BOLESTI PROSTATE
 
MUŠKE TEGOBE
 
Prostata, muška spolna žlijezda, smještena je neposredno ispod mokraćnoga mjehura, oko početnoga dijela mokraćne cijevi muškarca. Veličinom i izgledom najsličnija je kestenu, tako da se u hrvatskom jeziku za prostatu često upotrebljava izraz kestenjača. Sastavljena je od mišićnog i žljezdanog dijela. Kanali njezinih žlijezda ulijevaju se u mokraćnu cijev. Prostata izlučuje bjelkast, lagano lužnat sekret, koji je dio sjemenske tekućine.
 
 
Bolesti prostate, u pravilu, praćene su tegobama pri mokrenju. U mlađih muškaraca češće su upale, a u starijih tumori prostate.
 
 
Upala prostate (prostatitis)
 
Upala prostate može biti akutna ili kronična. Akutna upala, odnosno akutni prostatitis, nastupa naglo, s visokom temperaturom, zimicom, tresavicom te bolnim i otežanim mokrenjem, ponekad i s potpunim zastojem mokraće. U najtežem slučaju može doći do nastanka apscesa, tj. gnojne nakupine u prostati. Uz pregled prostate prstom (digitorektalni pregled) i laboratorijske nalaze (krv, mokraća, sperma), u dijagnostici danas važno mjesto pripada ultrazvučnom pregledu. Poput svih bakterijskih infekcija, prostatitis se liječi antibioticima i mirovanjem. Ako upala zahvati i sjemenske vrećice, govorimo o prostatovezikulitisu. Kronična upala, kronični prostatitis, neugodna je, često dugotrajna bolest za koju ne postoje sigurne spoznaje o tome što ju uzrokuje. Gotovo svaki drugi muškarac tijekom života barem jednom ima simptome kroničnoga prostatitisa, a samo u nešto više od polovice bolesnika pretpostavlja se da ga uzrokuju bakterije. Simptomi mogu biti vrlo raznoliki: peckanje u mokraćnoj cijevi, bol u zadnjem crijevu, neodređeni bolovi u donjem dijelu trbuha i u križima, otežano mokrenje i dr. Dijagnoza se postavlja sličnim pregledima kao u akutne upale, a liječenje je puno složenije, uz dugotrajnu primjenu antibiotika, antireumatika, analgetika i dr.
Dvije su najčešće bolesti koje dovode do povećanja prostate u starijih muškaraca: dobroćudno (benigna hiperplazija prostate, adenom prostate) i zloćudno povećanje prostate (karcinom).
 
 
Dobroćudno povećanje prostate (adenom)
 
Smetnje koje uzrokuje adenom prostate ne moraju biti proporcionalne njegovoj veličini. Često veliki adenom prostate ne uzrokuje nikakve simptome, dok ponekad i mali adenom može uzrokovati velike smetnje. Zbog njena smještaja uz zadnje crijevo, prostatu se lako može pipati prstom. Precizniji se nalaz dobiva ultrazvučnim (transrektalnim) i cistoskopskim pregledom. Značajan napredak u smislu ranoga otkrivanja karcinoma prostate postignut je prije desetak godina, pronalaskom “prostata specifičnoga antigena” (PSA). PSA je tumorski marker u krvi koji je povišen u bolesnika s karcinomom prostate. On omogućuje vrlo rano otkrivanje karcinoma prostate i njegovo učinkovito operacijsko liječenje. Povećanje vrijednosti PSA u serumu može biti uzrokovano i dobroćudnim povećanjem prostate (BPH), upalom prostate ili manipulacijom u prostati i oko nje (pregledi, spolni odnos...), kao i životnom dobi.
Stariji muškarci najčešće se javljaju urologu na pregled zbog smetnji s mokrenjem, i to u obliku otežanog početka mokrenja, slaboga ili isprekidanoga mlaza mokraće, osjećaja nedovoljnog pražnjenja mjehura i učestaloga noćnog mokrenja. Gotovo svi se žale i na neodređeni osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha, kao i na to da izlaganje hladnoći pogoršava njihove tegobe. Čest uzrok kompletnog zastoja mokraće upravo je hladnoća (hladno piće, sjedenje na hladnoj podlozi i sl.). U većine tih pacijenata radi se o adenomu prostate.
Nakon postavljene dijagnoze dobroćudnoga povećanja prostate, bolesniku je moguće odrediti i primjereno liječenje. Bolesnike s blažim simptomima i ne treba liječiti, posebno ako ih njihove smetnje ne opterećuju jače. Bolesnicima s izraženim smetnjama moguće je pomoći odgovarajućim lijekovima koje će im propisati urolog (biljni preparati, alfa-blokatori, finasterid...). Ako bolesniku nakon mokrenja još zaostaje veća količina mokraće u mjehuru, treba mu postaviti trajni kateter i pripremiti ga za operacijsko liječenje. Od mnoštva operacijskih metoda, najčešća je transuretralna resekcija prostate (TURP) te klasična operacija prostate, rezom kroz trbušnu stijenku. U bolesnika s manjom prostatom (do 60 ccm), a tih je većina, metoda izbora je TURP.
 
 
KARCINOM PROSTATE
 
Karcinom prostate najčešće se razvija sporo, godinama.
Temelj ranog otkrivanja raka prostate jesu redoviti jednogodišnji pregledi kod urologa nakon 50. godine života. Pregledi uključuju uzimanje anamneze, u kojoj se navode eventualne tegobe s mokrenjem, prisutnost ostalih bolesti, lijekovi koji se uzimaju, ranija pojava bolesti prostate u bližoj obitelji. Klinički pregled obuhvaća pregled trbuha, vanjskih spolnih organa, preponskih kanala te pregled prostate kroz debelo crijevo (tzv. digitorektalni pregled). Također se učini ultrazvučni pregled bubrega, mokraćnoga mjehura i prostate. Uputno je učiniti osnovne laboratorijske nalaze krvi i mokraće, uključujući i nalaz PSA (“specifični antigen prostate”). U slučaju sumnjivog nalaza u bilo kojoj navedenoj kategoriji, učinit će se transrektalni ultrazvučni pregled (TRUS) te, shodno nalazu, višestruka punkcijska biopsija prostate (PBP) pod ultrazvučnom kontrolom. Dobiveni preparati šalju se na patohistološku analizu.
U slučaju nalaza koji govori u prilog raku prostate, čine se dodatne pretrage koje služe prosudbi proširenosti bolesti, a uključuju rendgenski i radioizotopski (scintigrafija) pregled kosti te kompjutoriziranu tomografiju (CT) zdjelice ili nuklearnu magnetsku rezonanciju (NMR).
Ovisno o stupnju u kojem je bolest otkrivena i općem stanju bolesnika, odlučujemo se na praćenje, operacijsko liječenje, zračenje, brahiterapiju ili hormonsko liječenje.
 
 
REDOVITO PRAĆENJE
 
Redovito praćenje metoda je izbora u starijih bolesnika (iznad 70 godina), s nižim, rano otkrivenim, neuznapredovalim stupnjem bolesti. Ako rak ne izaziva kliničke smetnje i ne nalaze se čimbenici napretka bolesti, a navedeno stanje ne mijenja kvalitetu života bolesnika, redovitim kontrolama može se primjereno pratiti tijek bolesti. Naravno, zabrinutost i nesigurnost bolesnika mogu utjecati na kvalitetu života.
 
 
OPERACIJSKO LIJEČENJE
 
Operacijsko liječenje primjenjuje se u rano otkrivenih tumora, u kojima je rak ograničen samo na prostatu, a uključuje potpuno odstranjenje oboljele prostate, sjemenskih vrećica i regionalnih limfnih čvorova. Operacija se naziva radikalna prostatektomija. Preporuča se kao metoda izbora u mlađih bolesnika (do 70. godine života), s lokaliziranom bolesti, koji su u dobroj općoj kondiciji. Moguće su posljedice operacije inkontinencija (nevoljno curenje urina) i impotencija, koje se mogu, s većim ili manjim uspjehom, dodatno liječiti.
Zračenje (radioteapija) – koristi se u bolesnika u kojih je bolest uznapredovala ili opće stanje ne dopušta radikalne zahvate. Zračenje uništava stanice raka, dok je oporavak zdravih stanica moguć. Posljedice zračenja mogu biti pojačana podražljivost mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva.
Brahiterapija – označava metodu kojom se, pod kontrolom transrektalnog ultrazvuka, u područje oko ograničenog raka prostate uvode radioaktivna tjelešca kratkog dometa koja svojim djelovanjem uništavaju stanice raka. To je jedna od metoda izbora kod lokaliziranog raka prostate.
Hormonsko liječenje – muški spolni hormon testosteron, koji izlučuju testisi i nadbubrežne žlijezde, neophodan je u razvoju muškoga spola. Nastanak i razvoj raka prostate ovisan je o razini testosterona i njegovog drugog oblika, dihidrotestosterona. Ako njegovu razinu u krvi smanjimo, napredovanje bolesti može se usporiti ili čak zaustaviti. Hormonsko liječenje najčešće koristimo u kasnije otkrivenim tumorima. Snižavanje razine testosterona može se učiniti kirurškim putem ili lijekovima.
Kirurškim putem – odstranjuje se tkivo testisa. Zahvat se naziva supkapsularna orhiektomija i njime se razina testosterona može smanjiti do 95%. Takva operacija može brzo djelovati na usporenje razvoja bolesti, relativno je jednostavna i prati je brz oporavak. Posljedica je oslabljena potencija, gubitak spolne želje, ponekad prekomjerno znojenje i napadi vrućine. Najčešći neželjeni učinci psihološke su prirode.
Hormonski lijekovi – također snižavaju razinu testosterona u krvi. Lijekovi se daju uglavnom doživotno – svakodnevno, u obliku tableta ili kapsula (flutamid, estramustin fosfat, ciproteron acetat), ili u obliku injekcija u razmacima od jednog do tri mjeseca (goserelin acetat, bikalutamid). Hormonsko liječenje ne dovodi do izlječenja bolesti, već usporava njeno napredovanje i olakšava tegobe.
Izlječenje kod lokaliziranog, rano otkrivenog raka prostate moguće je jedino radikalnom operacijom ili brahiterapijom.
 
 
ŽIVOT S RAKOM PROSTATE
 
Spoznaja da boluje od raka predstavlja za bolesnika posebno veliko opterećenje. Uvriježeno je mišljenje da su bolesnici s rakom osuđeni na smrt. Međutim, današnja dijagnostika i mogućnosti liječenja, naročito u ranoj fazi, omogućavaju potpuno izlječenje od raka. To se odnosi i na rak prostate. Kvaliteta života u bolesnika s uznapredovalim rakom također se znatno poboljšala uvođenjem novih metoda liječenja. Temelj ranog otkrivanja raka prostate u muškaraca starijih od 50 godina redoviti su jednogodišnji pregledi kod urologa. Ako se rak otkrije, potrebno je, nakon uvida u uznapredovalost i načine liječenja, imati pozitivan stav prema bolesti. Tegobe i dileme uputno je podijeliti s članovima uže obitelji i najbližim prijateljima. Također vam preporučamo razgovor s vašim obiteljskim liječnikom i urologom jer je to najbolji način da se sve nejasnoće razjasne.
 
 
Prim. dr. Maksim Valenčić, dr. med.
Mr. sc. Vladimir Mozetič, dr. med.
Mr. sc. Romano Oguić, dr. med.