Infekcije mokraćnog sustava
 
Shvatite ih ozbiljno
 
Uzročnici su infekcija mokraćnoga sustava bakterije koje čine fiziološku floru crijeva. Najčešći je uzročnik bakterija Escherichia coli, a rjeđe su to Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i druge bakterije. Bakterije koje se izluče stolicom, preko mokraćne cijevi ulaze u mokraćni mjehur i dalje mogu napredovati prema bubrezima.
 
 
Podjela infekcija mokraćnog sustava
 
Infekcije mokraćnoga sustava možemo podijeliti na: akutnu upalu mokraćnog mjehura (cistitis), akutnu upalu bubrega (pijelonefritis), infekcije bez smetnji (asimptomatska bakteriurija), ponavljajuće infekcije i komplicirane infekcije.
 
 
Akutna upala mjehura (cistitis)
 
Akutna upala mokraćnog mjehura izrazito je česta bolest i najčešće se javlja u žena. Žene najčešće pogađa iz anatomskih razloga (kratka mokraćna cijev). Kod muškaraca je cistitis rijetka pojava te u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu. Smetnje koje se javljaju jesu: bolno mokrenje, pečenje prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina mokraće, jak nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv u mokraći. Mokraća je često tamna, gusta, neugodna mirisa. U pravilu nema temperature. Dijagnoza uroinfekcija, pa i cistitisa, potvrđuje se analizom urina. Analizira se sediment (talog) urina, urinokultura i urin pomoću test-trake. Uzorak urina za analizu uzima se od prvog jutarnjeg urina ili nakon što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom srednjeg mlaza. Srednji mlaz mokraće uzima se nakon uobičajene toalete spolovila. Prvim mlazom mokraće »ispere« se mokraćna cijev, a nakon toga slijedi srednji mlaz mokraće koji predstavlja reprezentativni urin iz mjehura. Urin treba nasaditi na hranjivu podlogu, a ako to nije moguće, uzorak urina može stajati na +4 ºC do 24 sata. Na urinarnu infekciju upućuje nalaz bakterija u urinu (bakteriurija) i leukocita (obrambene stanice) u urinu (leukociturija). Urin je normalno sterilan (bez bakterija), osim u završnom dijelu mokraćne cijevi. Budući da se tijekom mokrenja urinom može izbaciti i dio tih bakterija, smatra se da nalaz bakterija u izmokrenom urinu (srednjim mlazom) veći od 105 po 1 mililitru urina govori u prilog infekcije, a manji broj bakterija najčešće znači kontaminaciju. Liječenje se provodi antibioticima, kroz 3-7 dana. Iako se smetnje mogu jako smanjiti pa i nestati za dan ili dva od početka terapije, bakterije mogu biti prisutne i dalje te će se ponovno razmnožiti. Iz toga razloga terapiju treba provesti do kraja. Uz antibiotsku terapiju, bitno je piti dosta tekućine te izbjegavati hladnoću.
 
 
Akutna upala bubrega (pijelonefritis)
 
Akutna upala bubrega najčešće započinje kao upala mokraćnog mjehura koja se proširi prema bubregu. Osim smetnji cistitisa, javlja se i bol u leđima, povišena tjelesna temperatura. Treba napraviti analizu urina, ali i krvi, kako bi se vidjela bubrežna funkcija (urea, kreatinin) i vidjeli pokazatelji upale (leukociti, sedimentacija). Liječenje se sastoji od mirovanja, dobre hidracije, skidanja temperature i antibiotske terapije. Bolesnici s blažom kliničkom slikom mogu se liječiti kod kuće, dok se ostali liječe u bolnici. Antibiotsko liječenje traje 10-14 dana. Kontrolnu urinokulturu treba napraviti 14 dana po završetku antibiotske terapije.
 
 
Asimptomatska bakteriurija
 
O asimptomatskoj bakteriuriji govorimo kada se u urinu nalaze bakterije, ali osoba nema nikakve smetnje. Nju nije potrebno liječiti, osim u posebnim slučajevima. Ona se liječi samo kod trudnica i bolesnika koji moraju na neku od uroloških operacija. Prema tome, sve ostale ljude ne treba liječiti. Primjerice, ljudi koji imaju urinski kateter, koji redovito mijenjaju svakih 3-6 tjedana, ne trebaju uzimati antibiotike. U tih ljudi kateter je, kao strano tijelo, sredstvo trajnog prijenosa bakterija u mjehur i stoga nikakva antibiotska terapija nije potrebna (osim u slučaju smetnji). Dakle, prisustvo bakterija u urinu nije odmah i znak bolesti.
 
 
Ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava
 
Radi se o infekcijama koje se javljaju uzastopno (2 ili više puta u 6 mjeseci, odnosno 3 ili više puta u godinu dana). U pravilu se javljaju kod žena, i to najčešće u obliku cistitisa. Budući da se radi o ponavljajućim infekcijama, moraju se isključiti neke druge bolesti ili malformacije koje mogu biti pravi uzrok pojavi mokraćnih infekcija (urološka i/ili nefrološka obrada). Liječenje se sastoji od medikamentoznog dijela te primjene pravila zdravog života (vidi higijenske mjere). Medikamentozno liječenje provodi se u dogovoru s obiteljskim liječnikom i sastoji se u uzimanju antibiotika, najčešće jedne tablete navečer, kroz duže vrijeme (6-12 mjeseci). Adekvatnom obradom treba otkloniti mogućnost postojanja ozbiljnije bolesti (kamenac, tumor, suženje...). Bitno je naglasiti da se radi o infekcijama koje se mogu ponavljati i do kraja života. One mogu djelomično smanjiti kvalitetu života, ali ne predstavljaju ozbiljniju prijetnju za zdravlje.
 
 
Komplicirane infekcije mokraćnog sustava
 
Komplicirane infekcije mokraćnoga sustava infekcije su u osoba koje imaju bolest ili stanje koje omogućuje lakši nastanak bolesti, a otežava njezino izlječenje. Čimbenici koji kompliciraju uroinfekcije jesu: muški spol, trudnoća, uroinfekcije stečene u bolnici, prisutnost urinarnog katetera, prisutnost uroloških abnormalnosti, prisutnost kamenaca ili tumora mokraćnoga sustava, transplantacija, oslabljeni rad bubrega, šećerna bolest. U tih bolesnika liječenje se provodi antibioticima, uz kontrolu čimbenika koji kompliciraju uroinfekt. Takvi bolesnici, osim pregleda obiteljskoga liječnika, zahtijevaju i pregled urologa ili nefrologa i često se liječe u bolnici.
 
 
Infekcije mokraćnog sustava i trudnoća
 
Mokraćne infekcije javljaju se u 10% trudnica. Ako se ne liječe, može se razviti upala bubrega, što povećava rizik od prijevremenog porođaja, povećava perinatalnu smrtnost i rizik od zastoja u rastu fetusa. Iz toga se razloga u trudnica liječi i asimptomatska bakteriurija. Trudnice moraju uzimati antibiotike koji ne djeluju štetno na plod.
 
 
Higijenske mjere
 
Preporučuje se piti što više tekućine, često mokriti i ne zadržavati mokraću, mokriti nakon spolnog odnosa, pravilno prati spolovilo (od naprijed prema natrag), tuširati se, a ne namakati u kadi, izbjegavati uske hlače. Dnevni unos tekućine trebao bi biti takav da dnevno bude izlučeno više od 2 litre mokraće.
 
 
Mr. sc. Dean Markić, dr. med.