ERROR: Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES) NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

DOWNLOAD      .pdf 1 659 Kb

          
srpanj-kolovoz

          

MLADI I NAJMLAĐI IMAJU PRAVO
NA SVOJU BUDUĆNOST

Svake godine na Svjetski mjesec posvećen dojenju, i pored svega što je dosad rečeno o značenju, unapređenju i očuvanju tog tako važnog razdoblja u rastu i razvoju svakog od nas, osjeti se potreba više razmišljati i činiti za mlade i najmlađe nego neki drugi mjesec u godini.
Uvijek polazeći od civilizacijske obveze odraslih na potpunu odgovornost za rast i razvoj mladih do njihove punoljetnosti, treba ponoviti da je to više od običaja ili konvencije.
U sustavu zaštite zdravlja običaj je i obveza na vrijeme uočiti pojave koje se povećavaju u vremenu ili obuhvaćaju sve više osoba. To se u struci kaže: «pojava poprima epidemijske razmjere».
Ovom prigodom nešto više o pojavi koju zovemo nasilje među mladima. Pojavu treba razlučiti od «nasilja odraslih prema mladima» ili od «nasilja mladih prema odraslima» (zasad nešto rjeđe).
Zašto bi se uopće sustav zaštite zdravlja trebao baviti tom pojavom kad ona prije svega podsjeća na društveni odnos, a ne na zdravlje. Zato što se sustav ne odriče «duševnog zdravlja», a ono je uvijek poremećeno kad dođe do pojave nasilja.
Korektno je započeti s nasiljem koje je po prirodi agresija, a potom s nasiljem kao odgovorom na to. Time se ni u kojem slučaju ne dovodi u pitanje: «da li je dozvoljeno na nasilje odgovoriti nasiljem – ne, nije»!
Što je sve odgovornost odraslih – roditelja, rodbine, ukućana, odgajatelja, učitelja, sportskih i drugih «trenera», uopće svih kojima se djeca i mladi, makar povremeno, povjeravaju? Kao kod svih poremećaja u rastu i razvoju (nasilje u mladih je poremećaj), njihova je odgovornost:
• uočiti problem na vrijeme, jer svaka negativna pojava protekom vremena postaje sve teže rješiva,
• podijeliti problem s ostalima koji problemu svjedoče (roditelji – učitelji npr.jer njegovo negiranje i prikrivanje sigurno šteti i produbljuje ga,
• obratiti se onima koji se problemom profesionalno bave (psihologu, pedagogu, liječniku …),
• ne koristiti represiju kao nadomjestak za traženje uzroka (nasilje je u praksi uvijek pogrešan odgovor na nešto što mladi najčešće ne razumiju), jer nasilnik nije samo krivac, već također žrtva.
Posljedice nasilja nisu jednake ni po obliku pojavljivanja, niti po tome da li se pojavljuju unutar generacije ili prema još mlađima, unutar spola ili među spolovima (ženski je češće žrtva od muškog).
Da li odrasli potiču mlade na nasilje? Nažalost – da, iako je uobičajena izlika – ne namjerno. Kako? Na bezbroj načina (neodgovorno ponašanje – za mlade gotovo uvijek bez pripreme i obrazloženja), a evo nekoliko primjera:
• nasilno (makar samo verbalno) rješavanje svojih problema pred mladima,
• nasilno «(ne)rješavanje» širih, društvenih problema – «neredi» i odgovor na njih,
• nasilje kroz medije – «javnost ima pravo na istinu»,
• nasilje kroz «umjetnost» – glazba, film, književnost …
• nasilje u sportu (aktivno – ponašanje sportaša ili pasivno – ponašanje promatrača),
• nasilje kao oblik «kulture i običaja» (najčešće prema djevojčicama),
• nasilje kao «oblik zabave» odraslih – pornografija (bez maloljetnika jer prisutnost maloljetnika je po definiciji nasilje nad mladima)…
Ovaj tužan niz svakodnevice mogao bi se još dugo nastaviti.
Ima li rješenja?
Ima, makar djelomičnog, a to je znanje! Mladi mogu učiti i shvatiti i mnogo složenije pojave od «neodgovornosti odraslih», loših posljedica «oponašanja odraslih» i «pogrešnih odgovora na nerazjašnjena pitanja».
Pa zašto ih sustavno ne učimo životu i preživljavanju u svijetu koji ih okružuje, a možda još gori očekuje?!
Budućnost sa što manje nasilja moguća je, zar ne?!

Odgovorni urednik: dr. Vladimir Smešny

 

 

 

 

 

Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES)