Potrošnja kisika kao pokazatelj izdržljivosti sportaša
  

"VELIKO SRCE" ZA SPORTSKU POBJEDU

   

Klasifikaciju "težine" pojedinih sportova prema američkim autorima koriste sportski liječnici i kardiolozi z aocjenu sposobnosti sportaša kod kardiovaskularnih bolesti. Prema razini statičkih i dinamičkih opterećenja pojedini je sport opasan za potencijalne srčane bolesnike, u smislu nagle smrti na terenu, indikacija je za ograničenje ili zabranu sportske aktivnosti.
  

  Svaki je sport kombinacija određenog nivoa statičkog i dinamičkog opterećenja (tako je npr. alpsko skijanje karakterizirano visokim statičkim i umjerenim dinamičkim opterećenjem, a skijaško trčanje kombinacija je nisko-umjerenog statičkog i visokog dinamičkog opterećenja). Dodatna je mogućnost da kod pojedinih sportova dođe do kolizije (sudara, direktnog kontakta) s drugim sportašem ili nekom preprekom. Osim toga, postoji dodatna opasnost od sinkopalnog ataka,

odnosno naglog gubitka svijesti. Negativni faktori koji znače dodatno opterećenje kardiovaskularnog sustava jesu: velika nadmorska visina, jako visoke ili niske temperature, vlažnost zraka i dodatni stres prije početka natjecanja, koji dovodi do velikog povišenja otkucaja srca u mirovanju. Tako npr. kod nogometaša prije utakmice srčani otkucaji iznose oko 90/min., a kod vozača i skijaša spušta se prije nastupa oko 200/min.
  
  

Veliko sportsko srce
  

  Sportsko srce je povećano, ali zdravo i nastaje kao adaptacija na pojačana tjelesna opterećenja, odnosno trening. Obujam srca kod sportaša veći je što je napor kod pojedinog sporta jači. Najveća sportska srca nalazimo kod sportova izdržljivosti. Na prvom mjestu su skijaši trkači i biciklisti, sa srčanim obujmom preko 1100 ml, plivači, kanuisti, hrvači i dugoprugaši s oko 1000 ml, te veslači i nogometaši sa srčanim obujmom oko 900 ml. Sprinteri i gimnastičari imaju srce veliko oko 800 ml, a najmanji obujam srca, ispod 700 ml, imaju igrači golfa. Sportovi kod kojih su opterećenja kratka i intenzivna, neće dovesti do značajnijeg povećanja srca (dizanje utega, sprint, bacačke i skakačke atletske discipline). Zbog specifičnosti njihovog sporta, gimnastičari imaju relativno velik obujam srca u odnosu na dosta niske vrijednosti sagorijevanja kisika.
Sagorijevanje kisika, odnosno maksimalna potrošnja kisika glavno je mjerilo aerobnog kapaciteta i izdržljivosti kod sportaša. Glavno gorivo za rad mišića dobivaju primarnom oksidacijom glukoze iz mišićnog i jetrenog glikogena, što uglavnom ovisi o jačini srčanog rada, odnosno o količini krvi koju srce može pumpati. Veća količina kisika koju krvotokom dobivaju mišići znači veću količinu i iskoristivost "goriva" za rad mišića. Kod anaerobne, odnosno brzinske izdržljivosti, gdje sportska aktivnost traje manje od 2 minute, povećava se energija dobivena anaerobno od fosfagena te se kao konačni produkt javlja mliječna kiselina.
Među vrhunskim sportašima postoji suodnos između vrijednosti sagorijevanja kisika i fizičke spremnosti. Testiranje maksimalne potrošnje kisika na pokretnom sagu došlo se do zanimljivih podataka: apsolutni svjetski rekorder po vrijednosti sagorijevanja kisika jest norveški reprezentativac u sijaškom trčanju Bjorn Daehlie koji je prošle godine osvojio 8 olimpijskih zlata. Njegova vrijednost na granicama ljudskih mogućnosti iznosi nevjerojatnih 94 ml 02/kg/min. Drugi je poznati biciklist Eddy Merckx sa 84 ml/02/kg/min. kod frekvencije srca od samo 178 otkucaja u minuti. Rekorderka za žene ruska je reprezentativka u skijaškom trčanju sa vrijednostima od 74 ml/kg/min. Biciklisti (79 ml/kg/min.), veslači (74 ml/kg/min.), maratonci (70-80 ml/kg/min.) i neki vrhunski plivači (68 ml/kg/min.) čine elitno društvo Daehlieu, dok su na dnu liste rangirani gimnastičari (38 ml/kg/min.) i igrači biljara (30 ml/kg/min.).
  
  

Nogometaši - srednjeprugaši
  

  Nogometaši sa VO2 max. oko 65 ml/kg/min. na iznenađujuće su visokom mjestu s obzirom na karakteristike modernog nogometa koji je mješovit aerobno-anaerobni sport. Oni moraju izdržati 90 minuta brzog trčanja na terenu, tako da vezni igrač pretrči na jednoj utakmici do 10 kilometara. Napadač pokriva nešto manje terena te pretrči do 8 km, a čak i golman može prijeći i do 4 km.Većina vrhunskih muških skijaša trkača ima maksimalnu potrošnju kisika oko 80 ml/kg/min., odnosno 5,5 lit./min. ili više. Kod žena su te vrijednosti oko 70 ml/kg/min, odnosno 3,5 lit./min. ili više. Veliku energetsku proizvodnju, iskoristivost i potrošnju aerobne energije vidimo iz sljedećih podataka: u prvih 20 minuta utrke od 50 km skijaši trkači sagorijevaju oko 130% njihovog kisika. Nakon 2 sata iste utrke još uvijek održavaju intenzitet sagorijevanja na 80%. Općenito, osvajači zlatnih medalja u skijaškom trčanju nisu imali maksimalnu potrošnju manju od 6 lit./min.

za muškarce i 4 lit./min. za žene. Za usporedbu, većina odraslih sportski neaktivnih muškaraca ima vrijednosti maksimalne potrošnje kisika ispod 20 ml/kg/min. Podaci o sagorijevanju kisika vrlo su važni za testiranje trenažnog procesa vrhunskih sportaša koji, da bi pobijedili, moraju imati vrlo velik, izdržljiv i snažan "motor", odnosno veliko srce.
  
  
Mr. sc. Neven Martinović, dr. med.