ERROR: Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES) NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

DOWNLOAD      .pdf 1 537 Kb

          
rujan-listopad

          

TREĆA DOB – ŠTO JE TO

Podjela ljudskoga vijeka na više dobi ima pregršt povoda, najčešće praktičnih. Uobičajeno je djecu i mladež do punoljetnosti smatrati „prvom dobi“. U razvijenim društvima oni najčešće nisu radno aktivni, ne brinu se sami o sebi, nemaju „društvenu moć“.
„Drugu dob“ čine odrasli, od punoljetnosti do 65. godine života. Oni su (potencijalno) radno aktivni, odgovorni sami za sebe, za one mlađe i djelomično za one starije; imaju gotovo svu „društvenu moć“.
Nakon 65. godine života nastupa „treća dob“. To je dob (uobičajeno za razvijena društva) kad i muškarci stječu pravo na mirovinu (ako su bili zaposleni ili na drugi način ostvarili mirovinsko pravo). Žene u pravilu stječu ista prava s navršenih 60 godina. Idealno, to su osobe koje se brinu same o sebi, rjeđe i o mlađima; imaju samo neke elemente „društvene moći“, iznimno zadržavaju punu „društvenu moć“ (češće onu ekonomsku od one političke).
Predmet ovog štiva prije svega su zdravstvene odrednice pojmova koje „nediplomatski“ zovemo starenje i starost. Može se pokušati odgovoriti na nekoliko pitanja i tako ponešto pojasniti.
• Kad starenje počinje? Nije praktičan odgovor: od rođenja, nije ni onaj: od prestanka rasta, negdje oko 24. godine života. Praktičnije je reći da počinje negdje na pola životnoga puta, koji (opet u razvijenim društvima, gdje se ne umire od gladi ili zaraznih bolesti) dosiže 70 do 75 godina u prosjeku, što znači oko 35. godine ili koju godinu kasnije.
• Što ga određuje? Najčešće je to pregršt trajnih promjena, koje kojiput i neopravdano zovemo bolest (povećava se ovisnost o lijekovima). Često su promjene bolne, što sigurno smanjuje kvalitetu života. Promjene su obično vidljive i dovode do psiholoških reakcija, najčešće do nezadovoljstva, sve do depresije.
• Da li se pripremamo na starenje? Najkraći odgovor je: ne! Ako kažemo da bi to trebalo započeti najkasnije u 40., a ne događa se, tada je razgovor o ranijem početku izlišan.
• Što bi pripreme trebale biti? Ima ih mnogo, stoga samo o nekoliko: treba razmisliti o brzini i „cijeni“ napredovanja; smanjivati količinu suvišnog stresa; razmisliti o „sjaju i bijedi“ umjerenosti; odbaciti najrašireniju zabludu: da starenje dopušta „dobru popunjenost“, a istina je sasvim suprotno: treba smanjivati tjelesnu težinu do granice mršavosti (tjelesna težina je opterećenje, a tjelesna snaga slabi); krajnje je vrijeme za prestanak pušenja, ako ono na nesreću postoji; alkohol nije lijek za krvožilje - umjerenost se sve više preporuča; odgovarajuća tjelesna aktivnost je svakim danom sve važnija, što uključuje, primjereno, i onu seksualnu …
• Kako se nositi s nastalim promjenama? Ako su pripreme zakasnile, ili čak izostale, mnoge se greške mogu i trebaju popraviti. Zdravlje se uvijek može unaprijediti. Sve više vrijedi pravilo: bolje spriječiti nego liječiti. Rano otkrivanje pogubnih bolesti može spasiti život: ako su ponuđeni sistematski pregledi (dojke, grlić maternice, debelo i zadnje crijevo, prostata…), obvezatno ih koristiti, a ako nisu, informirati se i ako treba i platiti ih. Treba učiti o vlastitom tijelu i zdravlju, znanja nikad dosta! Nastale promjene mogu se ublažiti ili korigirati; sve što povećava zadovoljstvo, a ne pravi usputnu štetu, poželjno je.
• Na koga se osloniti? Prvo na sebe – voditi brigu o vlastitom zdravlju nije samo pravo, već i dužnost. Nepotrebno „pasti drugima na grbaču“ nije ni pametno ni pošteno. Svi društveni pokušaji povećavanja međugeneracijske solidarnosti mahom ne uspijevaju. Unutar-generacijska solidarnost nije ni približno iskorištena; osim volje, nedostaje i znanja.
Osim tjelesne, vrlo je važno održavati duhovnu kondiciju. Poznata je uzrečica: „U zdravom tijelu zdrav duh“, no njezina obrnuta inačica mnogo je bliža istini.
Planirati stotu, pa što bude bit će…

Odgovorni urednik: dr. Vladimir Smešny

 

 

 

 

 

Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES)