ERROR: Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES) NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

DOWNLOAD      .pdf 1 885 Kb

          
rujan-listopad

          

ZDRAVSTVENO PROSVJEĆIVANJE, A ZAŠTO?

Zdravstveno prosvjećivanje napušten je pojam! Kažu: “Narod nije više nepismen pa ga ne treba prosvjećivati.” Diplomatsko pitanje glasilo bi: “Da li?”, a radikalniji komentar: “Koješta.”
Ako je bezbroj puta rečeno da je znanje jedino pravo oruđe u ostvarivanju cilja: unaprijediti zdravlje ili ga barem očuvati, tada je pravo pitanje: “Ima li tog znanja dovoljno”? Bez naročitog pesimizma: “Nema!”
Ako je prostor ograničen, dopušteno je razviti misao primjerom.
Kažu oni koji barataju podacima da je među nama Europejcima debljina svojom učestalošću postala pošast. To što one koji upravljaju (vladaju) više brine trošak nego skraćivanje životnoga vijeka “punašnih”, priča je za sebe.
Za to što odrasli “debljaju sebe”, uz malo cinizma, moglo bi se reći: “Njihov je problem”, ali to što debljaju (našu) djecu - jednostavno nije dopustivo!
Zašto debljinu (mjerljiv višak tjelesne mase u odnosu na visinu, dob i spol, a ne subjektivni dojam u odnosu na izgled) kod djece smatramo opasnom? Nekoliko tvrdnji o debljini:
• Negativno utječe na rast i razvoj, posebice na duševni.
• Ne omogućuje slobodan izbor zanimanja, što otežava socijalizaciju.
• Najčešće postaje kronična, što više nije rizični činitelj, već prava bolest.
• Neupitno skraćuje život.
Kako i zašto nastaje debljina (ako se izuzme naslijeđe, odnosno urođeni poremećaj)? Kao i uvijek kad su djeca u pitanju, odgovornost (neznanje i nemar) je odraslih. Roditelji su odgovorni za mnoštvo razloga. Primjerice:
• debelo se debelom sviđa,
• navođenje na suvišak soli - “slanci”, krumpirići, grickalice,
• navođenje na suviše slatkog - bomboni i slatkiši, slatka (umjetna) pića, dodatak (suvišnog) šećera u napitke (čaj, kava, mliječni pripravci,
• “nema vremena” za svježe namirnice, za kuhanje – naresci i “brza hrana” “praktičniji” su;
Na to se nadovezuju “odgovorni za društvenu prehranu”:
• vrtići i škole “nemaju novaca” za stručno sastavljanje jelovnika,
• dostupnost automata s nezdravim napicima (vlasnici nisu krivi, njima je svejedno),
• nedovoljan interes “gradskih ili općinskih zdravstvenih i/ili školskih vlasti” za pitanje: kamo to malci trče za vrijeme odmora i što to sve trpaju u sebe (radi se, inače, o modernom “dostignuću” jer djeci navodno nešto uopće treba između obroka).
Navedeno su primjeri odgovornosti za unošenje suvišnog ili štetnog.
No, kako većina zna: debljina nastaje i zbog premalo kretanja (neutrošene “kalorije” pretvaraju se u salo). Što to roditelji pogrešno čine, ili ne čine? Primjerice:
• Dopuštaju previše aktivnosti bez kretanja (nisu sve same po sebi pogrešne kao televizija, “igrice” na računalima).
• Zamislimo pitanje: “Izvodite li svoju djecu redovno u šetnju?” A tek odgovor: “Sigurno ste pogriješili temu!” Da li?
A oni drugi odrasli, oni koji (ne):
• Grade dječja igrališta, dječje sportske terene, parkove u kojima se djeca mogu i smiju igrati.
• Organiziraju i osiguravaju da svako dijete može boraviti u dječjim ljetovalištima, dječjim zimovalištima, sudjelovati u drugim sadržajima za vrijeme drugih dječjih praznika.
Gdje je optimizam? Pa, prije ili kasnije (nadajmo se ne prekasno), “odgovorni za državu” shvatit će da su djeca jedina budućnost, a kad to shvate, tada će se sve samo po sebi posložiti.
Ovo je bio prilog dilemi da li nam je potrebno zdravstveno prosvjećivanje, ili odgoj ili obrazovanje. Odgovor koji se nameće glasi: “Svega što više, a kojiput je i svejedno kako se dobra stvar zove.”

Odgovorni urednik: dr. Vladimir Smešny

 

 

 

 

 

Access denied for user 'zavod_user'@'localhost' (using password: YES)