Rak ženskih spolnih organa
 
NAJOPASNIJE PROMJENE
 
Rak se može pojaviti u bilo kojem dijelu ženskih spolnih organa: na stidnici, rodnici, vratu maternice, tijelu maternice te na jajovodima ili jajnicima. Ako izuzmeno rak dojke, koji ima najveću pojavnost, na rak ženskih spolnih organa otpada oko 15-17% ukupno oboljelih žena.
 
 
Najveću pojavnost imaju rak tijela maternice (7%), rak jajnika i jajovoda (5%) te rak vrata maternice u 3% slučajeva. Rak stidnice i rodnice imaju znatno manju pojavnost, svega 1-2 % slučajeva.

Kako je karcinom vrata maternice u posljednje vrijeme medijski stalno prisutan, uz obilje dostupnih informacija, a karcinom stidnice i rodnice su rijeki, u daljnjem će osvrtu biti nešto više riječi o dva najučestalija karcinoma ženskih spolnih organa – o karcinomu tijela maternice i karcinomu jajnika.
 
 
Krvarenje može biti zloćudno
 
Rak tijela maternice započinje u sluznici maternice (endometriju). Taj se rak obično razvija nakon menopauze, najčešće kod žena u dobi između 55 i 65 godina, a učestalost mu je u Hrvatskoj 28,6/100.000 žena.


Histološki se najčešće radi o raku žljezdanog epitela. Nije poznat uzrok nastanka raka endometrija, ali danas se vjeruje da nastaje pod utjecanjem djelovanja estrogenog hormona. Različiti faktori mogu povećati rizik oboljenja od raka maternice: starosna dob, nasljedni faktori, rana pojava prve menstruacije ili kasna menopauza, žene koje nisu rađale, prekomjerna težina uz šećernu ili kardiovaskularnu bolest te prethodno obolijevanje od raka dojke ili raka debeloga crijeva. Može se proširiti lokalno ili limfnim žilama u limfne čvorove (limfne metastaze), a onda u udaljene dijelove tijela.

Danas ne postoji učinkovit organizirani probir za taj karcinom, niti se on provodi. Pokušaji ranog otkrivanja karcinoma endometrija uporabom transvaginalnog ultrazvuka u žena koje nemaju simptome bolesti zasad ne daju očekivane rezultate, a dovode do prevelikog broja nepotrebnih kirurških zahvata i posljedičnih komplikacija. Ipak, prvi simptom bolesti najčešće je krvarenje, što bolesnice rano dovodi na ginekološki pregled pa se u većini slučajeva dijagnoza postavlja rano. Dijagnoza se postavlja biopsijom, najčešće kiretažom.

Rak tijela maternice liječi se operativno, a operaciji prethodi dijagnostička obrada kojom se nastoji sagledati operativni rizik i stupanj proširenosti bolesti. Operativni zahvat sastoji se od odstranjenja maternice, oba jajnika i jajovoda te limfnih čvorova. Danas se takvi operativni zahvati većinom izvode uporabom minimalno invazivne endoskopske kirurgije - laparoskopije. Nakon patohistološkog pregleda operativnih preparata, određuje se stadij bolesti.

Velika većina bolesnica nalazi se u prvom stadiju bolesti, kada je rak još ograničen na šupljinu maternice pa je operativno liječenje najčešće dovoljno, a petogodišnje preživljenje iznosi i preko 90%. Ako se tijekom liječenja pronađu dodatni rizični čimbenici za povratak bolesti, ili se radi o uznapredovalom stadiju bolesti, primjenjuje se i dodatno liječenje. Najčešće se upotrebljavaju zračenje i kemoterapija, ili pak njihova kombinacija.

Recidivi bolesti rijetki su i javljaju se u 1-3% slučajeva. Najčešće su lokalni, na bataljku rodnice, i obično se liječe zračenjem. U malom broju slučajeva taj karcinom može se pojaviti i u mlađih žena, koje još žele očuvati svoju plodnost. Tada je moguće konzervativno liječenje, s ciljem očuvanja plodnosti, koje se provodi po posebnim protokolima i uz velik oprez.
 
 
Tihi ubojica
 
Iako se radi o dva različita organa, karcinomi jajnika i jajovoda imaju istu kliničku sliku, kao i liječenje. Javlja se najčešće u žena u dobi od 50-65 godina, a učestalost mu u Hrvatskoj iznosi 19.7/100.000 žena. Karcinom jajnika ima najveću smrtnost od svih ginekoloških karcinoma.

Najčešći su epitelni maligni tumori, a u oko 70% slučajeva radi se o seroznom karcinomu žljezdanoga tkiva, koji ujedno ima i najlošiju prognozu. Uzrok nastanka raka jajnika nije poznat, a o tome danas postoji više teorija. Predisponirajući čimbenici u nastanku raka jajnika jesu: nerotkinje (ovulacijski poremećaji), obiteljsko nasljeđe, starija životna dob, ekološki čimbenici, anamneza raka dojke ili nasljednog nepolipoznog raka debeloga crijeva. Simptomi raka jajnika najčešće su nespecifični i pojavljuju se relativno kasno u razvoju bolesti. Zbog toga se rak jajnika u 70% slučajeva otkriva u uznapredovalim stadijima i opravdano nosi naziv „tihog ubojice“.

Najčešći su simptomi raka jajnika: nadutost, punoća u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnine. Gubitak na težini, opća slabost, slabokrvnost, ascites (nakupljanje slobodne tekućine u abdomenu) javljaju se kod uznapredovalih slučajeva. Rak jajnika širi se primarno u trbušnoj šupljini, po potrbušnici, zahvaćajući crijeva. Limfnim i krvnim širenjem rak kasnije zahvaća udaljene organe (jetra, pluća, kosti, mozak).
 
 
Redovite kontrole spašavaju život
 
Probir za rak jajnika ne postoji. Za rano otkrivanje raka jajnika važne su redovite ginekološke kontrole, uz vaginalni ultrazvuk i pregled vaginalnim color-Doppler ultrazvukom. Određivanje razine CA 125 testa, tumorskog biljega specifičnog za rak jajnika, znatno pomaže u određivanju dijagnoze, ali taj biljeg nikako nije specifičan samo za tu bolest. Pregled abdomena CT-om nužan je u procjeni proširenosti bolesti te zahvaćenosti limfnih čvorova i drugih organa bolešću. Rendgenski pregled pluća i krvne pretrage sastavni su dio prijeoperacijske obrade. Ako je u trbuhu prisutna slobodna tekućina, učini se punkcija uz citološku dijagnostiku.

Konačna dijagnoza i stadij bolesti određuju se operativnim zahvatom, patohistološkim i citološkim pretragama. Dva su moguća cilja operativnog zahvata, ovisno o intraoperativnom nalazu. Ako se radi o naizgled ranom stadiju bolesti, ograničenom samo na jajnik, čini se sveobuhvatni pregled trbušne šuljine: citološki ispirci, biopsije potrbušnice, odstranjenje trbušne maramice i limfnih čvorova u maloj zdjelici, ali i uz velike krvne žile trbuha. Ako se doista radi o ranom stadiju, donosi se odluka o potrebi za dodatnim liječenjem citostaticima.

Druga je mogućnost da se radi o proširenoj bolesti, koja je već zahvatila i druge organe trbuha. U tom slučaju cilj je operacije ukupno odstranjenje tumora, koliko je to kirurški moguće, ali ovisi i o stanju bolesnice. To najčešće uključuje multidisciplinarni pristup više specijalista (digestivni kirurug, urolog itd.). Daljnje primarno liječenje proširenog karcinoma jajnika nastavlja se kemoterapijom, obično u šest ciklusa, ovisno o protokolu. Prognoza je najbolja ako nema ostatnog tumora, a pacijentica je primila optimalnu kemoterapiju. Na kraju primarnog liječenja karcinoma jajnika procjenjuje se uspješnost liječenja uporabom različitih dijagnostičkih metoda.
 
 
Teška borba
 
Od 100 bolesnica s karcinomom jajnika, potpuna remisija bolesti može se očekivati u oko 65% slučajeva, od kojih će polovina u petogodišnjem razdoblju dobiti recidiv bolesti. Kada jednom dođe do povratka bolesti, rijetko se može postići izlječenje te se najčešće radi samo o produženju života. Liječenje se provodi po istim pricipima kao i kod prve operacije, odstranjenjem tumora ili njegovim maksimalo mogućim smanjenjem, uz nastavak liječenja kemoterapijom.

Poseban je problem u liječenju karcinoma jajnika otpornost tumora na primjenu citostatika. Preživljenje bolesnica s epitelnim rakom jajnika u petogodišnjem razdoblju iznosi 30-50% (ovisno o ustanovi) i, usprkos svim naporima i napretku medicine, bez bitnijih je promjena već godinama.

Rak jajnika javlja se i u mlađih žena, koje žele očuvati svoju plodnost. To je moguće u vrlo malom broju slučajeva, kada se radi o sasvim početnom stadiju raka. Najčešće je potrebno savjetovanje sa stručnjacima za medicinski potpomognutu oplodnju, naročito u slučaju primjene citostatika, kako bi se prije njene primjene učinila prezervacija jajnih stanica ili embrija za kasniju oplodnju. Nakon porođaja potrebno je učiniti ponovnu operaciju i u cijelosti odstraniti unutrašnje genitalije.
 
 
Doc.dr.sc. Ozren Mamula, dr.med.
Spec. ginekologije i opstetricije