SVECI ZAŠTITNICI OD BOLESTI U NAŠOJ MEDICINSKOJ TRADICIJI

   

KLARA 11. kolovoza
Očne bolesti, mucanje, vodena bolest
   

Rođena je u uglednoj obitelji Offredduzzi, 1194., u Asizu, gdje će se još kao djevojčica susresti s 12 godina starijim sv. Franjom i postati jedan od njegovih najoduševljenijih sljedbenica. U početku to bijahu susreti tijekom prvih propovijedi što ih je budući svetac održavao u znamenitoj crkvici sv. Damjana, a zatim u obližnjoj crkvi sv. Marije od anđela. Usprkos protivljenju roditelja i braće, Klara se u svojoj osamnaestoj godini definitivno odlučuje za redovnički poziv te potajno polaže franjevačke zavjete. Po preporuci sv. Franje, na neko se vrijeme pred bijesnom rodbinom sklanja u obližnji benediktinski samostan. Nakon što se situacija primirila, Klara prelazi u mali, gotovo napušten samostan sv. Damjana, gdje joj se uskoro pridružuje još nekoliko žena odlučnih da, živeći u strogoj osami, siromaštvu i molitvi, ostatak života posvete Bogu. Nakon nekog vremena buduća svetica dobiva odobrenje za osnivanje tzv. drugog franjevačkog reda, namijenjenog ženama koje prihvaćaju načela sv. Franje i odlučuju se živjeti u samostanu. Po svojoj utemeljiteljici red se prozvao redom siromašnih klarisa. Uz duhovne aktivnosti i tjelesna odricanja, koje klarise provode u strogoj klauzuri, njihovo glavno karitativno djelovanje usmjereno je na zbrinjavanje i odgoj siromašnih djevojaka. Živeći do kraja života krajnje isposnički i u najvećem siromaštvu, Klara je tek povremeno kontaktirala s vanjskim svijetom. Čak se i papi, koji joj je dirnut njenim siromaštvom ponudio oslobođenje od zavjeta siromaštva, odlučno zahvalila na pažnji. Povremene kontakte održavala je jedino sa sv. Franjom, koji ju je svaki put nadahnjivao novom duhovnom snagom.

S tim u vezi, sačuvano je i nekoliko dirljivih legendi poput one kada su, nakon jednog njihovog susreta, usred zime procvjetale ruže. Kada je nekoliko godina kasnije sv. Franjo umro, a Klara zbog klauzure nije mogla prisustvovati njegovom pogrebu, buduća je svetica u žaru svoje molitve doživjela jedinstvenu viziju: na zidu njenog samostana nizale su joj se slike cjelokupnog obreda iz crkve sv. Marije od anđela. Zbog toga će, usput budi rečeno, sv. Klara u naše dane biti izabrana za zaštitnicu televizije.
Treća legenda govori o njenoj nadnaravnoj duhovnoj snazi, a vezana je za napad Saracena na njen samostan. Premda teško bolesna, Klara je odlučno ustala iz kreveta i otišla u crkvu da bi zatim, s piksidom s posvećenim hostijama, izašla pred nevjernike koji su se nakon toga u strahu razbježali.
Zbog načina života, gladovanja i tjelesnih patnji kojima se podvrgavala, njeno se od ranije krhko fizičko zdravlje uporno narušavalo, tako da je postupno sve više vremena provodila u postelji. Umrla je u 59. godini života, točnije 11. kolovoza 1253., a dan njene smrti postat će kasnije i njen spomendan u katoličkoj Crkvi.
Zbog brojnih čuda i čudesnih ozdravljenja koja joj se pripisuju, već je za života postala vrlo omiljena u puku koji ju stoga zaziva u brojnim teškim situacijama i bolestima. Njena je glavna "specijalnost" zaštita vida i očiju. No, razlog tome nisu osobna iskustva s očnim bolestima ili izlječenjima drugih, već je, kao i kod sv. Lucije, sv. Augustina ili sv. Vida, posrijedi asocijacija s imenom (Clara = Jasna). Suvremenici su je opisivali kao "siroticu iz Asiza koja je plijenila jasnim pogledom". Nadalje, smatra se pomoćnicom kod mucanja zbog čudesnog ozdravljenja jedne redovnice koja je imala problema s time. Mada nije znan razlog, zazivaju je i bolesnici s vodenom bolešću koji zacijelo teško pate, naročito u poodmaklom stadiju kada ih bolest, kao i sv. Klaru, trajno veže uz postelju.
  
  

AUGUSTIN 28. kolovoza
Oči i bolesti očiju
  

Jedan od četiriju latinskih crkvenih otaca i jedan od najvećih crkvenih naučitelja i pisaca svih vremena, sv. Augustin rođen je 354. godine, u Numidiji u sjevernoj Africi, u bogatoj obitelji u kojoj je otac bio poganin, a majka kršćanka, koja je bezuspješno pokušavala preodgojiti sina na svoju vjeru. Nakon Kartage, gdje je stekao izvrsnu naobrazbu iz filozofije i retorike, te se uspješno iskazao i u poeziji, nastavlja studij u Rimu, a zatim kao priznati učitelj govorništva odlazi u Milano. Susret s tamošnjim biskupom sv. Ambrozijem bit će presudan u njegovu obraćanju na kršćanstvo. Uskoro postaje svećenikom te se vraća u Afriku da bi u gradu Hiponu postao biskupom i tu ostao do smrti, 430. godine.
Zbog velikih zasluga u širenju kršćanstva, kako kroz praktično djelovanje, tako i uz pomoć pisane riječi, sveti je Augustin jedan od najštovanijih kršćanskih intelektualaca kojeg se stoga zaziva u mnogim prilikama, a posebno se slavi na dan 28. kolovoza.

  Jedan od brojnih pripisanih mu odlika jest zaštita vida, odnosno zaštita od očnih bolesti. S tim u vezi moguće su dvije asocijacije: prva bi bila prirođeni izvrsni vid, zahvaljujući kome je i u dubokoj starosti bez poteškoća pisao te je za sobom ostavio ukupno 113 napisanih knjiga i 218 pisama. Druga asocijacija bila je onomastička, poglavito za njemačko jezično područje, gdje se iz svečeva imena iščitava riječ Augen, tj. oko.
  
 
Prof. dr. sc. Ante Škrobonja, dr. med.