenim radnicima da razmisle i postanu vlasnici donorske kartice. Pri tome je važno da nitko na to ne smije biti natjeran i da oni koji karticu ne žele, ne budu u društvu "označeni". Jer, ponavljamo, i Papa je rekao da je doniranje organa osobna stvar svakog pojedinca, o kojoj samo on može donijeti odluku.