Karcinom bubrega
 
NOVIM LIJEČENJEM DO BOLJE PROGNOZE
 
Adenokarcinom(vrsta karcinoma koji se javlja u žljezdanom tkivu) najčešći jerak bubrega. Postotak petogodišnjeg preživljenja je oko 70% ako je tumor ograničen na bubreg, a manji od 5% ako su prisutne udaljene metastaze. Simptomi se javljaju kasno, u oblikuhematurije (krvi u mokraći), bolova u slabinama, mase koja se moženapipati i vrućice nepoznatog uzroka. Dijagnoza se postavlja pomoću UTZ, CT ili MR pretrage. Liječenje je kirurško za rani oblik, dok se uznapredovali rak liječi jednim od onkoloških protokola.
 
 
Adenokarcinom bubrega odgovoran jeza 90–95% svih primarnih zloćudnih tumora bubrega. Rjeđi primarni tumori su karcinom prijelaznih stanica, Wilmsov tumor i sarkom.

Čimbenici rizika su pušenje, pretilost, prekomjerna upotreba fenacetina, stečena cistična bolest u dijaliziranih bolesnika, adultni oblik policistične bolesti bubrega te izlaganje nekim radiokontrastnim bojama, azbestu, kadmiju te sredstvima za štavljenje kože i derivatima petroleja. Pojavnost karcinoma bubrega visoka je i u nekim nasljednim sindromima, posebno u von Hippel–Lindauovoj bolesti.
 
 
Slučajna dijagnoza
 
Ta bolest najčešće metastazira u limfne čvorove, pluća, nadbubrežne žlijezde, jetru i kosti.Simptomi se mahom javljaju kasno, kad je novotvorina već uznapredovala i metastazirala. Najčešće se nalazi hematurija, zatim bolovi u slabinama, palpabilna rezistencija (masa koja se može napipati pregledom) i vrućica nepoznatog uzroka.

Bubrežna tvorba vrlo se često zna slučajno naći pri snimanju trbuha (npr. UZ ) iz drugih razloga. Dijagnoza se potvrđuje CT pretragom trbuha, s kontrastom ili bez njega, ili pomoću MR. CT i MR pružaju ujedno podatke o lokalnoj proširenosti te o zahvaćanju limfnih čvorova i žila. Trodimenzijski CT, CT angiografija i MR angiografija koriste se prije kirurškog zahvata, posebno ako je cilj očuvanje bubrežnog tkiva, kako bi se utvrdila priroda karcinoma, broj bubrežnih arterija i raspored žila. Te su tehnike praktički zamijenile aortografiju i selektivnu angiografiju bubrežnih arterija.

U temeljne pretrage idu radiogram prsnog koša i funkcijski testovi jetre. Ako nisu zahvaćena oba bubrega, razine ureje i kreatinina u mokraći ne mijenjaju se.
 
 
Pokušati sačuvati bubreg
 
Za bolesnike s karcinomom koji se ponovno javlja nakon liječenja (recidivirajući karcinom) ili s karcinomom koji je dao udaljene metastaze (metastatski karcinom)prognoza je loša jer je terapija obično nedjelotvorna, iako korisna kao palijativna skrb.Rani karcinom liječi se kirurški, a uznapredovali jednim od onkoloških protokola. Radikalna nefrektomija (uklanjanje bubrega, nadbubrežne žlijezde, perirenalnog masnog tkiva i Gerotine fascije), s odstranjenjem regionalnih limfnih čvorova, predstavlja standardnu intervenciju za lokalizirani proces i pruža prihvatljivu mogućnost izlječenja.

Zahvat kojim se štedi dio bubrežnog tkiva (parcijalna nefrektomija) moguć je i primjeren za mnoge bolesnike, čak i uz uredan drugi bubreg. Kirurški zahvat može biti djelotvoran i za lokalno uznapredovale tumore koji zahvaćaju bubrežnu i donju šuplju venu.

Kada su pogođena oba bubrega, obično se,umjesto obostranom odstranjenju bubrega, prednost daje djelomičnom odstranjenju bubrega jednog ili oba organa, ako je tehnički izvedivo.Kirurško odstranjenje ograničenog broja metastaza nekim bolesnicima produžava život, posebno onima s dugim razdobljem između početnog liječenja (nefrektomija) i pojave presadnica.
 
 
Lijek koji zna što mu je meta
 
Biološka terapija relativno je nov, ali izrazito učinkovit način liječenja raka. Biološka terapija naziva se još i ciljanom terapijom jer ciljano uništava tumorsku stanicu, ali bez negativnog utjecaja na zdrave stanice. Stoga primjena bioloških lijekova nije povezana s nuspojavama karakterističnima za primjenu kemoterapije (gubitak kose, mučnina i povraćanje, smanjenje broja bijelih krvnih stanica).U posljednjih je 10-ak godina zabilježen značajan napredak u liječenju raka bubrega ciljanim lijekovima.

Jedan od novijih oblika liječenja predstavlja i zaustavljanje tumorske angiogeneze,odnosno zaustavljanje procesa stvaranja novih krvnih žila, koji je iznimno važan za rast zloćudnih tumora. Ta grupa lijekova indirektno onemogućava opskrbu tumora kisikom i hranjivim tvarima, a time zaustavlja njegov rast.

U nekih bolesnika, kod kojih se rak proširio izvan bubrega te ga kirurškim zahvatom više nije moguće u potpunosti odstraniti, provodi se imunoterapija. Cilj je primjene imunoterapije ojačati imunosni sustav bolesnika i učiniti ga sposobnim da sam uništi tumorske stanice.
 
 
Dr.sc. Kristian Krpina, dr.med.
Spec. urolog