Dječja urologija
 
Važnost ranog prepoznavanja
 
U prirođene anomalije mokraćnospolnog sustava ubrajaju se i anomalije spolnih organa, koje su osobito važne u dječaka jer su relativno česte, a mogu imati teške posljedice po zdravlje i psihu odrasle osobe. Anomalije spolnih organa predstavljaju razvojni poremećaj tzv. urogenitalnog sinusa. U tijeku razvoja zametka (fetusa), urogenitalni sinus predstavlja osnovu iz koje se razvijaju i nastaju mokraćni mjehur, mokraćna cijev i spolni organi. Uzroci tog razvojnog poremećaja još uvijek nisu do kraja razjašnjeni, a smatra se da je riječ o udruženim nasljednim čimbenicima i čimbenicima okoline. Anomalije spolnih organa variraju po značajnosti i ozbiljnosti, a navodimo najučestalije i one koje mogu uzrokovati teže posljedice (smanjenu plodnost ili neplodnost).
 
 
Fimoza (phymosis)
 
Fimoza (grč., sputanost) predstavlja suženje kožice (prepucija) penisa, zbog čega se kožica ne može prevući preko glavića (glansa) penisa. Osim »prave «, prirođene fimoze, koju ima približno 2% muškaraca, postoje još i relativna fimoza, kod koje je prevlačenje kožice moguće, ali ote- Dječja urologija žano, te stečena fimoza, nastala kao posljedica kronične upale ili traume. Važno je znati da postoji i tzv. fiziološka fimoza, koja može trajati sve do treće godine života (dok god dijete koristi pelene) i koja predstavlja zaštitu od utjecaja amonijaka iz mokraće. Prilikom održavanja higijene muškog dojenčeta, odnosno kupanja u toploj vodi, potrebno je svaki put lagano povući kožicu preko glavića, kako bismo potpomogli prirodan proces odvajanja kožice od glavića. Osobitu pozornost treba posvetiti dječjim kupkama i sapunima koji se koriste u održavanju higijene, jer neka od tih sredstava mogu iritirati kožicu, što se dodatno komplicira upalom i dovodi do stvaranja priraslica između kožice i glavića, odnosno uzrokuje stečenu fimozu.
 
 
 
U trećoj godini života približno 50% dječaka još uvijek ima fiziološku fimozu, ali ako ona ostane i nakon te dobi, potrebno se posavjetovati s dječjim urologom. Međutim, ako se primijeti da dijete otežano mokri, mokri u tankom mlazu te ako se pri mokrenju stvara balončić ispod kože na glaviću penisa, nužno je hitno se javiti dječjem urologu. Dosadašnja istraživanja pokazala su da kožica (prepucij) glavića olabavi s vremenom te da se tijekom puberteta i kasnije spontano širi, tako da fimozu nije nužno odmah rješavati kirurškim zahvatom, a pri svakom tuširanju preporučuje se nastaviti s laganim prevlačenjem kožice preko glavića penisa. U slučaju da se fimoza dodatno komplicira čestim upalama (balanitis) te ako ona postoji i nakon 18. godine, potrebno je napraviti kirurški zahvat koji može biti poštedan, tako da se prepucij sačuva u cijelosti ili djelomično (tzv. prepucioplastika), ili radikalan (obrezivanje ili cirkumcizija). Nasilno prevlačenje kožice preko glavića nije dopušteno jer se kožica može »zaglaviti«, što izaziva pritiskanje krvnih žila te dolazi do oticanja glavića i kožice, odnosno nastaje parafimoza. Parafimoza je stanje koje zahtijeva hitnu urološku intervenciju!
 
 
Hipospadija (hypospadia)
 
Hipospadija je prirođena anomalija u kojoj ušće mokraćne cijevi ne završava na vrhu penisa, nego na bilo kojem mjestu od baze do vrha penisa. Anomalija je relativno česta, nasljeđuje se i javlja kod 1:300 do 1:500 muške novorođenčadi. Osim hipospadije, često je prisutna i zakrivljenost penisa (curvatura penis), kao i druge anomalije mokraćno- spolnog sustava (npr. dvostruki bubreg, nepotpuno spušten testis i sl.). Razlikujemo prednju hipospadiju, u kojoj ušće mokraćne cijevi može biti smješteno na glaviću ili na prvoj trećini penisa, srednju hipospadiju, u kojoj je ušće na srednjoj trećini penisa, i stražnju hipospadiju, u kojoj je ušće na stražnjoj trećini penisa, bazi penisa, na mošnjama ili međici. Hipospadija se opaža odmah nakon rođenja. Ako je ušće mokraćne cijevi na glaviću penisa ili naboru između glavića i tijela penisa, kirurško se liječenje ne provodi (osim zbog estetskih razloga), a ako je ušće na nekom drugom mjestu, nužan je kirurški zahvat zbog omogućavanja pravilnog mokrenja (u stojećem položaju), kao i ostvarivanja normalnog spolnog odnosa. Liječenje se provodi u dobi 6-18 mjeseci (zbog psiholoških razloga), različitim tehnikama rekonstruktivne kirurgije (uretroplastika).
 
 
Epispadija (epispadia)
 
Epispadija je prirođena anomalija mokraćne cijevi, pri čemu se ušće mokraćne cijevi otvara na dorzalnoj strani penisa i straga, prema području stidne kosti. Ta je anomalija dosta rijetka, a često je udružena s drugim anomalijama (preponska kila, nepotpuno spušteni testisi itd.). Dijagnosticira se odmah po rođenju, a penis je karakterističnog izgleda, kratak, u obliku ploče. Liječi se kirurški.
 
 
 
Nepotpuno spušteni testisi ili kriptorhizam (cryptorchismus) predstavlja anomaliju u kojoj se jedan ili oba testisa (sjemenika) nalaze izvan mošnja (skrotuma), na putu njihovog spuštanja ili izvan tog puta. Tijekom razvoja muškog fetusa (7.-9. mjesec trudnoće) testisi se spuštaju kroz trbušnu šupljinu u preponski kanal do mošnja. U određenom broju slučajeva testisi se mogu spustiti u mošnju i nakon rođenja (obično u 3. ili 4. mjesecu života, kasnije rijetko), pa se kriptorhizmom smatra stanje tek nakon dobi od 12 mjeseci.
 
 
 
Kriptorhizam se javlja kod 3% dječaka, a češće se nalazi u prijevremeno rođenih dječaka. Uzroci te anomalije mogu biti hormonalni i mehanički. Stanje se dijagnosticira kliničkim pregledom (u mošnji se ne može napipati testis), ultrazvučnim pregledom, ispitivanjem hormonalnog statusa i drugim potrebnim pretragama (kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonanca, laparoskopija i sl.).
 
 
 
Liječenje je ovisno o dijagnozi, a najčešće se provodi kirurškim zahvatom. Ponekad se koristi i liječenje hormonima (HCG – humani korionski gonadotropin ili GnRH – hormon koji potiče lučenje gonadotropina). Međutim, ono se preporučuje samo kad je testis vrlo blizu mošnje. Ako nepotpuno spušteni testis nije zamijećen na vrijeme te nije provedeno adekvatno liječenje, javljaju se problemi s plodnošću u odrasloj dobi. Također je poznato da se zloćudni karcinom na nepotpuno spuštenom testisu javlja deset puta češće nego na normalno smještenom testisu. Naravno, ne smiju se zanemariti ni emocionalnopsihološke posljedice koje mogu nastati u odrasloj dobi.
 
 
 
Tzv. »pomični« testis, poznat i pod nazivom retraktilni testis, označava stanje u kojem se testis može manualno napipati i spustiti u mošnju. To je stanje potrebno razlikovati od kriptorhizma, jer nema nikakvih posljedica i ne liječi se zato što se najkasnije u razdoblju adolescencije takvi testisi spontano spuštaju u mošnju.
 
 
 
Anorhija (anorchio) ili agenezija testisa (agenesio testis) prirođeni je nedostatak razvoja testisa, tako da testis nedostaje u potpunosti na jednoj strani (češće desno), ili obostrano. Anomalija je vrlo rijetka, a može biti udružena s nedostatkom bubrega na istoj strani ili drugim anomalijama mokraćno-spolnog sustava. Ako je jednostrana, kirurškim zahvatom može se staviti implantat u praznu mošnju, a kod obostrane stavljaju se dva implantata. Obostrana anorhija zahtijeva endokrinološko (hormonalno) liječenje.
 
 
Ivana Bočina, dr. med.