Primjena tehnika čitanja i pisanja za kritičko mišljenje u obradi jedne ekološke teme

  

AKTIVAN PRISTUP STJECANJU ZNANJA

   

Kako u školi provodimo cjelogodišnji program odgoja i obrazovanja za okoliš, željela sam jednu ekološku temu približiti učenicima koristeći nove tehnike i metode rada kakve su uobičajene u pristupu čitanja i pisanja za ktičko mišljenje.

  

 Odabrala sam temu o problemu trovanja olovom u našem okolišu te primijenila tehnike: brainstorming (oluja mozgova), KWL tablicu (mislim da znam/želim saznati/naučio sam), mrežu diskusija potaknutih binarnim pitanjem te poster. Prvi korak bilo je grupiranje učenika slučajnim odabirom: zamolila sam one koji više vole automobile da stanu u jedan, a one koji više vole motore u drugi red te tako stvore parove.

 

  

Oluja mozgova

  

 Zamolila sam ih da slobodnim slijedom misli zapišu, u parovima, sve što znaju o štetnom djelovanju olova u okolišu.
Objasnila sam im usput što je "oluja mozgova" jer su za pojam čuli iz filmova, ali ga nisu znali objasniti (poznat im je bio pojam "Odljev mozgova").  Sljedeći korak bila je razmjena ideja pojedinih grupa pa smo, nažalost, morali zaključiti da se u svim grupama ponavljaju dva oblika štetnog djelovanja olova koji su učenicima poznati, a to je štetnost tiska i automobilskih ispušnih plinova. Diskusijom smo proširili popis natuknica u rubrici "što mislim da znam" i pokušali definirati pojmove u rubrici "što želim znati".

Kao glavno, nametnulo se pitanje kako olovo štetno djeluje na ljude, na organizam i kako se to djelovanje očituje.
Da bismo dobili tražene odgovore, pročitali smo tekst "Koliko trovanja olovom?" Burcksnorta Trouta. Zbog nedostatka odgovarajućeg broja kopija teksta za čitanje u parovima, čitala sam ga glasno i zamolila učenike da dopune svoje tablice novim saznanjima. Zatim smo razmijenili dobivena znanja i zaključili da je onaj naš prvi popis bio uistinu skroman te da smo naučili mnogo novoga.
Zaključni dio blok-sata bilo je postavljanje mreže diskusija koja je započela postavljanjem binarnog pitanja: "Bi li vlada trebala poduzeti izvanredne mjere da se djecu zaštiti od trovanja olovom?"
Dobili smo tri grupe učenika: afirmacijsku, negacijsku i neodlučnu. Kada sam zamolila da riječima uobliče svoje stavove i pokušaju nas argumentima uvjeriti u njihovu ispravnost, imali smo problema. Učenici nisu baš rječiti i teško se verbalno izražavaju, naročito ako moraju izraziti neko osobni stav.
Nešto bolje snašli su se u prikazu na posteru, iako do sada nisu upoznali takvu tehniku u radu na nastavnom planu. U izradi postera svi su aktivno sudjelovali.

  
  

Lakše je bez ocjena

  

  Cilj tog blok-sata bio je dvojak:
1. približiti učenicima nov sadržaj iz područja odgoja i obrazovanja za okoliš, a u skladu s promicanjem projekta eko-škole;
2. ispitati interes i prihvaćanje novih, alternativnih metoda rada, koje zahtijevaju puno veći osobni angažman učenika te razvijaju kritičko mišljenje. Primarni zadatak u potpunosti je izvršen. Učenici su usvojili nova znanja o štetnom djelovanju olova u okolišu, i to na nov način - kroz radionicu.
Kad je riječ o učeničkom prihvaćanju novih tehnika i metoda proučavanja, rezultati i nisu tako dobri kako bismo očekivali.

S nepovjerenjem prihvaćaju novinu, opiru se aktivnijem sudjelovanju u radu, teško iznose svoja stajališta, riječju, očito im je teško promijeniti navike pasivnog slušanja i bilježenja tuđih stavova i njihovog jednostavnog ponavljanja. Učenici, osim toga, nemaju razvijen verbalni faktor i to je bitna prepreka u takvom načinu rada. I sama svijest da neće biti ocijenjeni dodatni je demotivirajući faktor. Sve to pomalo začuđuje ako znamo da su neka istraživanja pokazala da je najčešća pritužba učenika na školu vezana upravo uz dosadne i staromodne oblike poučavanja, nemogućnost izražavanja osobnih stavova i pasivnu ulogu u nastavnom procesu.
Nakon svega, postavlja se pitanje da li bi učenici, kada bi se novi oblici rada češće koristili, počeli aktivnije sudjelovati u nastavi te konačno oslobodili vlastite potencijale i riješili se straha od izricanja vlastitog mišljenja te bili otvoreniji za različite oblike rada kroz koje učenje može postati zanimljivijim, lakšim i nadasve učinkovitijim.

  
  
Ivana Vladilo, prof.