ERROR: Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES) NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

DOWNLOAD      .pdf    999 Kb

          
svibanj - lipanj 2004.

          

PROBAVA - MOŽEMO LI JE SAMI NADZIRATI

Idealno gledajući, moderan, obrazovan čovjek trebao bi upravljati većinom svojih životnih funkcija ili ih barem nadzirati. Probava je jedna od takvih.
Skloni maštanju kažu da su probavni organi jedan od mogućih, svakodnevnih srazova našeg tijela s ostatkom svemira. Dišemo, naša koža je u dodiru sa svim što nas neposredno okružuje, uzimamo hranu i vodu iz okoline na usta - početak probavnog sustava.
Cijela ideja tako je jednostavna, a ipak... Naše tijelo treba stalni unos energije, unos tvari kojima obnavljamo dijelove tijela koji se "troše i nadomještaju", vode - "okružja" u kojem se sve to događa.
Ne ulazeći u ne baš sasvim jednostavne mehanizme probave kao sustava, nije preteško shvatiti i prihvatiti da se sve to može nadzirati, a da se u mnogočemu time može i upravljati.
Možemo, u ovom osvrtu, zanemariti unos vode, jer manjak će signalizirati osjećaj koji zovemo žeđ, a višak nije očekivan kada žeđ prestane. No, voda nije jedina tekućina koju unosimo u svoj organizam. Tu stvari stoje drukčije. Jedina tekućina, osim vode, koja bi mogla biti u manjku jest mlijeko, i to ono majčino, u dojenačkoj dobi, kad subjekt - dojenče i tako ne odlučuje. Kad su sve ostale tekućine u pitanju, višak može biti, a često i jest problem. Tekućine koje uzimamo ili su suvišne, ili štetne, ili čak pogubne. Tipičan su primjer suvišnog uzimanja tekućina sva moguća (neprirodna) slatka i gazirana pića. Tipičan primjer uzimanja tekućina koje su štetne, ili čak pogubne, jesu alkoholna pića. Uz izuzetak (crnih) vina u sasvim malim količinama (po jedan decilitar dva puta dnevno), sva alkoholna pića su u malim količinama suvišna, u većima štetna, a u velikima pogubna.
Kako stoje stvari s namirnicama (koje ne svrstavamo u pića)? Uz pretpostavku da namirnicom nazivamo samo ono što je organizmu uvjetno potrebno, odnosno korisno, treba odgovoriti na pitanje zašto uvjetno. Još su stari Egipćani shvatili da je mnogo toga "što uzimamo na usta" u premalim količinama bezvrijedno, u "pravima" lijek, a u prevelikima otrov. Čovjek je, za razliku od životinja, svjesno biće, što bi trebala biti prednost. Da, ako zna. Ali gubitak nekoć dobro razvijenih zaštitnih refleksa i nagona, baš i nije od pomoći. Postoji bezbroj načina ili "recepata" kako uzimati korisno, kako naučiti što je beskorisno, kako ne uzimati ono što je štetno ili čak pogubno (ili količinski, ili uopće). Za razumijevanje većine toga dostatna je pošteno završena osnovna škola. Sjetimo se da su mnogo toga znale i slijedile naše bake ili njihove često tada još nepismene bake. Pa kako to da ljudi danas tako loše «nadziru» ili «upravljaju» svojom prehranom, a zatim i probavom? Koliko je tu neznanja, koliko obijesti, koliko nečeg trećeg, bilo bi pretenciozno smjestiti na jednu stranicu.
Jedno je sigurno: za prehrambene navike, pa zatim i za sve posljedice, kad su u pitanju naša djeca, odgovorni smo mi odrasli. Sve što smo djeci naopako činili do njihove četvrte godine, ostat će im dugo i pitanje je da li će jednog dana znati i moći sami ispraviti pogreške.
Za kraj malo optimizma. Prehranom se može upravljati (čak i u siromaštvu) pa tako i probavom. Ako su prehrana i probava u redu, i zdravlje u cijelosti lakše je čuvati.
Da treba cijeli život učiti, nije nikakva novost.

Odgovorni urednik: dr. Vladimir Smešny

 

 

 

 

 

Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES)