Korištenje pesticida za zaštitu bilja
  

UBOJICA KOJI NE BIRA ŽRTVU

   

Pesticidi, u koje s udjelom od 90% s obzirom na vrijednost prodaje spadaju i sredstva za zaštitu bilja (SZB) zauzimaju posebno mjesto između mnogih kemijskih spojeva s kojima se čovjek svakodnevno susreće. Oni se, naime, namjerno dodaju u okoliš radi ubijanja ili oštećivanja nekog živog oblika.
  

  Idealno bi bilo kad bi štetno djelovanje pesticida bilo potpuno specifično za neželjenu "ciljnu" vrstu, a potpuno neškodljivo za željenu, "neciljnu" vrstu. No, većina primjenjivanih pesticida nije visokoslektivna. Toksična je za mnoge "neciljne" vrste, uključujući čovjeka i ostale željene oblike života koji obitavaju u okolišu. Toksikološke procjene opasnosti pri rukovanju i uporabi pesticida proučavane su na životinjama. Akutna trovanja pesticidima događaju se rijetko, i to najčešće kao rezultat profesionalnog izlaganja ili nepoželjne primjene, zlouporabe ili lošeg rukovanja. Statistike govore o 0,65 trovanja na milijun stanovnika i o 1 fatalnom na 100 nefatalnih trovanja.
  
  

Široka uporaba pesticida
  

  Uporaba pesticidnih kemikalija počela je naglo rasti nakon II. svjetskog rata. Povećanje broja stanovnika i premještajnje ljudi iz ruralnih sredina u gradske nametnuli su poljoprivrednicima velik pritisak za povećanjem proizvodnje biljnih kultura. Iz toga je uslijedila potreba za sve većom uporabom insekticida, fungicida i herbicida pri uzgoju biljnih kultura. Pesticidi se također upotrebljavaju za sprečavanje velikih gubitaka pri skladištenju namirnica, koje uzrokuju glodavci, insekti i druge štetočinje. Zemlje u kojima je primjena tih sredstava posebice velika jesu Nizozemska, Švedska i Njemačka i one su već snizile potrošnju sredstava za zaštitu bilja za 50% u usporedbi s utroškom osamdesetih godina. I druge zapadnoeuropske zemlje približavaju se tim rezultatima. Potrošnja SZB-a u Hrvatskoj manja je za 2-3 puta od prosjeka već smanjene potrošnje zemalja EU,

a još je mnogo manja od potrošnje u Nizozemskoj. No, ima poduzeća i naprednih seljaka koji su po potrošnji SZB-a blizu europske razine iako je više onih koji, zbog svakodnevnih gospodarskih teškoća ili neznanja, trpe velike štete od štetočinja jer ne primjenjuju SZB. Biociklus škodljivih tvari počinje s biljkama u koje one dospijevaju iz tla, vode, zraka, prihranjivanjem biljaka ili suzbijanjem štetnika pesticidima. Brzina i premještanje škodljivih tvari ovise o vrsti tla te o vrsti i koncentraciji tih tvari u tlu, vodi ili zraku. Biljke služe i za stočnu hranu pa se na taj način preko životinja, riba i drugih plodova mora - namirnica animalnog podrijetla, premještaju u čovjeka. Bolesti uzrokovane konzumiranjem namirnica vjerojatno su najrašireniji problem suvremenog svijeta. Valja napomenuti da su se razvile nove vrste SZB-a koje se primjenjuju u manjim dozama, koje imaju kraća vremena razgradnje i koje se ne akumuliraju u tlu ili masnom tkivu. Ekološka ili organsko-biološka proizvodnja koja ne primjenjuje SZB ne može osigurati dovoljne količine hrane a, osim toga, takvi su proizvodi u prosjeku skuplji od proizvoda konvencionalne proizvodnje.
  
  

Stroga kontrola
  

  Nacionalni autoriteti vlasti imaju dužnosti, obvezu i odgovornost osigurati da škodljive tvari, kao što su pesticidi, teški metali i nemetali, pliklorirani bifenilni, mikotosini i druge škodljive tvari prirodnog podrijetla ne budu prisutne u namirnicama u količinama koje mogu nepovoljno utjecati na zdravlje čovjeka. To znači da moraju postojati zakoni i podzakonski propisi s propisanim maksimalno dopuštenim koncentracijama za svaku škodljivu tvar u namirnici.
Nadzor nad zdravstvenom ispravnošću i kvalitetom namirnica dio je nacionalnih programa razvitka neke zemlje. Nacionalni program sustava nadzora planira se tako da zaštiti zdravlje i dobrobit potrošača, da razvija trgovinu namirnicama i prehrambenim proizvodima te da štiti interese fer i poštenih proizvođača hrane, preprodavača ili prodavača od onih koji nisu takvi.
Naglasak se stavlja na prevenciju od kemijskih i bioloških hazarda koji mogu rezultirati iz kontaminacije, promjena zbog starenja ili jednostavno lošeg rukovanja hranom. Važan je dio nacionalnog sustava za nadzor nad namirnicama sposobnost analitičkog laboratorija da ustanovi i kvantificira škodljive tvari u namirnicama, kao što su ostaci pesticida. Valja pritom naglasiti da se nadzor mora obavljati kako pri uvozu namirnica, tako i na onima domaćeg podrijetla.
  
  

Namirnice rijetko neispravne
   

  Ako se spomenuti nacionalni programi nadzora nad namirnicama koje se nalaze na tržištu, znači koje se nude potrošaču, provode kako treba, onda je gotovo nemoguće da potrošač kupi neku namirnicu koja nije zdravstveno ispravna. Logično je da se ne može provoditi potpuna kontrola, tj. uzrokovati sve ono što se nađe na tržištu, ali sustavnim praćenjem stječe se uvid u stanje na tržištu. Ispitivanjima provedenim u posljednjih pet godina u Odjelu za kontrolu namirnica i predmeta opće uporabe Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, prekoračenje maksimalno dopuštene koncentracije ostataka pesticida nađeno je samo na jednom uzorku, a ispitano je prosječno 1000 uzoraka na godinu. Radilo se o uzorku blitve iz uvoza, koja je sadržavala ostatke fungicida ditiokarbamata više od dopuštenih 0,2 mg/kg. Ta je blitva bila povučena s tržnice, a radilo se o blitvi koja nije bila tretirana nego se nalazila u blizini voćnjaka koji je tretiran fungicidima ditiokarbamatima.
Danas veliku zabrinutost potrošača izaziva i uporaba genetički modificiranih organizama, gotovo jednako veliku kao pojava kravljeg ludila ili trovanja bakterijom esherichia Coli 0157. Primjena sredstava za zaštitu bilja povećala je prinose, dok je pojava genetičke modifikacije olakšala uzgajivačima biljnih kultura razvoj novih vrsta i sorta, svojstava vrlo različitih od onih što su ih imale izvorne biljke. Znanost i tehnologija idu naprijed i gotovo je nemoguće zamisliti da se nova dostignuća ne primjenjuju. Pritom bi misao vodilja svakako morala biti: "osigurati potrebe za danas bez rizika za buduća pokoljenja", kako je još 1987. napisala G. H. Bruntland u izvješću "Naša zajednička budućnost", a u ime Europske komisije za okoliš i razvitak.
  
  
Mr. sc. Alenka Živković, dipl. ing.