|
Primjena tehnika čitanja i pisanja
za kritičko mišljenje u obradi jedne ekološke teme
|
| |
|
AKTIVAN PRISTUP STJECANJU ZNANJA
|
| |
|
Kako u školi provodimo cjelogodišnji program odgoja
i obrazovanja za okoliš, željela sam jednu ekološku temu približiti učenicima
koristeći nove tehnike i metode rada kakve su uobičajene u pristupu čitanja
i pisanja za ktičko mišljenje.
|
| |
|
|
Odabrala sam temu o problemu trovanja
olovom u našem okolišu te primijenila tehnike: brainstorming (oluja
mozgova), KWL tablicu (mislim da znam/želim saznati/naučio sam), mrežu
diskusija potaknutih binarnim pitanjem te poster. Prvi korak bilo
je grupiranje učenika slučajnim odabirom: zamolila sam one koji više
vole automobile da stanu u jedan, a one koji više vole motore u drugi
red te tako stvore parove.
|
|
|
|
| |
|
Oluja mozgova
|
| |
|
|
Zamolila sam ih da slobodnim slijedom
misli zapišu, u parovima, sve što znaju o štetnom djelovanju olova
u okolišu.
Objasnila sam im usput što je "oluja mozgova" jer su za
pojam čuli iz filmova, ali ga nisu znali objasniti (poznat im je bio
pojam "Odljev mozgova"). Sljedeći korak bila je razmjena
ideja pojedinih grupa pa smo, nažalost, morali zaključiti da se u
svim grupama ponavljaju dva oblika štetnog djelovanja olova koji su
učenicima poznati, a to je štetnost tiska i automobilskih ispušnih
plinova. Diskusijom smo proširili popis natuknica u rubrici "što
mislim da znam" i pokušali definirati pojmove u rubrici "što
želim znati".
|
|
|
Kao glavno, nametnulo se pitanje kako olovo štetno
djeluje na ljude, na organizam i kako se to djelovanje očituje.
Da bismo dobili tražene odgovore, pročitali smo tekst "Koliko trovanja
olovom?" Burcksnorta Trouta. Zbog nedostatka odgovarajućeg broja kopija
teksta za čitanje u parovima, čitala sam ga glasno i zamolila učenike da
dopune svoje tablice novim saznanjima. Zatim smo razmijenili dobivena znanja
i zaključili da je onaj naš prvi popis bio uistinu skroman te da smo naučili
mnogo novoga.
Zaključni dio blok-sata bilo je postavljanje mreže diskusija koja je započela
postavljanjem binarnog pitanja: "Bi li vlada trebala poduzeti izvanredne
mjere da se djecu zaštiti od trovanja olovom?"
Dobili smo tri grupe učenika: afirmacijsku, negacijsku i neodlučnu. Kada
sam zamolila da riječima uobliče svoje stavove i pokušaju nas argumentima
uvjeriti u njihovu ispravnost, imali smo problema. Učenici nisu baš rječiti
i teško se verbalno izražavaju, naročito ako moraju izraziti neko osobni
stav.
Nešto bolje snašli su se u prikazu na posteru, iako do sada nisu upoznali
takvu tehniku u radu na nastavnom planu. U izradi postera svi su aktivno
sudjelovali.
|
| |
| |
|
Lakše je bez ocjena
|
| |
|
|
Cilj tog blok-sata bio je dvojak:
1. približiti učenicima nov sadržaj iz područja odgoja i obrazovanja
za okoliš, a u skladu s promicanjem projekta eko-škole;
2. ispitati interes i prihvaćanje novih, alternativnih metoda rada,
koje zahtijevaju puno veći osobni angažman učenika te razvijaju kritičko
mišljenje. Primarni zadatak u potpunosti je izvršen. Učenici su usvojili
nova znanja o štetnom djelovanju olova u okolišu, i to na nov način
- kroz radionicu.
Kad je riječ o učeničkom prihvaćanju novih tehnika i metoda proučavanja,
rezultati i nisu tako dobri kako bismo očekivali.
|
|
|
S nepovjerenjem prihvaćaju novinu, opiru se aktivnijem sudjelovanju u
radu, teško iznose svoja stajališta, riječju, očito im je teško promijeniti
navike pasivnog slušanja i bilježenja tuđih stavova i njihovog jednostavnog
ponavljanja. Učenici, osim toga, nemaju razvijen verbalni faktor i to
je bitna prepreka u takvom načinu rada. I sama svijest da neće biti ocijenjeni
dodatni je demotivirajući faktor. Sve to pomalo začuđuje ako znamo da
su neka istraživanja pokazala da je najčešća pritužba učenika na školu
vezana upravo uz dosadne i staromodne oblike poučavanja, nemogućnost izražavanja
osobnih stavova i pasivnu ulogu u nastavnom procesu.
Nakon svega, postavlja se pitanje da li bi učenici, kada bi se novi oblici
rada češće koristili, počeli aktivnije sudjelovati u nastavi te konačno
oslobodili vlastite potencijale i riješili se straha od izricanja vlastitog
mišljenja te bili otvoreniji za različite oblike rada kroz koje učenje
može postati zanimljivijim, lakšim i nadasve učinkovitijim.
|
| |
| |
| Ivana Vladilo, prof. |
| |
|

|