Opće hematološke laboratorijske pretrage
 
POGLED U KAP KRVI
 
U opće hematološke laboratorijske pretrage spadaju kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika i sedimentacija eritrocita. Hematološke pretrage daju nam informaciju o ukupnom broju, brojčanom omjeru ili kvaliteti pojedinih krvnih stanica. Treba razlikovati pretrage koje sačinjavaju krvnu sliku od biokemijskih pretraga u krvnoj tekućini, tj. serumu (glukoza, masnoće, jetrene probe, željezo…).
 
 
Što sve mjerimo u krvi

Kompletna krvna slika donosi nam sljedeće parametre:

• Eritrociti (crvena krvna zrnca) preuzimaju kisik iz pluća i prenose ga u sva tkiva i organe u tijelu te odnose u pluća ugljični dioksid.
• Hemoglobin (krvni pigment) daje eritrocitu crvenu boju. Najvažnija je molekula u sastavu eritrocita, zaslužna za funkciju prijenosa kisika i ugljičnog dioksida.
• Hematokrit je definiran kao udio volumena eritrocita u odnosu na ukupni volumen krvi. Eritrocitne konstante: • MCV je prosječni volumen eritrocita.
• MCH je prosječna količina hemoglobina u eritrocitu.
• MCHC je prosječna koncentracija hemoglobina u krvi.
• RDW je raspodjela eritrocita po veličini. Ako je povišen, znači da u krvi postoji veći broj eritrocita, koji su većeg ili manjeg volumena od prosječnog.

Spomenuti parametri imaju dijagnostičku vrijednost kod sumnje na anemiju, a procjenjuju se u međusobnim korelacijama. Anemiju definiramo, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kao smanjenu koncentraciju hemoglobina ispod 120 g/l za žene i 130 g/l za muškarce. Dotaknut ćemo se nekih tipičnih nalaza koji jasno upućuju na određene dijagnoze.

Važno je istaknuti da se hematološki nalazi promatraju u kontekstu drugih laboratorijskih nalaza i, naravno, kliničke slike pacijenta, kao i drugih dijagnostičkih rezultata. Kada se u anemiji javljaju sniženi MCV i MCH, poremećeno je sazrijevanje eritrocita zbog nedostatka željeza te se radi o sideropeničnoj anemiji. Suprotno, ako su MCV i MCH povišeni, sumnjamo na manjak vitamina B12 ili folne kiseline, tj. megaloblastičnu anemiju. U slučaju akutnog krvarenja, javit će se sniženi broj eritrocita i sniženi hematokrit i hemoglobin, uz normalne parametre MCV i MCH. U sferocitozi, nasljednoj hemolitičkoj anemiji, javit će se izrazito mali eritrociti, MCV može biti ispod 60. U tim slučajevima radi se bojenje krvnog razmaza i mikroskopski pregled krvnih stanica. Eritrociti su normalno diskoidnog oblika, no kod sferocitoze će biti izrazito mali, kuglastog oblika.
 
 
Pločice za zaustavljanje krvarenja
 

Trombociti (krvne pločice) sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi. Trombocitopenija je stanje sa smanjenim brojem trombocita. Može biti uzrokovana povećanom razgradnjom ili smanjenim stvaranjem trombocita. Česte su trombocitopenije kod akutnih virusnih bolesti, kod uzimanja određenih lijekova koji djeluju toksično, kod nedostatka B12 i folne kiseline te određenih imunoloških poremećaja. U predanalitičkoj fazi laboratorijskog procesa moguća je pojava pseudotrombocitopenije, tj. lažno sniženog broja trombocita. U takvim uzorcima dolazi do reakcije između antikoagulansa EDTA i antitijela koja mogu biti prisutna kod nekih pacijenata.

Tada se trombociti međusobno priljubljuju i na hematološkom brojaču ne mogu biti propisno izmjereni. U tom se slučaju preporuča ponovno vađenje krvi u epruvetu za koagulacijske pretrage, koja ne sadrži EDTA nego citrat. Trombocitoza je stanje s povećanim brojem trombocita. Primarna trombocitoza je zloćudna hematološka bolest. Sekundarne ili reaktivne trombocitoze pojavljuju se u nizu bolesti (anemije, reumatološke bolesti, upalne crijevne bolesti, celijakija) te kod ozljeda tkiva (opekline, infarkt miokarda, srčane premosnice, teška trauma).

MPV je prosječni volumen trombocita. Promjene veličine trombocita povezane su s poremećajem funkcije trombocita, tzv. trombocitopatijama.
 
 
Naša obrana
 

Leukociti (bijela krvna zrnca) sudjeluju u imunološkom odgovoru organizma na infekciju. Leukocitoza je stanje s povećanim brojem leukocita. Najčešći je uzrok leukocitoze infekcija, ali u slučajevima kada je broj leukocita znatno (trostruko i više) iznad normalnih vrijednosti, treba isključiti ili dokazati leukemiju. Leukopenija je stanje sa smanjenim brojem leukocita. Javlja se uz virusne infekcije, uzimanje određenih lijekova (osobito kod kemoterapije) te kod imunoloških poremećaja.




Diferencijalna krvna slika je raspodjela leukocita po vrstama, tj. brojčani omjer u odnosu na ukupni broj leukocita. U krvi su normalno prisutne sljedeće leukocitne vrste:

segmentirani neutrofilni granulociti, koji imaju funkciju razaranja uzročnika infektivnih bolesti;
eozinofilni granulociti, koji sudjeluju u alergijskim reakcijama te kod infekcija uzrokovanih parazitima;
bazofilni granulociti, koji se aktiviraju kod trovanja toksinima te također u alergijskim reakcijama;
limfociti proizvode antitijela koja prepoznaju strane molekule u organizmu te pokreću imunološki odgovor, a isto tako sudjeluju u uništavanju virusa te tumorskih stanica;
monociti su preteče tkivnih makrofaga koji, slično granulocitima, uništavaju uzročnike infektivnih bolesti.

Povišen broj segmentiranih neutrofilnih granulocita javlja se kod bakterijskih i gljivičnih upala. Kod jakih upala može biti praćen i pojavom nezrelih stanica iste loze: nesegmentirani granulociti, metamijelociti, mijelociti te rjeđe promijelociti i blasti. Te su stanice prisutne kod zloćudnih bolesti koje zahvaćaju granulocitnu lozu, ali u znatno većem broju nego kod upalnih infektivnih stanja. Svakako, važno je tumačiti nalaze uz anamnezu i kliničku sliku pacijenta te utvrditi ili isključiti zloćudnu bolest daljnjim pretragama. Povišen broj limfocita u diferencijalnoj krvnoj slici upućuje na virusnu infekciju, a često je praćen pojavom reaktivnih (atipičnih) limfocita. Karakterističan nalaz infektivne mononukleoze jest porast broja limfocita i monocita, uz pojavu većeg broja reaktivnih (atipičnih) limfocita.

U slučaju kada limfociti prevladavaju u odnosu na druge leukocitne vrste, uz znatno povišen ukupan broj leukocita, sumnjamo na zloćudne bolesti limfocitne loze, koje treba potvrditi ili isključiti daljnjim pretragama. Kod infekcija dišnoga sustava, diferencijalna krvna slika dobar je pokazatelj liječniku da li se radi o virusnoj ili o bakterijskoj infekciji te da li je potrebno propisati antibiotik.
 
 
U službi dobre dijagnoze
 

















































Test sedimentacije eritrocita daje nam informaciju o prisutnosti upalnoga procesa u organizmu. Povišena je kod akutnih i kroničnih upala, koronarnog sindroma, reumatskih bolesti, a i kod trudnica i anemičnih osoba. Možemo zaključiti da su laboratorijski hematološki nalazi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti potrebni liječniku kao temeljni kriterij za dijagnostiku najčešćih bolesti u populaciji, poput anemija, upalnih virusnih i bakterijskih bolesti te procjene općeg stanja organizma, kao i za prećenje uspjeha terapije. Vrijednosti laboratorijskih nalaza u 95% zdrave populacije kreću se u određenim intervalima, koje nazivamo referentnim intervalima. Oni ovise o dobi i spolu pacijenta. Na svakom laboratorijskom nalazu u posebnoj koloni, uz rezultate, naznačeni su i referentni intervali. Parametar Spol Dob Referentni interval
 
 
Jelena Čargonja, mag. med. biochem., Spec. medicinske biokemije i laboratorijske medicine